Čuveni, nagrađivani profesor Hemijskog fakulteta u Beogradu razbio najveći mit o hrani

Zoran Vujčić, redovni profesor Hemijskog fakulteta u Beogradu, višestruko nagrađivan za svoje naučne radove i izume, a čija je stručnost između ostalog biohemija hrane, riješio je da stane na kraj najvećem mitu o ishrani. Mitu o sirovoj hrani.
Njegova objava koja je odmah izazvala reakcije, glasi “sirova torta – ukratko, ne postoji”. Što je još važnije, on je upozorio da je sirova, neobrađena hrana potencijalno veoma opasna jer je puna bakterija, spora i mnogo čega što može da nam izazove ozbiljne bolesti.
– Torta se pravi od jaja, brašna, oraha, badema i/ili lješnika, šećera, poneke arome. I toplote. Voćni kolači imaju voće. Ili je torta ili je sirova gomila nečega, puna bakterija, spora i ko zna čega što čeka u tami da nam bolest izmami. S jedne strane imamo zaluđenike koji bi da izbace toksine i vrelim klistirom, s druge imamo zaluđenike u upotrebu nehigijenskih namirnica. Čovječanstvo je počelo da se razvija munjevitom brzinom kada je počelo da kuva, peče, vrti na kočevima, kuva u keramici – napisao je profesor Vujčić.
Tako je, dodaje, nestala i dijareja kao posljedica raznih mikroskopskih živuljki.
– I sada se nađe neki mudrolupetaš, koji proglasi sirovu hranu “silom života” jer, bože moj, ima “živih enzima” (šta god to značilo) ili ko zna kojih umišljenih magijskih efekata. Torta se peče. Banana se ljušti. Ako ne vjerujete da na voću ima mikroba, samo da vas podsjetim da se u kacama tako pravi kljuk za rakiju. A kada se voće zamasti i ulijepi postaju anaerobni uslovi kao u kaci. A većina bakterija se na sobnoj temperaturi umnoži dvostruko za 20-30 minuta. Sreća pa većina tih bućkuriša bude odmah pojedena ili se čuva u frižideru neko kratko vrijeme. Inače bi se svašta moglo izolovati iz tih “sirovih torti”. Zato bar mi ne dirajte riječi na kojima sam ostario. Torta, mlijeko, hrana. Pravite vi vaše sirovaške gluposti, smutije, mlijeka od strugotine, hamburger od presne soje, ali za sebe – oštro zaključuje na kraju.
Ko je profesor Vujčić?
Profesor Zoran Vujčić je redovni profesor na Hemijskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na Katedri za biohemiju. Rođen je 1960. godine u Požarevcu. Sve svoje akademsko obrazovanje stekao je na Univerzitetu u Beogradu, gdje je diplomirao, magistrirao i doktorirao hemijske nauke. Njegova karijera na Hemijskom fakultetu počela je 1988. godine, kada je postao asistent pripravnik, a 2013. godine je stekao zvanje redovnog profesora.
Autor je preko 180 naučnih publikacija. Oblasti njegovog naučnog interesovanja uključuju:
Proizvodnja i primena enzima (poput invertaze, amilaze, lakaze), posebno u biotehnologiji.
Fermentaciona tehnologija.
Primena enzima za uklanjanje zagađivača (ksenobiotika) iz otpadnih voda.
Hemija i biohemija hrane.
Bioetanol i biodizel.
Hemijske modifikacije proteina.
Pored akademskog rada, profesor Vujčić je poznat i po svom blogu “Hemija oko nas”, gdje razotkriva mitove u vezi s ishranom, kozmetikom i savremenim načinom života, dajući odgovore zasnovane na nauci. Često gostuje u medijima gdje govori o temama iz oblasti hemije i biohemije hrane. Dobitnik je više nagrada i priznanja za pronalaske i inovacije, uključujući i prvo mjesto na takmičenju za Najbolju tehnološku inovaciju u Srbiji 2010. godine.
Pored toga, član je Srpskog hemijskog društva, Evropske akademije za alergiju i kliničku imunologiju, i Jugoslovenskog društva za biohemiju, prenosi Telegraf.rs.