Da li promjene konačno dolaze?

Bosna i Hercegovina će u oktobru 2026. godine deseti put od završetka rata glasati za kantonalne, entitetske i centralne institucije. Nedavni izbori u Bosni i Hercegovini pokazali su povećanu političku konkurenciju, posebno u Federaciji, i uspjeh novih stranaka i koalicija. Hoće li novi izbori nastaviti ove trendove ili će rezultirati povratkom dominacije SDA, SNSD-a i HDZ-a? Izbori se održavaju u međunarodnom kontekstu koji karakterizira ograničen napredak ka članstvu u EU uprkos novoj otvorenosti lidera EU da koriste proširenje u svrhu geopolitičkog jačanja, kao i pukotinama u odnosima između EU i SAD-a, koji se nalaze u samom srcu međunarodne intervencije u regiji. Da li će izbori rezultirati koalicijama koje su voljne i sposobne iskoristiti priliku za promjene koje su očajnički potrebne kako bi se BiH vratila na put euroatlantskih integracija?

Uprkos tome što je 2022. dobila status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU, nije bilo značajnog opipljivog napretka za BiH u aspiracijama da se pridruži Uniji. Umjesto toga, elite u zemlji nisu čak uspjele dogovoriti ni minimalne uslove za budžet i funkcionalan ekonomski plan, koji su potrebni za pristup Planu rasta za Zapadni Balkan i tako su propustile milione eura koji su mogli biti investirani u ekonomski rast, razvoj infrastrukture i strukturalne reforme.

U svjetlu navedenog, predstojeći izbori se ponovo posmatraju kao prekretnica kako bi se vidjelo može li Bosna i Hercegovina okrenuti list u pogledu svoje poslijeratne, postdejtonske prošlosti koja je okarakterizirana neprekidnim etničkim prepucavanjima, političkim sukobima, zastojima i krizama. Izbori – prema našem argumentu – bit će važni zbog najmanje tri razloga.

Prvo, izbori se održavaju u vrijeme pojačanih unutrašnjih i vanjskih trenja i kriza. Na unutrašnjem planu, suspenzija i smjena Milorada Dodika sa funkcije predsjednika Republike Srpske stvorila je najgoru ustavnu krizu od Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. Iako je kriza smirena novim izborima u RS-u, a Dodikov SNSD ostao čvrsto na vlasti u tom entitetu, otvorila je šire rasprave o odnosu Sarajeva i Banje Luke, ulozi međunarodnih aktera i budućnosti upravljanja u RS-u. U tim uvjetima, opozicija SNSD-u formirala je zajedničku platformu, sa zajedničkim kandidatom za Predsjedništvo i za nekoliko drugih pozicija. Ostaje da se vidi da li će razbiti monopol SNSD-a u RS-u, ali šanse su danas veće nego što su bile u bilo kojem trenutku u posljednjih 10 godina. Međutim, čak i ako bi opozicione stranke mogle, barem djelimično, potkopati zarobljavanje države i uzurpiranje funkcija od rukovodstva SNSD-a, to ne znači da će politika u Bosni i Hercegovini postati lakša ili jednostavnija. Umjesto toga, nove elite će se i dalje suočavati sa identičnim izazovima - pronalaženjem kompromisa za postizanje dogovora o velikim reformama, uključujući državnu imovinu, ekonomsko restrukturiranje, usklađivanje sa pravnom stečevinom EU, politike socijalne zaštite, te rješavanje sve veće emigracije i očaja u kojem se nalazi stanovništvo.

Drugo, nove stranke i koalicije, a posebno koalicija trojka, suočit će se s biračima na kraju svog mandata u vlasti. Posmatrači očekuju da će stranke trojke izgubiti podršku u korist stranaka poput SDA, a koje je njihova koalicija isključila iz vlasti na državnom i entitetskom nivou. U jednoj demokratiji je normalno da stranke vladajućih koalicija izgube podršku na narednim izborima, tako da se takav korak unazad ne mora smatrati odbacivanjem građanske politike u zemlji. Koje će stranke ostvariti izbornu korist od toga što su bile u opoziciji i koje će se koalicije formirati nakon izbora, reći će nam više o tome kako birači ocjenjuju učinak trojke. Ono što je jasno jeste da isključivanje SDA nije donijelo transformaciju upravljanja i politike u Bosni, te da nisu uspjeli da se istrgnu iz ustaljenih struktura i procesa koji favorizuju etničko nadmetanje, konflikte i generalno otežavaju napredak i reforme. Unutar stranaka sa hrvatskim predznakom u BiH, HDZ je još 1990. uspostavio svoju dominantnu ulogu i postao glavni kočničar u politici zemlje. Ostat će dominantan akter u kantonima s hrvatskom većinom, u Federaciji i na državnom nivou. Da li će povratiti hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH? Iako je to vjerovatno, ostaje da se vidi kako će se taktičko glasanje odvijati. Ukratko, možemo očekivati neke važne promjene u podršci srpskim i bošnjačkim/nenacionalističkim strankama, dok će među hrvatskim biračima prevladati stabilnost. Međutim, iskustvo i strukturalni preduslovi nam govore da će ovo svrstavanje i preslagivanje vjerovatno imati malo utjecaja na stvarni politički učinak i kreiranje politika. Sistem kao cjelina otežava kompromise i favorizuje one s radikalnijim agendama i one koji su spremni blokirati sistem i spriječiti bilo kakav veći napredak. Dakle, iako postoji porast konkurencije među strankama i porast zdrave smjene stranaka i koalicija na vlasti, struktura Dejtonskog sistema postavlja granice na ono što bilo koja koalicija može postići.

Treće zanimljivo pitanje koje treba pratiti jeste upotreba mašina za glasanje. Na nedavnim izborima, uključujući i izbore za predsjednika RS-a 2025, bilo je široko rasprostranjenih optužbi za namještanje glasova, varanje i manipulaciju. Zaista, takve manipulacije se već dugo smatraju razlogom ograničenih političkih promjena u zemlji. OSCE je izrazio zabrinutost zbog neuračunatih glasova, registracije birača, izlaznosti i brojanja glasova koji nisu bili u skladu s utvrđenim međunarodnim standardima. Mašine za glasanje i brojanje glasova namijenjene su rješavanju nekih od ovih problema tako što će otežati, ako ne i onemogućiti, varanje tokom procesa glasanja i brojanja. Ambasada SAD-a, EU i drugi međunarodni akteri izrazili su podršku korištenju tehnologije i suzbijanju manipulacije glasovima putem korištenja mašina za glasanje. Takva nova tehnologija otežat će činjenje najočitijih vrsta izbornih prevara. Hoće li to utjecati na to koje stranke će dobiti podršku ili na povjerenje građana u efikasnost na izborima? Odgovori na ovo i gore navedena pitanja uveliko će odrediti kako će vlasti Bosne i Hercegovine odgovoriti na izazove u naredne četiri godine.

(Soeren Keil je viši saradnik za nastavu i istraživanje na Univerzitetu Passau u Njemačkoj, John Hulsey je profesor političkih nauka na Univerzitetu “James Madison” u Sjedinjenim Državama)