Bez njenih Sefarda, Bosna nikada ne bi bila ono što jeste
Postoji jedna istina koju Bosna ponekad zaboravi, ali koja se ne može izbrisati iz njenog tkiva: bez svojih Sefarda, Bosna nikada ne bi bila zemlja kakvu poznajemo. Oni nisu bili samo došljaci iz Španije nakon 1492. godine. Oni su bili graditelji, ljekari, trgovci, učitelji, humanisti, čuvari duha i topline koju su Bosni dali.
Obraz, riječ i čast
Sarajevo i Bosna su postali njihov dom, a oni su postali njegovo srce. U mahalama, na Baščaršiji, u avlijama i radnjama, u sinagogama i školama, Sefardi su donijeli jezik koji je preživio carstva - Ladino, jezik majki, nona, uspavanki i poslovica. Taj jezik je bio most između prošlosti i budućnosti, između izgubljene Andaluzije i novog doma u Bosni.
Sefardi su Bosni donijeli svoju kulturu, ali su isto tako živjeli u zemlji gdje su se poštovale komšije, u kojoj se dijeli i kad se nema, u kojoj se čuva obraz, riječ i čast. Donijeli su melodije koje su se stapale s bosanskim sevdahom, humor koji je liječio i mudrost koja je učila da se čovjek mjeri po srcu, a ne po imenu.
U najtežim vremenima, kroz ratove, požare, bolesti i progone, sefardske porodice ostale su stubovi Sarajeva. Njihova humanost bila je prepoznata i cijenjena - od Sarajevske hagade, čuvane kao svetinja, do ljekara i učitelja koji su služili svima, bez razlike. U Drugom svjetskom ratu, kada je zajednica gotovo uništena, Sarajevo je izgubilo dio svoje duše. Ali oni koji su preživjeli nastavili su nositi svjetlost svojih predaka, tiho i dostojanstveno, kao što su to uvijek činili.
Sarajevska hagada
Čuvari jezika
Danas, kada je zajednica mala, kada se Ladino čuje sve rjeđe, postoji opasnost da se zaboravi ono što se ne smije zaboraviti: Sefardi su jedan od temelja Bosne. Njihova imena, njihove pjesme, njihove priče, njihove riječi - sve to je dio bosanskog identiteta, jednako kao i rijeke, planine i gradovi.
Ovaj tekst je mali podsjetnik mojim dragim Sefardima u Sarajevu: ne zaboravite ko ste. Vi ste potomci naroda koji je preživio sve što se može preživjeti, a ostao blag, mudar i dostojanstven. Vi ste čuvari jezika koji je stariji od mnogih država.
I zato, dok god postoji ijedna sefardska kuća, ijedna riječ Ladina, ijedna uspomena na naše pretke - Bosna će imati dio svoje duše koji se ne može ugasiti.
Con todo mi korazón! (Svim srcem!)
JAHIEL JAŠA KAMHI,
TORONTO, KANADA
