Fenomen pranja novca: Šta je metod veš-mašine i koje su njegove faze

Pranje novca ilustracija/
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Termin pranje novca prvi put je primijenjen u Bečkoj konvenciji 1988. na konferenciji koja je održana pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija. Pretpostavlja se da izraz pranje novca potiče iz dvadesetih godina, iz vremena kada je alkohol bio zabranjen u SAD-u, te je novac zarađen od zabranjene trgovine alkoholom, bivao recikliran kroz, u tu svrhu otvoren, čitav lanac perionica.

Problemi

Prvobitno, oko 40 zemalja svijeta je ratifikovalo Bečku konvenciju. Inicijativa se postepeno širila i na druge zemlje, sada ih je oko 170, te su one počele da razmatraju i druge probleme, kao npr. kriminal, prostitucija, korupcija itd.

Mnoge vlade su prepoznale potrebu za borbom protiv pranja novca i sličnih problema, kao šansu za borbu protiv fiskalnih prevara, pa čak i protiv teških poreskih utaja. To u bogatim zemljama svijeta pokazuje tendenciju rasta i to uslijed sve većeg opterećenja od davanja za socijalnu i zdravstvenu zaštitu i pomoć.

Pranje novca je fenomen koji egzistira paralelno sa postojanjem crnog tržišta, odnosno sive ekonomije. U nacionalnim ekonomijama, sivo tržište se oslanja na švercovanu robu i na ilegalnu trgovinu sredstvima plaćanja, što je posljedica poremećaja ponude i tražnje robe, usluga, novca i deviza. Tu su izuzetno značajna ilegalna sredstva plaćanja, koja su stečena na neregularan način, a koja funkcionišu mimo zvaničnih monetarnih tokova i koja se ne registruju na računima kod banaka.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Fenomen pranja novca predstavlja finansijsku operaciju pomoću koje se određena sredstva plaćanja šalju preko brojnih deponenata, odnosno brojnih računa kod različitih banaka radi potpunog skrivanja početnog izvora sredstava. Pranje novca jeste i prerušavanje prekomjerno stečenih sredstava, kao i ilegalno prenijetih sredstava.

Cilj svakog pranja novca je legalizacija vlasništva novčanih sredstava stečenih na ilegalan način, zahvaljujući kriminalnim aktivnostima. Skrivanjem pravog porijekla novca, ilegalna sredstva plaćanja faktički ulaze u posjed, čime se zakonski pokriva pravi izvor sredstava. Najlakši vid legalizacije ilegalno stečenih sredstava jeste deponovanje novca u banku bez dokazivanja porijekla. Operacija može biti izvedena i mehanizmom pretvaranja novca u druge oblike finansijske aktive (npr. za gotovinu kupiti akciju, dionicu). Tokom 70-ih godina relativno uspješno se razvijala tehnika pranja novca. U dosadašnjoj praksi karakteristična su četiri oblika pranja novca.

Tehnike

Istraživanja Bank of England pokazala su da pranje novca polazi od tehnike prikrivanja pravog porijekla novca i vlasništva sredstava plaćanja preko tehnike legalnog dolaženja u posjed novca poslije obavljenog pranja novca, do tehnike promjene oblika sredstava i oslobađanja od velike količine novca koja je stečena kriminalnim aktivnostima. Ova tehnika ima tri faze: faza plasmana, faza presvlačenja i faza integracije. Druga tehnika pranja novca implicira povlačenje pet poteza.

Prvi potez je svakako strukturiranje transakcija ispod nivoa evidencije prometa sredstava. U drugom potezu dolazi do korištenja transfera putem SWIFT-a. Treći potez implicira korištenje okvirnih kompanija (shell) sa čijih računa kreću sredstva na pranje. U četvrtom potezu dolazi do krivotvorenih kredita, pozajmica sa falsifikovanim certifikatima o depozitima kao fiktivno pokriće. Konačno, peti potez podrazumijeva osnivanje tzv. fasadnih kompanija sa jasnim ciljem pranja novca putem prenošenja preko granice što većeg broja računa.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Treća tehnika u svijetu je dobila specijalan naziv metod veš-mašine koja sintetizira tri faze.

Faza pretpranja obično se odvija po zemljama gdje je devizna kontrola izuzetno slaba i gdje se strogo rukovodi principima tajnosti računa i uloga. Tako se otvaraju tekući računi u zemljama sa slabom ili nepostojećom deviznom kontrolom ili se otvaraju fiktivne firme. Sada dolazi faza pranja u kojoj se kupuje nepokretna i pokretna imovina u zemljama sa slabom kontrolom. Tako novac stiče legalitet i u fazi recikliranja - fiktivna ulaganja u privredu date zemlje vrše se tako što novac prođe kroz tekuće račune i vraća se u zemlje iz kojih je došao.