Rašid Fetić za Oslobođenje: Pavlović bi nas ugasio i sa kvotama na čelik

Kada su radnici shvatili da vlasnici Gordan Pavlović i Ahmed Hamzić ne namjeravaju ulagati u Željezaru, već se samo domoći imovine?

- Mi smo 26. dan već izgubili povjerenje u ovu akviziciju koja se desila u Zenici, jer tad je već počela priča o stečaju, što je nama bio apsurd. Znate zašto ste ušli, u što ste ušli, u kakav problem, je li dobro po vas. Nije ovo trafika, ovo je nešto mnogo veće i morali su imati strategiju. Međutim, mi smo bili tu. Imali su ispruženu ruku od nas i zaista smo radili svi skupa, vjerujući da će se nešto promijeniti kod samih vlasnika. Više puta smo insistirali i podnosili zahtjev Općinskom sudu, kada su oni već pokrenuli stečaj, da se to odgodi.

Prijetnje advokata

Manje smo imali sastanaka sa gospodinom Pavlovićem, ali on vodi glavnu riječ, jer kada su bila prisutna obojica, Hamzić se apsolutno ništa nije pitao. Štaviše, u pojedinim momentima ga je ušutkivao riječima: “Ipak se ja pitam ovdje”. Ne bih ulazio u to ko je vlasnik, ko je suvlasnik, ko je generalni direktor, ali da ima dosta nepoznatih, ima sigurno.

Vjeruju li radnici u namjere Vlade FBiH za spas industrije i novo pokretanje proizvodnje?

- Nemamo trenutno dvije opcije, već jednu i treba da vjerujemo u nju više nego u bilo šta, jer bolja ne postoji. Sada smo na aparatima za disanje, faktički smo zatvoreni. Novi vlasnici su nama okrenuli totalno leđa i iz dana u dan pokazuju koliko im nije interesantna integralna proizvodnja. I ja tvrdim da se nikad integralna proizvodnja neće pokrenuti kad su u pitanju ovi vlasnici. Njima je cilj da se što je moguće prije uđe u stečaj, da se radnici raspuste, da se ostane na brojci od nekih 300, haj’mo reći do 500 radnika, mada je i to prenapuhano.

Jeste li Vi i ostali sindikalisti prijavljivali prijetnje koje ste dobijali i ima li novih pritisaka?

- Moja poruka novim vlasnicima je da se ne plašim. Moje kolege i ja se nećemo nikad plašiti tipova kao što su oni, jer su, ustvari, pokazali da su neozbiljni. Mi smo imali prvo prijetnje od pojedinih privatnih firmi koje smo spominjali u medijima. Međutim, 25-26. aprila se izvjesni Saša predstavio kao advokat Pavlovića i Hamzića i prijetio mi je povišenim tonom da moram izaći u medije i izviniti se novim vlasnicima, da će me tužiti zato što sam bio u Vladi FBiH i kao pregovarao u ime kompanije, a nemam mandat o prodaji, što je apsurdno. Želim to, što je moguće prije, na papiru da vidim. Nisam to nikom prijavio iz razloga što sam poslao mail gospodinu Hamziću da demantuje ili da potvrdi to, jer sam naveo i broj telefona, vrijeme trajanja razgovora i sve. Međutim, nisam do danas dobio odgovor. I neodgovorena poruka je poruka.

Šta Vam govori činjenica da uprava sa radnicima komunicira isključivo putem saopštenja?

- Ja bih predložio upravi da u susjednu zemlju ode, jer tu su reality programi, da se takmiče, jer mi zaista nismo za reality. Time pokazuju samo neozbiljnost. U radnicima nemaju partnera i kada vam kažu radnici da ne žele s vama razgovarati, da jednostavno niste više dio tog tima, onda sami sebi treba da kažete zašto mi više da tu ostajemo - jer nismo ispoštovali ništa, nismo se držali svoje riječi od samog početka.

Smatrate li da bi bilo dobro da istražni organi uđu u Željezaru, ali i Porezna uprava?

- Apsolutno se s tim slažem. Mislim da ima za sve institucije u Bosni i Hercegovini ovdje posla. Čisto da ne vjeruju ni meni, ni lijevom, ni desnom, već da poštujemo sistem, zaštitimo sve ovo što je od krucijalnog značaja za državu, jer je neko došao sa nečistom namjerom.

Dok radnici čekaju platu, uprava ubrzava otvaranje stečajnog postupka? Kako to tumačite?

