ADHD kao evolucijska prednost: Nova istraživanja otkrivaju fascinantne uvide
Nedavno su istraživači sa Univerziteta u Pennsylvaniji objavili studiju o potencijalnim evolucijskim prednostima ADHD-a. Analizirali su podatke od 457 odraslih osoba koje su igrale online igru traženja hrane, gdje je cilj bio sakupiti što više bobica u osam minuta.
Igrači su mogli birati između toga da nastave sakupljati bobice s grmlja na svojoj lokaciji ili da se presele na novu lokaciju. Premještanje bi ih koštalo kratkog prekida, a nije bilo garancije da će novi grmovi imati jednako bobica kao oni koje su napustili, ali broj bobica koje bi mogli sakupiti iz svakog grma se smanjivao svakim novim branjem.
Pored igre, učesnici su popunili anketu koja je procjenjivala imaju li simptome ADHD-a. Ovo nije bila potpuna dijagnoza, ali je procjenjivala osobine poput poteškoća s koncentracijom, piše popsci.com.
Kada su istraživači uporedili rezultate ankete s načinom igranja, otkrili su da su osobe sa simptomima ADHD-a igrale drugačije—i efikasnije—od svojih vršnjaka. Bili su skloniji prelasku na nove grmove i u prosjeku su sakupili 602 bobice u poređenju s 521 bobicom kod drugih.
Iako ovo nije savršen model za stvarno traženje hrane, istraživači planiraju provesti sličan eksperiment uživo s ljudima kojima je formalno dijagnosticiran ADHD, ali to bi bio mnogo složeniji eksperiment.
Međutim, ovo nije prvo istraživanje koje sugerira da su osobine ADHD-a i drugi oblici neurodivergencije možda evoluirali kako bi pomogli našim precima u preživljavanju. Ostale studije su istraživale kako osobe s ADHD-om traže informacije ili predmete i otkrile da više vremena provode u fazi istraživanja nego u fazi iskorištavanja. Postoji i tekuće istraživanje koje sugerira da su djeca s ADHD-om manje podložna pristrasnosti prema nepažnji.
Godine 2008, istraživači su otkrili da su članovi nomadske grupe u Keniji, koji su imali genetske mutacije povezane s ADHD-om, bili u boljem zdravstvenom stanju od prosjeka, dok su te iste mutacije bile povezane s pothranjenošću kod ljudi koji su živjeli kao poljoprivrednici. Postoji široko prihvaćena teorija poznata kao hipoteza lovca i poljoprivrednika koja objašnjava ovaj fenomen. Ideja je da je hiperfokus povezan s ADHD-om bio veoma koristan kada su ljudi većinu vremena provodili u lovu i sakupljanju hrane. U poljoprivrednom i industrijaliziranom životu, ta osobina postaje manje korisna. Jedna studija iz 1998. otkrila je da su odrasli s ADHD-om bili mnogo sposobniji odgoditi jedenje, spavanje i druge osobne potrebe kako bi se usmjerili na hitan zadatak, poput ispunjavanja roka u zadnji čas. Ovaj mentalni sklop bi bio vrlo koristan u nepredvidivoj situaciji poput iznenadnog dolaska krda mamuta ili neočekivanog obilja bobica.
Neki istraživači čak sugeriraju da šećer može izazvati simptome hiperaktivnosti jer fruktoza tjera naš mozak da pomisli kako smo pronašli obilje hrane i da trebamo tražiti još bobica.
Iako je potrebno još mnogo istraživanja na ovu temu, ova studija je važan podsjetnik da je naš trenutni osjećaj onoga što je "dobro" i "normalno" prilično proizvoljan—a preispitivanje tih ideja može otkriti fascinantne uvide u to zašto ljudi zapravo jesu takvi kakvi jesu. A, prema riječima nekih sakupljača hrane, ovi rezultati nisu nikakvo iznenađenje.
