Svjetska borba protiv pranja novca

Pranje novca kao pravni termin je relativno nov pojam, te se u zakonodavnim okvirima prvi put kao takav definiše osamdesetih godina dvadesetog vijeka. Pranje novca kao čin kakvim ga smatramo danas, odnosno kao “proces jedne ili više kriminalnih djelatnosti, kojim je ultimativna namjera i cilj prikriti ili zametnuti tragove porijekla nezakonito stečenog novca ili dobiti”, prema nekim analitičarima, svojim korijenima seže i hiljadama godina unazad.

Prikrivanje zarade

Tako Sterling Seagrave u svojoj knjizi “Lords of the rim” navodi da se u drevnoj Kini nije gledalo blagonaklono na trgovce. Trgovanje se smatralo pohlepom pa se zbog toga i pojavilo crno tržište, a s njim i prikrivanje zarade na način da su trgovci pretvarali novac u lahko pokretnu imovinu i premještali je izvan nadležnosti vlasti i birokratije.

Pranje novca povlači niz popratnih nezakonitih aktivnosti sa štetnim uticajem na ekonomiju u cjelini, uključujući i raspolaganje nezakonito stečenim novcem, što je, između ostalog, uključivalo njegovo ulaganje u nekretnine.

Takav drastičan nivo problematike prljavog novca neminovno je doveo do uočavanja potrebe za međunarodnim djelovanjem, pa se u skladu s tim i postupalo. Tako je na samitu G7 članica, održanom u Parizu 1989, osnovan Financial Action Task Force (FATF), svjetski “pas čuvar” zadužen za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma.

Osim FATF-a, danas postoji niz međunarodnih organizacija i tijela čija je primarna djelatnost sprečavanje pranja novca. Tako MONEYVAL (The Committee of Expertson the Evaluation of Anti-Money Laundering Measures and theF inancing of Terrorism), poseban odbor stručnjaka Vijeća Evrope za procjenu mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma, predstavlja stalno nadzorno tijelo Vijeća Evrope kojem je povjerena zadaća ocjenjivanja usklađenosti nacionalnih zakonodavstava država članica s glavnim međunarodnim standardima za suzbijanje pranja novca i finansiranja terorizma i efekte njihove provedbe, kao i zadaća davanja preporuka nacionalnim organima u pogledu potrebnih poboljšanja njihovih sistema.

U skladu sa svojom zadaćom, MONEYVAL nadzire i sistem sprečavanja pranja novca Bosne i Hercegovine, te daje određene smjernice i upute za njegovo unapređenje. Upravo to nam je zadnjih dana okupiralo pažnju i sa velikom neizvjesnosti smo pratili kako u gotovo zadnjim satima roka Dom naroda BiH donosi ovaj zakon. Istina, ovakva situacija nije prvi put, gotovo identičnu smo imali i 2016.

MONEYVAL-ov rad primarno je nadzornog karaktera, te je svojim djelovanjem usmjeren na provođenje procjena zakonskih propisa koji uređuju problematiku pranja novca u pojedinim državama, u što je uključen i finansijski i represivni segment nadzora problematike provođenja mjera sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Za razliku od FATF-a koji donosi preporuke koje predstavljaju međunarodno prihvaćeni globalni standard protiv pranja novca i finansiranja terorizma, MONEYVAL ne objavljuje službene preporuke, već sugeriše zemljama članicama način poboljšanja i unapređenja samog sistema ukoliko u svom nadzornom radu utvrdi njegove određene manjkavosti.

Kriza

S obzirom na turbulentnost i promjenjivost karaktera finansiranja terorizma, jedna od MONEYVAL-ovih zadaća je također i praćenje razvoja i promjene modaliteta finansiranja terorizma, kao i ustanovljenje postojanja novih modaliteta, te provođenje analiza i objavljivanje tipologija djelovanja promatranih pojava, što ovu zadaću čini zajedničkom i MONYVAL-u i FATF-u.

Procjenjuje se da se na globalnom nivou opere između 800 milijardi i dva biliona dolara, što je pandan 2 do 5 posto globalnog BDP-a. Čak i ako bi bilo moguće iskorijeniti sav organizirani kriminal, te tako poništiti njegov profit, pad od 5 posto na globalnom nivou vjerovatno bi uzrokovao finansijsku krizu veću od one uzrokovane padom tržišta hipotekarnih kredita u SAD-a 2007, za koju MMF i Svjetska banka kažu da je najdublja recesija od Drugog svjetskog rata, a čije se posljedice još ne mogu u potpunosti sagledati. Uticaj finansijske krize u EU je 2009. smanjio BDP za 4,4 posto.