- To je samo pokazatelj da uprava demantuje samu sebe. Iz dana u dan jedno pišu, drugo rade. Tim ljudi koje su okupili oko sebe je u prethodnoj firmi u kojoj smo radili bio miljama daleko od generalnog direktora. Miljama daleko. Iz tog tima ljudi meni se javljaju i kažu: “Mi smo kao u nekoj sekti, izašli bismo, ne možemo izaći odavde”. To nije moj problem. Imamo tu osobu X koja kaže: “Apsolutno ne vjerujem u ovu priču”, pa onda klima glavom na nekom od sastanaka. To je naš problem, generalno. Ljudi su tu, ne znaju zašto su tu. Vjeruju u nešto, ne vjeruju u nešto. Mi ne vjerujemo. Generalni direktor je više puta rekao da ima radnike na svojoj strani, da mu vjeruju, da su mu oslonac. Evo, 1. maj je bio, zašto nije neko došao od tih direktora, od bliskih saradnika generalnog direktora i on sam da se obrati radnicima i vidi šta oni misle o njima?

Kažete da su radnici na aparatima za disanje. Da li je proizvodnja namjerno zaustavljena kako bi se stvorio alibi za stečaj?

- Bukvalno su se potrošile zalihe koje su ostale od Mittala, nešto malo se koksa poručilo, neznatno. Evo, ponovo tražim od uprave da nam pokaže koliko je uložila. Pričali su pet mjeseci da smo plate dobili iz nekih drugih firmi. Mislim da je to sve režirano, da se pravi dug jedne prema drugoj firmi, a sve isti vlasnici. Lijevi džep je dužan desnom, pa ćemo to sve nekako strpati u jaknu. Sve je izrežirano da se ide u stečaj. Pazite, mi smo bili 20 godina u ArcelorMittalu, nikad se stečaj nije spomenuo.

Imajući u vidu da je Pavlović već ugasio Novu Ljubiju, koliki to problem predstavlja Željezari?

- Radnici u Ljubiji nisu zaustavili rad, zaustavili su poslodavci, vlasnici. Oni su izvukli mašine i oni nisu željeli da se radi. Konkurencijskom vijeću su naveli da žele otkop i da se nova nalazišta u rudi traže, što nije istina. Znači, nisu ni to ispoštovali. Tako da u najgorem slučaju nama nisu problem ni ruda ni koks, možemo sve raditi iz uvoza.

Koliko bi bilo realno ponovo otvoriti izvozna tržišta za Željezaru?

- Sasvim realno. Dvadeset godina je ArcelorMittal bio, nikad nismo pričali o temi kvote, uvoza, zabrana i slično. Na prvom sastanku novih vlasnika u Vladi Federacije čuo se spisak želja. Znali su da se ne može sve ispuniti sa tog spiska. Sve su tražili, ništa nisu dali. Svjesno su to radili, da mogu reći: “Kriva je država, kriva je Vlada, krivo je Vijeće ministara, kriv je Sindikat i krivi su radnici”. Kao što su poslali dopis prije nekoliko dana o tome da su se pojedini sindikalci okrenuli za 180 stepeni.

Prelomni trenutak

Ne, sindikalci se nisu okrenuli. Sindikalci su od prvog dana na istoj talasnoj dužini, zato što žele da održe radna mjesta, a stečaj nam nije opcija, dok je njima jedina. I mi smo bili na istoj talasnoj dužini do 21. aprila, do sastanka sa generalnim direktorom Hamzićem i suvlasnikom Pavlovićem. Tad je na naše pitanje, ako bi BiH uvela ove kvote, zabranu uvoza, neke subvencije struje i slično, Pavlović kategorično odgovorio: “Ne, integralne proizvodnje nema”. I za to sam prozvan od advokata da iznosim laži. Želim u studiju da se sastanemo i da kažem: “Je li ja ovo lažem ili govorim istinu”? Od tog datuma više ne vidimo partnere u novim vlasnicima.

Postoje nezvanične informacije da se imovina Željezare već rasprodaje i prebacuje na firmu H&P Zvornik – imate li saznanja o tome i da li je riječ o izvlačenju kapitala prije stečaja?

- Ovo što sam pregledao sa jednim od direktora, sve je ok. Sve je transparentno. Ono, ako neko misli da se izvlači, ako neko tu ima informacije, ja bih volio da to bude i napismeno dokumentovano, a sve ostalo je optuživanje za nešto što nisam vidio. Ipak, vjerujem više u ono što vidim, nego što čujem.