Svaki dio Skenderije je jedinstven, zašto Sarajevo dopušta nestanak svojih simbola

Odnos prema kulturno-historijskim vrijednostima i bogatstvu koje su nam generacije prije nas ostavile kao dar najbolje pokazuje koliko malo čuvamo ono što nam je dato i koliko smo se udaljili od istinskih vrijednosti koje predstavljaju urbani stil života.

Rušitelji kulture

Zapuštanje objekata, kako onih koji imaju sportsko-kulturne vrijednosti, pa tako i onih koji bi trebali biti ugodni za stanovanje, s ciljem da se na tim mjestima grade neboderi, hoteli i tržni centri, prijete Sarajevu da izgubi šarm i identitet. Paralelno s tim, narušava se i kvalitet života u ovom gradu, a reakcije građana nadležne vlasti, od općinskih do kantonalnih, ignorišu.

Krivi su i građani koji reaguju mlitavo i kratko, pa rušiteljima kulture Sarajeva sve polazi za rukom.

Jedan u nizu rušilačkih pohoda na znamenitosti Sarajeva je napad na Skenderiju, srce ovog grada, koji stihijski godinama traje na način da se svjesno dopušta urušavanje kompleksa jer ima dobru lokaciju, a nekome je baš stalo da tu hotel, garaže na spratove i ko zna šta još napravi. Da takvi planovi odavno postoje, svjedoči i arhitektica Vesna Hercegovac Pašić.

- Saznala sam prije izvjesnih godina, u ovom poslijeratnom periodu, da postoji ideja da se ovo ruši, da su se čak našli neki investitori koji će da prave tu nebodere, hotele i tako dalje, priča nam arhitektica Pašić nešto o čemu mnogi samo šapuću i pojasnila da je tada bila u komisiji “tog načelnika kauboja”, kako naziva sve one koji koriste poziciju da provedu namjere zabadanja zastavica, gradeći objekte koje će smatrati svojim spomenicima.

Bivša Estrada godinama propada

/ Senad Gubelić

S obzirom na to da je bila protiv takve ideje, izbačena je iz komisije, što je nije pokolebalo da svoju energiju i dalje usmjerava protiv onih koji vrše urbicid Sarajeva.

- Iako sam u penziji, i dalje nastavljam da se borim za ovakve stvari koje predstavljaju vrhunska dostignuća, spomeničku kulturu i koje prezentiraju veličinu vremena kada smo pravili velike stvari, kada smo bili domaćini velikih zbivanja, a to nismo mogli dok nismo imali ovakav jedan centar, podsjeća Pašić.

Da se u Sarajevu provodi organizirani urbicid, u više navrata spomenuo je i Ibrahim Spahić, ali i naglasio da u glavnom gradu Bosne i Hercegovine još postoje ljudi koji znanjem i iskustvom mogu pomoći da se takvim planovima stane ukraj. Jedan od njih je i arhitekta Hasan Ćemalović, čovjek koji nudi i znanje i rješenja.

- Mislim da je suvišno govoriti o vrijednosti Skenderije. Ovaj objekat ima apsolutnu vrijednost i ja se nadam da on neće nestati, da će ostati, jer svaki element koji je ovdje ugrađen i koji je rađen je jedinstven i samo ovdje primijenjen, kazao je arhitekta Ćemalović i poručio da bi trebalo napraviti razvojnu studiju iz koje bi izašao projektni zadatak.

Potom bi uslijedilo raspisivanje arhitektonskog međunarodnog natječaja i na kraju izrada urbanističkog projekta ili regulacionog plana, “da se svaki dan zna šta treba raditi”.

Da bi Skenderiju bilo lakše popraviti, nego rušiti, slažu se i statičar Isak Medić, kao i arhitektica Mejrema Zatrić-Šahović.

- Mene bi bilo sramota da kažem ha’jmo to sada sve rušiti. Sramota je da investitor ruši nešto što dugo traje i što se može popraviti, da ne kažem da je i jeftinije, kaže Medić i poručuje da je popravak Skenderije dug prema generacijama koje su to gradile i da se ne smije poništiti taj trud.

Nesklad austrougarske i moderne gradnje na Obali/Senad Gubelić

Da nema mjesta rušilačkim idejama, tvrdi i arhitektica Zatrić-Šahović, te ističe kako postoji dovoljno razloga da se građevina obnovi i vrati gradu kao jedan kulturno-historijski, ali i društveni resurs, a nijedan opravdan da se ona sruši.

Ustakljena čaršija

- Svaka velika betonska građevina je ono što mi zovemo otjelovljeni ugljendioksid. Dakle, u trenutku kada se sruši, jer je određena količina te energije išla u produkciju tog betona, u zidanje, u izlijevanje i izgradnju, dakle, u trenutku kada se sruši, onda gubimo kapital koji smo izgradili u smislu održivosti, obrazložila je arhitektica, dodavši kako je izuzetno važno da razmišljamo na način da je potpuno neodrživo rušiti i uništavati.

Da Skenderija nije jedini objekat na čiju lokaciju pucaju bogati investitori sa željom da uvećaju svoje bogatstvo, dokaz je i Baščaršija, koja mic po mic nepovratno gubi svoju razglednicu i koja bi na kraju mogla ostati samo mjesto u kojem se pojedu ćevapi.

- Spomenimo i Baščaršiju. To je bio muzej ovog grada, muzej na otvorenom, ukazao je na još jedan problem arhitekta Goran Mikulić i dodao kako sada izgled Baščaršije skrnave nove staklene fasade.

Da se u Sarajevu svjesno zapuštaju građevine, nije više ni javna tajna, nego javna opasnost koju će neko, ko strpljivo čeka momenat, dobro unovčiti.