Sanela Babić: Imperativ je živa književna paltforma

Pred nama je deveto izdanje Imperativa, šta ovogodišnji program festivala donosi, te kako ste ga koncipirali?

- Festival je ove godine počeo nešto ranije nego što je uobičajeno, kroz uvodni program “Imperativ intro”, koji je svojevrsna najava festivalskih sadržaja i atmosfere koja nas uvodi u pet intenzivnih dana književnih susreta. Krajem aprila održana je radionica za domaće pisce “Od proze do drame i scenarija - vještine adaptacije”, koju su vodile dramaturškinje Katarina Mitrović i Vida Davidović, a koja je bila usmjerena na praktičan rad i usvajanje osnovnih dramaturških i scenarističkih vještina.

U okviru programa “Poeziju će svi čitati” 19. maja Tanja Stupar Trifunović i Mihaela Šumić premijerno će predstaviti izbor iz Tanjine poezije pod nazivom “Život se odvija na rubovima”, dok nam 27. maja dolazi Rumena Bužarovska, sa kojom ćemo razgovarati o njenom novom romanu “Toni”.

Ne pristajati na površnost

Festival zvanično otvaramo 30. maja Sajmom knjiga, na kojem će svoja izdanja predstaviti 16 izdavačkih kuća iz regiona. Tokom pet festivalskih dana publiku očekuju razgovori s piscima, promocije novih knjiga, čitanja, ali i interdisciplinarni sadržaji koji povezuju književnost s muzikom, stripom, filmom i teatrom.

Program smo koncipirali kao susret različitih poetika, generacija i iskustava - od afirmisanih regionalnih autora do novih glasova koji tek osvajaju književnu scenu. Posebno nam je važno da Imperativ ostane prostor otvorenog dijaloga, razmjene ideja i susreta autora, prevodilaca, izdavača i publike, ali i mjesto na kojem književnost izlazi iz uskih okvira i postaje dio šireg kulturnog iskustva.

Vjerujemo da upravo ta kombinacija kvalitetnog programa, neposrednih razgovora i festivalske atmosfere čini Imperativ posebnim događajem za sve koji vole književnost.

Moto ovogodišnjeg Imperativa je “Okreni list” kako u aktuelnom kontekstu trenutka u kojem živimo vidite ovu sintagmu, šta nam ona govori?

- Okrenuti list znači dati sebi priliku za novu priču, novi pogled i drugačije razumijevanje svijeta. To je i poziv ljudima da čitaju, da zastanu i uđu u svijet književnosti, jer je zapravo sve oko nas priča. List okrećemo kada nas priča uzbuđuje i vodi dalje, ali i kada nas izaziva, provocira ili traži od nas strpljenje i promišljanje. U tome i jeste čar čitanja - svaki novi list može donijeti pitanje, odgovor, preokret ili susret sa samima sobom.

Istovremeno, moto “Okreni list” snažno odjekuje i u širem društvenom kontekstu trenutka u kojem živimo. Svjedoci smo vremena u kojem se sistem vrijednosti ozbiljno urušio - javni prostor sve češće oblikuju površnost i spektakl, dok se glas razuma, znanja i kulture potiskuje. U tom smislu, okrenuti list znači ne pristajati na površnost, već vratiti dostojanstvo mišljenju, znanju i istinskim vrijednostima. To je poziv da biramo sadržaj koji nas oplemenjuje i da vjerujemo kako književnost i kultura još imaju snagu da mijenjaju ljude i društvo.

Program Imperativa od samog početka, dojma sam, nastoji napraviti presjek relevantnih književnih momenata postjugoslovenske književnosti tražeći autentičnu poziciju za sebe, čime se rukovodite pri selekciji, šta su kriteriji izbora učesnika?

- Od samog početka nastojimo da Imperativ ponudi relevantan i živ presjek savremene književnosti regiona, a pri selekciji se prvenstveno vodimo kvalitetom književnog teksta. Međutim, književnost nikada ne postoji potpuno izvan konteksta vremena i društva u kojem nastaje. Zato nam je važno da Imperativ bude prostor otvorenosti, dijaloga i slobodne misli. Istovremeno, veoma nam je važno da festival bude prostor za nove književne glasove. Pored afirmisanih autora, trudimo se da publici predstavimo one koji tek dolaze, jer književna scena može ostati vitalna samo ako je otvorena za nove poetike, teme i perspektive.

Imperativ kao festival književnosti nudi cijelu literarnu platformu, susretanje pisaca, kritičara, izdavača i publike intenzivno je cijelim tokom festivala. Kako danas, nakon osam održanih izdanja, vidite ono što je bila početna ideja festivala, koliko je ona ostvarena?

- Početna ideja Imperativa bila je da stvori prostor susreta između pisaca i publike, ali i između različitih književnih scena, poetika i generacija autora. Željeli smo festival koji neće biti samo niz promocija knjiga, nego živa književna platforma u kojoj se razgovara, polemiše, razmjenjuju ideje i stvaraju nove veze, saradnje i prijateljstva.

