Anksioznost kod djece: Obratite pažnju na suptilne, ali uporne znakove
Anksioznost se kod djece često ne očituje na isti način kao kod odraslih. Umjesto da otvoreno izraze zabrinutost, djeca češće reagiraju kroz ponašanje, tjelesne tegobe ili promjene u svakodnevnim navikama.
Upravo zato mnogi roditelji ne prepoznaju odmah da se njihovo dijete bori s tjeskobom. Psiholozi ističu koliko je važno obratiti pažnju na suptilne, ali uporne znakove koji mogu ukazivati na dublju unutrašnju borbu. Dakle, prema stručnjacima, ovo su neki od najčešćih znakova anksioznosti kod djece.
1. Tjelesne tegobe bez jasnog uzroka
Jedan od najčešćih pokazatelja anksioznosti kod djece su česte pritužbe na glavobolje, bolove u trbuhu ili mučninu, pogotovo u situacijama koje kod njih izazivaju stres. Stručnjaci naglašavaju da djeca nerijetko izražavaju emocionalnu nelagodu kroz tijelo jer još nemaju razvijene mehanizme za verbalizaciju osjećaja.
2. Pretjerana zabrinutost i strahovi
Ako se dijete stalno brine o stvarima koje drugi vršnjaci doživljavaju kao nebitne - poput mogućnosti da netko zakasni po njih, da se razbole ili pogriješe u školi - to može biti znak da se bore s anksioznošću. Mnogi terapeuti napominju kako kod anksiozne djece zabrinutost često nadilazi stvarnu prijetnju i postaje svakodnevna prepreka u funkcioniranju.
3. Izbjegavanje određenih situacija
Anksiozna djeca mogu uporno izbjegavati određene aktivnosti, poput odlaska u školu, druženja s vršnjacima ili spavanja izvan kuće. Prema riječima psihologa, izbjegavanje je često način na koji dijete pokušava kontrolirati situacije koje doživljava kao prijeteće, čak i ako ih drugi ne percipiraju tako.
4. Promjene u spavanju i apetitu
Teškoće s uspavljivanjem, česta buđenja tokom noći ili nagla promjena apetita (bilo povećan ili smanjen) mogu biti znak da dijete proživljava unutarnji stres. Stručnjaci ističu kako tijelo djece često reagira na anksioznost kroz poremećaje ritma, čak i prije nego što su svjesna što tačno osjećaju.
5. Pretjerana potreba za sigurnošću i potvrdom
Stalna potreba da im se nešto ponavlja, potvrđuje ili da se uvjere da će sve biti u redu - iako im je to već rečeno - čest je obrazac kod anksiozne djece. Takvo ponašanje proizlazi iz unutrašnje nesigurnosti i potrebe da umire svoje misli koje im stvaraju nelagodu.
