Jedete ih svaki dan, a ne znate koliko su opasni: Ovih pet aditiva vam mogu skratiti život

Ultra-prerađena hrana (UPF), koja čini više od 70 posto prehrambene ponude u Sjedinjenim Američkim Državama, sadrži visok udio natrija, rafiniranih šećera, nezdravih masti i hemijskih aditiva.

Ovi proizvodi, koji prolaze kroz industrijsku obradu, postali su ključni dio svakodnevne ishrane, ali sve više istraživanja ukazuje na njihove negativne posljedice po zdravlje.

Čudo iz prirode

Zovu je prirodni antibiotik: Ova biljka liječi pluća, crijeva, kožu i još mnogo toga

Aditivi mogu utjecati na očekivani životni vijek

Nedavna studija povezala je učestalu konzumaciju ultra-prerađene hrane s povećanim rizikom od brojnih ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući kardiovaskularne bolesti, rak, gojaznost, dijabetes tipa 2, pa čak i preranu smrt. Istraživači upozoravaju da bi dugoročna konzumacija ovih proizvoda mogla imati značajan utjecaj na očekivani životni vijek.

Najnovije istraživanje provedeno u Njemačkoj, objavljeno u uglednom naučnom časopisu eClinicalMedicine, dalo je dublji uvid u utjecaj ultra-prerađene hrane (UPF) na zdravlje, s posebnim fokusom na ulogu pojedinih aditiva u povećanju rizika od prerane smrtnosti.

U studiji je učestvovalo 187.000 ispitanika u dobi od 40 do 75 godina, koji su vodili detaljan dnevnik svoje ishrane. Prosječna starost učesnika iznosila je 58 godina, a 57 posto su činile žene. Ovo je jedno od najvećih istraživanja te vrste, koje donosi vrijedne uvide o povezanosti prehrambenih aditiva i negativnih zdravstvenih posljedica.

Ultra-prerađena hrana je u prosjeku činila oko 20 posto ukupnog dnevnog unosa kod ispitanika uključenih u istraživanje. Tokom 11 godina praćenja, zabilježeno je približno 10.200 smrtnih slučajeva, a analiza podataka pokazala je jasnu povezanost između konzumacije određenih aditiva u takvoj hrani i povećanog rizika od prerane smrti.

Pet najopasnijih sastojaka

Istraživači su izdvojili pet glavnih skupina sastojaka koje su pokazale najsnažniju povezanost s rizikom od smrtnosti:

• arome,
• pojačivači okusa,
• bojila,
• umjetni zaslađivači,
• različiti oblici šećera

Među najproblematičnijim aditivima identificirani su glutamat i ribonukleotidi (koji pojačavaju okus), zatim acesulfam, saharin i sukraloza (umjetni zaslađivači), kao i tehnološki aditivi poput sredstava za zgušnjavanje, stvrdnjavanje i stabilizaciju.

Posebno su istaknuti i šećerni aditivi – fruktoza, invertni šećer, laktoza i maltodekstrin – čije je prisustvo također povezano s povećanim zdravstvenim rizikom.

Zanimljivo, jedina grupa dodataka koja je pokazala mogući zaštitni učinak na zdravlje bile su tvari koje se u prehrambenoj industriji koriste za zgušnjavanje i stvaranje želatinaste teksture, poput pektina. Za razliku od ostalih aditiva, njihova konzumacija povezana je s nižim rizikom od prerane smrti.

Naučnici pretpostavljaju da je razlog tome upravo pektin – prirodno vlakno koje se nalazi u voću i često koristi u proizvodima poput džemova i marmelada. Pektin može pomoći probavi, sniziti nivo lošeg holesterola i pomoći u održavanju stabilnog nivoa šećera u krvi, što sve doprinosi boljem općem zdravlju.

Također je važno napomenuti da nije pronađena nikakva povezanost s modificiranim uljima, izvorima proteina ili vlaknima.

Nisu svi aditivi jednako štetni

"Istraživanje je pokazalo da nisu svi sastojci ultra-prerađene hrane jednako štetni – dok su neki jasno povezani s povećanim rizikom od smrtnosti, drugi nisu pokazali nikakvu značajnu povezanost", navode autori studije u svojim zaključcima. Također ističu da ova saznanja predstavljaju važan prvi korak u prepoznavanju aditiva koji bi trebali biti prioritet u javnozdravstvenim mjerama, kao i u budućim istraživanjima koja bi detaljnije objasnila njihov utjecaj na ljudsko zdravlje.

Iako su sumnje u vezi s aditivima u ultra-prerađenoj hrani izražavane i ranije, autori naglašavaju da je ovo prva studija koja detaljno analizira povezanost specifičnih aditiva s rizikom od prerane smrti.

Ipak, upozoravaju da se analiza temelji na samo-prijavljenim podacima o prehrambenim navikama ispitanika, što predstavlja metodološko ograničenje. Zbog toga pozivaju na dodatna istraživanja koja bi mogla potvrditi i proširiti njihove nalaze, piše New York Post.