Program devetog izdanja Imperativa/

Prepoznatljivo mjesto susreta

Danas, nakon osam izdanja, mogu reći da je ta ideja u velikoj mjeri ostvarena. Imperativ je tokom godina izgradio svoju publiku i postao prepoznatljivo mjesto književnog susreta u regionu i ono što je meni posebno važno - o Imperativu se govori kao o festival koji poštuje autore. Istovremeno, Imperativ je postao mjesto gdje se književnost ne doživljava kao nešto zatvoreno i elitističko, već kao važan dio društvenog i svakodnevnog života.

Naravno, taj proces nikada nije završen - festival se i dalje razvija, preispituje i traži nove načine da ostane živ, relevantan i otvoren za nove književne glasove i publiku koja dolazi.

Znatan dio festivalskog programa usmjeren je na približavanje književnosti djeci i mladima, šta Imperativ u tom pogledu nudi ove godine?

- Poseban i veoma važan segment Imperativa posvećen je djeci i mladima, jer je činjenica da bez novih generacija čitalaca nema ni budućnosti književnosti. Zato nam nije cilj samo da djeci približimo knjigu, nego da stvorimo prostor u kojem će književnost doživjeti kao nešto živo, uzbudljivo i blisko njihovom iskustvu.

Kroz programe “Bajkovnica” i “Lektira u podne” nastojimo da podstaknemo radoznalost, maštu, kritičko mišljenje i potrebu za čitanjem. Ne vjerujem u pristup u kojem se književnost mladima pojednostavljuje do banalnosti ili im se servira kao obaveza. Naprotiv, djeca i mladi su izuzetno zahtjevna publika, posebno u današnje vrijeme brzih informacija i važno je da ih uključimo u razgovor, da ih podstaknemo da pitaju, promišljaju, reaguju i grade vlastiti odnos prema književnosti.

Program “Bajkovnica”, čija je urednica profesorka Sanja Macura, kroz susrete, razgovore i kreativne sadržaje otvara prostor najmlađima da književnost dožive kroz igru i maštu, dok “Lektira u podne”, koju uređuje profesorka Branka Ljubojević, pokušava da književna djela izmjesti iz okvira klasične školske interpretacije i približi ih mladima kao nešto što govori o njihovim dilemama, emocijama i svijetu u kojem odrastaju.

Za nas ovi programi nisu usputni ili prateći sadržaji festivala, nego jedan od njegovih najvažnijih segmenata, jer upravo kroz njih stvaramo buduću publiku i branimo ideju da čitanje i književnost i dalje mogu biti važni za oblikovanje slobodnih, radoznalih i mislećih ljudi.

Pored navedenog, od prošlogodišnjeg festivala Imperativ ima i rezidencijalni program, šta nam o tome možete reći?

- Rezidencija je logičan nastavak svega što radimo. Nije poenta samo dovesti autora da gostuje - nego mu dati vrijeme i prostor da zaista bude ovdje. Najzanimljivije mi je kada taj boravak ostavi trag u tekstu. Već imamo primjere gdje je Banja Luka ušla u književnost - i to je možda jedan od najkonkretnijih rezultata koje festival može imati.

Rezidencijalni program Imperativa pokrenut je s ciljem da autorima omogući vrijeme i prostor za rad, ali i povezivanje s lokalnim kontekstom i publikom. Prošle godine gost rezidencije je bio pisac Srđan Valjarević i Banja Luka je kasnije pronašla mjesto u njegovom posljednjem romanu “O agoniji i vedrini”. Na taj način rezidencija postaje ne samo podrška autorima nego i način da grad postane dio savremene književnosti.

Izvan korica knjiga

Ove godine gost rezidencije će biti pisac i urednik Drago Glamuzina, koji će u Banjoj Luci započeti rad na novom romanu.

Živimo u vremenu kada se govori da je književnost prevaziđen medij, ipak ona još opstaje kao nezamjenjivo čovjekovo iskustvo susretanja sa sobom kroz pročitano. Kako Vi poimate ulogu književnosti danas, te zašto je važno da postoje festivali kao što je Imperativ?

- Iako se često govori da je književnost potisnuta drugim medijima, ona i dalje ostaje jedinstven prostor susreta čovjeka sa samim sobom. Književnost nas uči empatiji, usporava vrijeme i omogućava da razumijemo složenost svijeta u kojem živimo. Festivali poput Imperativa dodatno naglašavaju tu ulogu jer književnost iznose izvan korica knjige - u javni prostor, u dijalog, u zajedničko iskustvo. Upravo u tom susretu nastaje njena posebna vrijednost.

Priča o tome da je književnost prevaziđena ponavlja se decenijama - i svaki put se pokaže kao netačna. Književnost nije najbrži medij, ali je jedan od rijetkih koji nas zaista mijenja. Ona traži vrijeme i pažnju - a to je ono što današnjem čovjeku najviše nedostaje.

Festivali poput Imperativa važni su prije svega zato što okupljaju ljude oko književnosti na neposredan način - publika ima priliku da upozna autore, čuje ih kako govore o svojim knjigama, ali i o temama koje ih se lično tiču i koje otvaraju šire društvene i životne dileme. Važni su i zato što stvaraju prostor zajedništva među čitaocima, kao i nove književne i kulturne veze.