Bože sačuvaj i sakloni

Na nalazu je pisalo da se pacijent žali na bol u donjem dijelu leđa i da taj bol često udara u desnu preponu. Pacijent je pokretan, može da hoda i na prstima i na petama, ne sjedi kao da je progutao pritku za paradajz. Negira povredu na radu, od sporta je davno odustao, a bol u donjem dijelu leđa se povećava kada stoji i dok leži na stomaku. Ranije nije bilo tih problema, ali ranije nije bilo ni tolikih godina, ni ovolikih kilograma.

Slika i prilika

Prethodni nalazi – jer pacijent nije znao da li bol u leđima udara u preponu i donji dio stomaka ili anatomija radi u obrnutom smjeru – više su nego dobri. Abdomen mek, diskretno bolan u donjem desnom kvadrantu. Naglašen spoljašnji otvor preponskog kanala. Lumbalne lože neosjetljive na prodrmavanje. Bubrezi sa urednim karakteristikama. Nema patoloških sadržaja. Slika i prilika zdravog muškarca u srednjim godinama koji se, uprkos svemu, i dalje žali na bolove.

Ni internista nije dramatičan. Krv odlična - nema upale, nema ni povišenih parametara koji su za dalje posmatranje. U maloj karlici nema slobodne tečnosti. Terapija: mirovanje i čajna dijeta. Pacijent čaj ne pije ni kada je bolestan, a mirovanju može da se posveti isključivo vikendom i to ako ne mora u Duboku ili pored neke druge vatre na kojoj se grije ili sač ili kotlić. Preporučuje se pregled fizijatra ili reumatologa, jer trenutno nema akutnog hirurškog oboljenja.

Reumatolog traži rendgen zdjelične regije i bedra i taj nalaz kroz nekoliko dana i dobija. Na snimku se vidi uredan oblik zglobnih površina i uredna širina zglobnih prostora. Umjerena skleroza u području sekroilijačnih zglobova. Specijalista je ćutljiv i natmuren, pa pacijent pita vještačku inteligenciju šta to tačno znači, a ona mu odgovara da je u pitanju zadebljanje i otvrdnjavanje koštanog tkiva koje se nalazi odmah ispod zglobne hrskavice. To može da dovede do bola u leđima, ali i ne mora.

Bolovi i dalje kljucaju. Nisu neizdrživi, ali nisu ni nevidljivi. Taman su toliki da pokvare svaki dobar dan. Boli u fotelji, boli na nogama. Jedino ne boli u krevetu, ali u određenim položajima. Stajanje je najgore. I uzbrdica. Uzbrdica ubija. Uobičajene tablete protiv bolova ne pomažu. Neuobičajene eliminišu pritisak, ali se posvađaju sa želucem. Zatvorena petlja iz koje nema izlaza. Ni naprijed, ni nazad. Šetanje pomaže, ali tek nakon prva dva-tri kilometra, kada se diskovi i zglobovi zagriju.

Reumatolog kaže da bi dalje korake trebao da preporuči neurolog. Neurolog kaže da se pravi uzrok bola – jer mnogo toga je već isključeno ranijim pregledima – može utvrditi sistemom eliminacije. Ako pacijentu nije ništa u narednih dvanaest koraka, onda onaj trinaesti koji ostane mora biti razlog dosadnog bola. Predlaže magnetnu rezonancu, ali odmah dodaje da nisu svi “magneti” isti: neki su manji, neki su veći, pacijent u manji ne može svakako i ako bude morao u Doboj ili na Romaniju da snimi ono što treba da se snimi, neka mu ne bude mrsko.

Magnet se, dodaje neurolog, čeka dva ili tri mjeseca

Magnet se, dodaje neurolog, čeka dva ili tri mjeseca. Može i brže, ali mora da se plati. Ni participacija nije malena, a kamoli slikanje bez uputnice. Bol, uostalom, nije toliki da se mora pod nož koliko sutra. Pacijent se kreće, može da se savije i u kukovima i u koljenima, pokretan je, bez problema hoda na prstima i na petama, ne sjedi kao da je progutao pritku za paradajz. Ipak, magnet će najbolje pokazati da li nešto jeste ili nešto nije, pa bi bilo dobro da pacijent to što prije reguliše i da se vrati s nalazom u sobičak iz kojeg je trenutno ljubazno ispraćen.

Naređenje – izvršenje. Pacijent je krajem jula dobio termin za magnet, a do tada će valjda i bolovi malo da popuste. Taman je tako i bilo. Kako se snimanje približavalo, bol se udaljavao. Desetak dana prije ulaska u magnetni tunel ničega više nije bilo: ni bolova, ni trnaca, ni probadanja. Rezon je bio dvogub: zašto da se ide na magnet ako bolova više nema? A opet: ako se vrate nakon što termin za snimanje prođe, opet valja čekati dva ili tri mjeseca na novi. Bolje da se i ništa snimi, nego da se neki đavo ne opazi.

Pacijent nije znao šta ga čeka, jer nikada ništa nije slikao, pogotovo ne u “magnetu”. Jeste jednom skočni zglob koji je izvalio na fudbalu i to pod rendgenskim zracima, ali to je bilo prije dvadeset godina. No, dobro, svemu dođe vakat u životu, pa i tome. Krene naš mučenik sat vremena ranije, ponese nalaze kako mu je rečeno i u dobar čas stigne u ordinaciju u kojoj ima da se uradi pregled. Administrativnim radnicima, kao i uvijek, treba baš onaj jedan papir, jedan jedini, koji pacijent nema, ali prepreka je preskočena i procedura može da se nastavi.

Pacijent popunjava anketu dok ga pripremaju za obradu. Da li je klaustrofobičan? Nije. Da li ima gelere u tijelu? Nema. Ima li pejsmejker? Nema ni to. Je li nekada bio na ovakvom ili sličnom pregledu? Nije. Sve iz džepa na sto, kaiš takođe, ako ga ima, a nema ga, bilo kakvi metalni predmeti niti slučajno, samo tijelo i u tijelu ono malo duše. Izuje naš pacijent patike, legne u korito, glava prema “magnetu”. U ruke dobije taster za paniku, u glavu nekoliko savjeta i tek jedno pitanje: Hoćemo li probati? Hoćemo.

Teška muka

Glava je nekako i ušla, a ramena jedva. Gotovo nikako. Pacijent se skupio, više skvrčio i ne progovara. Ne smeta mu prostor koji se naglo suzio, ali mu smeta što ne može da se pomjeri. Osjeća se kao rudar zarobljen u oknu. Ne može da pomjeri zanokticu na malom prstu, a kamoli nešto više. Tehničar ga izvuče napolje, gleda i razgleda, pa pita hoće li pokušati ponovo. Pacijent vidi, što bi rekao pisac, svoje “dobrojutro”, no nema kuda, pa odgovara da se svaki uspjeh mjeri neuspjelim pokušajima.

Ovaj put ramena nekako prolaze. Jedva i uz tešku muku, ali prolaze. Za njima nastupa stomak. Prostor se odjednom savi oko sebe i sve nestade. Pacijent dreknu i na sebe, i na leđa, i na čudnu spravu u koju je utjeran, ali ne viknu na stomak. Kao da se planinski vijenac spustio na nesrećnog čovjeka. Ponovo ga izvukoše, ali ga treći put ne uvukoše. Pacijent se diže, nazu patike, okrenu se prema magnetu, tri puta pljunu, prekrsti se i odjezdi niz ulicu mirnih i spokojnih leđa.