Izvještaj FAO: Nakon pet mjeseci pada cijene hrane ponovo rastu

Ilustracija/ Pexels/

Ilustracija/ Pexels

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Prema izvještaju FAO-a, najveći rast zabilježile su cijene pšenice, većine biljnih ulja i nekoliko vrsta mesa, dok su pad cijena sira i šećera donekle ublažili ukupni rast. Indeks cijena hrane u februaru iznosio je 125,3 boda, što predstavlja rast od 0,9 posto u odnosu na januar, iako je i dalje 1 posto niži nego u istom periodu prošle godine.

Rast cijena žitarica, posebno pšenice, posljedica je nepovoljnih vremenskih uslova u dijelovima Evrope i SAD-a, kao i poremećaja u logistici u Rusiji i crnomorskom regionu, ključnom za izvoz u Evropu, uključujući jugoistočnu Evropu. Cijene ostalih krupnih žitarica, poput kukuruza, ječma i sirka, također su blago porasle, dok je indeks riže skočio 0,4 posto zahvaljujući stabilnoj potražnji za sortama basmati i japonica.

Cijene biljnih ulja porasle su za 3,3 posto, dostigavši najviši nivo od juna 2022. godine. Indeks cijena mesa porastao je 0,8 posto, uz rast cijena ovčijeg i goveđeg mesa zbog snažne međunarodne potražnje, dok su cijene svinjskog i pilećeg mesa blago povećane. Suprotno tome, cijene mliječnih proizvoda pale su 1,2 posto, a cijene šećera 4,1 posto u odnosu na januar, zbog očekivanja obilnih globalnih zaliha.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

FAO predviđa da bi globalna proizvodnja pšenice u 2026. mogla pasti za oko 3 posto, na 810 miliona tona, jer niže cijene smanjuju interes poljoprivrednika za sjetvu u ključnim regijama poput EU, Rusije i SAD-a. S druge strane, proizvodnja bi trebala ostati povoljna u zemljama poput Indije, Pakistana i Kine.

Prema najnovijim podacima, globalna proizvodnja žitarica u 2025. dosegnula je rekordnih 3.029 miliona tona, što je rast od 5,6 posto u odnosu na 2024. godinu. Svjetska potrošnja u sezoni 2025/26 predviđa se na 2.943 miliona tona, dok bi zalihe mogle porasti na 940,5 miliona tona, s odnosom zaliha i potrošnje od 31,9 posto.

FAO upozorava da eskalacija sukoba na Bliskom istoku može izazvati rast cijena energije i gnojiva, što bi dodatno povećalo troškove proizvodnje i transporta za poljoprivrednike širom svijeta.