Život ili kosilica, svejedno je
Eldina Zolj-Balenović
U Federaciji BiH je život izjednačen sa ostalim. Izjednačen sa kosilicama, parkovima, saobraćajnicama, mostovima, tunelima, nacionalnim parkovima... U FBiH između života i trotoara je znak jednakosti. U FBiH se pitanje zdravlja u budžetu nalazi na posljednjoj tački, odnosno pod “Ostalo”.
I dok se dođe do te tačke, ustvari do nje se i ne dođe, jer novac se podijeli prije nego se dočeka posljednja tačka.
A taj novac trebao bi da pripada i najtežim bolesnicima, onkološkim i pacijentima koji boluju od rijetkih, autoimunih oboljenja. Tog novca nema jer se moraju uposlenicima podijeliti plaće, regresi, putni troškovi, odvojeni život, zatim kupovati i graditi zgrade za neke ustanove i institucije, isplatiti naknade demobilisanim borcima, pomoći povratnicima, porodiljama, nevladinim organizacijama... Potpuno opravdano sve ove tačke imaju svoje mjesto u budžetu, ali zar život ne bi trebao biti prvi? Zar život nije najdragocjeniji? Zar život ne treba svim pobrojanim i političarima i državnim službenicima i demobilisanim borcima i porodiljama i... i...?
Čitajte kolumne Eldine Zolj-Balenović:
Kod nas, zdravstvo je ostalo, lijek je ostalo, pacijenti su ostalo...
Zato svakodnevno najteži bolesnici ili članovi njihovih porodica idu od vrata do vrata, stiskajući onkološki nalaz kao uže za koje se utopljenik drži dok ga brzaci vrte, vrte i samo što ne uguše. Bezbroj puta ga slože i vrate u džep, pa izvade iz džepa i pokažu, pa opet vrate, jer nikome onkološki nalaz i propisana terapija nisu važni. Nikome ko odlučuje i treba se baviti tim problemom. Najteži pacijenti nemaju pravo na lijek, na život, nemaju pravo na terapiju koju onkolog propiše, jer kod nas se pitaju komisije. Pitaju se oni koji veze nemaju o pacijentu, njegovom stanju, statusu... Pitaju se oni koji nemaju ime i prezime, ili bar njihovo ime i prezime nigdje ne piše i niko ga ne zna. Ali i da se zna, ne bi ništa bolje bilo. Jer, odlično se zna ime i prezime ministra zdravstva FBiH već godinama i odlično se zna da se slabo miješa u svoj posao. Odlično se zna i ime premijera FBiH već godinama i odlično se zna, kada su onkološki pacijenti u pitanju, da se također ne miješa u svoj posao. Ni ime, ni prezime, ni kršenje zakona, ni ugrožavanje života, ni brojne smrti u FBiH nisu razlog za smjene, krivične prijave, odgovaranje pred sudovima.
Upravo zbog toga, FBiH nema ni registar oboljelih od zloćudnih bolesti, jer registar bi pokazao mnogo toga. Mogao bi se praviti plan za daljnje dijagnostičke i terapijske modalitete koje zemlja treba uvesti da bi se poboljšao kvalitet skrbi za maligne pacijente i zdravu populaciju, ali prvenstveno imali bismo pouzdan podatak o broju novooboljelih od karcinoma, te broj umrlih. Pored činjenice koja je svima poznata, da se zbog neprovođenja ikakvih ranih detekcija u FBiH dijagnosticiraju karcinomi u poodmaklim fazama, došli bismo i do zastrašujućeg podatka, koliko ljudi u FBiH umire od karcinoma. A to našim vođama nije cilj. Njihovo nečinjenje i nepoduzimanje bilo kakvih mjera, liste čekanja koje su uzrokovane neizdvajanjem zakonom propisanog iznosa iz budžeta FBiH, nedostatak citostatika u kliničkim apotekama, što je posljedica neadekvatno i nepravovremeno raspisanih javnih poziva Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, nedostatak ljekara specijalista, aparati koji duže od godinu ne rade, razlog su za smrt sve većeg broja ljudi u najproduktivnijoj životnoj dobi.
Na kraju, najbolje je ništa ne znati, ni o čemu ne pričati, ništa ne slušati, napraviti kokice i slušati himne naših ministara, gledati njihove spotove i helikopterske prelete. A život... ma dajte molim vas.
