Počitelj je priča o razvoju BiH

Prof. dr. Lana Kudumović sa Arhitektonskog fakulteta Istanbulskog tehničkog univerziteta, direktorica Centra za post-kriznu urbanu rekonstrukciju pri Istanbulskom tehničkom univerzitetu (ITU), predvodila je tim koji je ovog proljeća poduzeo prve korake obnove Šišman Ibrahim-pašine medrese u Počitelju. Ovaj biser je, nakon godina pravne bitke, vraćen pod okrilje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a Muftijstvo mostarsko želi ga spasiti od potpune propasti.

Nakon što ste zajedno sa Vašim timom obavili detaljna arhitektonska snimanja, izradili fotodokumentaciju i analizu stanja Šišman Ibrahim-pašine medrese, kakvi su bili Vaši prvi utisci?

- Šišman Ibrahim-pašina medresa je izuzetno značajna historijska građevina iz osmanskog perioda, s obzirom na svoju historijsku i arhitektonsku vrijednost, ali ne samo kao pojedinačni objekat, nego i kao značajan dokaz o kontinuitetu postojanja obrazovnih objekata na tlu BiH kroz historiju. O ovoj medresi postoji pisani trag u putopisu Evlije Čelebije, što ukazuje da je vjerovatno bila već uveliko izgrađena prije 1664. Pored toga, posmatrano sa aspekta šire prostorne cjeline, u historijskom ambijentu Počitelja javni objekti poput medrese od velikog su značaja za proučavanje urbanog, socio-kulturnog i ekonomskog razvoja naselja tokom osmanskog perioda. Upravo zbog toga očuvanje ovakvih građevina nije važno samo za lokalnu zajednicu, već i za razumijevanje ukupnog kulturnog i urbanog razvoja Bosne i Hercegovine.

Snimanja i mjerenja

Međutim, danas je moguće vidjeti da je, i pored svog značaja i autentičnosti, medresa u jako lošem i zapuštenom stanju. Nakon detaljnog uvida u stanje na terenu evidentna su određena oštećenja nastala uslijed dugogodišnjeg neodržavanja i neadekvatne upotrebe, ali i kao posljedica pojedinih ranijih intervencija.

Kada je riječ o radu na terenu, naš tim je proveo detaljna snimanja i mjerenja, koristeći tradicionalne i savremene metode, alate i tehnologije. Izradili smo potrebne skice, izvršili 3D snimanja, precizna mjerenja, te analizirali stanje objekta i nivo njegove očuvanosti. Trenutno radimo na izradi tehničkih crteža zasnovanih na prikupljenim podacima. Pored mene, u timu su angažirani još i prof. dr. Omer Dabanlı sa Istanbul tehničkog univerziteta (ITU), prof. dr. Ammar İbrahimgil sa Gazi univerziteta iz Ankare, asistentica na projektu i doktorantica Hatice Öz sa OSTİM Tehničkog univerziteta, kao i prof. dr. M. Zeki İbrahimgil i prof. dr. Ruba Kasmo, ekspertica UNESCO-a. U projektu, pored profesora, učestvuju i studenti sa oba univerziteta (ITU i Gazi).

U kakvom je stanju objekat, budući da je bio osuđen na višegodišnje propadanje, dok je trajala pravna bitka da se on vrati pod okrilje IZBiH?

- Ako stanje objekta posmatramo sa aspekta njegove fizičke očuvanosti, jasno je da se medresa nalazi u zapuštenom stanju. Dugogodišnje neodržavanje ostavilo je vidljive posljedice u vidu fizičkih oštećenja, među kojima su uticaj vegetacije i vlage, isprane spojnice, oštećenja maltera i zidanih elemenata, uključujući i pukotine na zidovima, kao i veću pukotinu na glavnoj kupoli i slično. Jedan pozitivan iskorak urađen je nedavno u pokušaju da se zaustavi njegovo dalje propadanje, kada je obnovljen prednji trijem medrese.

Međutim, u ovom momentu jako je važno izraditi detaljnu i preciznu dokumentaciju, na čemu upravo radimo, kako bi se jasno definisali svi naredni koraci i neophodne konzervatorsko-restauratorske intervencije. Samo na taj način zaštita može biti provedena u skladu sa principima struke i međunarodno prihvaćenim standardima zaštite kulturnog naslijeđa.

Kako je tim koji predvodite preuzeo na sebe kompletan projekat restauracije ovog hercegovačkog blaga, koje sve faze slijede i kakva bi Vam pomoć dobrodošla od institucija iz Bosne i Hercegovine?

- Kao neko ko je snažno vezan za Bosnu i Hercegovinu, redovno pratim društvena, kulturna, ekonomsko-politička i druga dešavanja u našoj zemlji. S obzirom na to da sam rođena i odrasla u BiH, kao i da sam školovanje, uključujući i doktorat, završila u BiH, na UNSA, jako dobro poznajem teren i složenost procesa u BiH.

Kroz model koji dobro funkcioniše unazad par godina, kroz stručni i naučni rad, svake godine učestvujem u različitim aktivnostima na terenu, u zavisnosti od složenosti projekata i potreba zaštite kulturnog naslijeđa. Kroz takav angažman sarađujemo sa brojnim institucijama, većinom lokalnog nivoa, i pojedincima u Bosni i Hercegovini. Među tim institucijama je i Islamska zajednica u BiH.

Zajednička odgovornost

Kada je riječ o medresi u Počitelju, upravo smo putem medija saznali da je pravna procedura vezana za medresu okončana. Napori Islamske zajednice BiH konačno su rezultirali vraćanjem pravnog statusa medrese pod nadležnost IZ-a. Smatrala sam profesionalnom i moralnom obavezom ponuditi naš stručni tim za izradu detaljne dokumentacije, koja predstavlja osnovni preduslov za kvalitetnu restauraciju i očuvanje objekta u njegovoj punoj autentičnosti. Mostarsko muftijstvo i muftija dr. Salem ef. Dedović prepoznali su naš tim kao dobru opciju za ovaj zadatak, nakon čega je i Zavod za zaštitu spomenika (pri federalnom Ministarstvu kulture i sporta) - dao pozitivno mišljenje za naš tim.

Pred nama su detaljna istraživanja, završetak izrade tehničke dokumentacije stanja, izrada projektne dokumentacije za restauraciju uz definisanje konzervatorsko-restauratorskih mjera, prijedlozi buduće namjene, te konačno radovi. U tom procesu podrška nadležnih institucija, kako finansijska tako i stručna, od izuzetnog je značaja. Posebno želim naglasiti da je rad našeg tima na ovom projektu u potpunosti na volonterskoj osnovi, vođen isključivo željom da doprinesemo očuvanju jednog od značajnih spomenika kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Ovom prilikom želim uputiti apel nadležnim institucijama na lokalnom, federalnom i državnom nivou da zaštitu kulturnog naslijeđa, kako Počitelja, tako i drugih lokaliteta i pojedinačnih spomenika, prepoznaju kao jedan od prioriteta. Ovaj projekat je dokaz da zajedničkim djelovanjem stručnjaka, institucija i lokalne zajednice, ali i vlasnika – titulara, u ovom slučaju to je Islamska zajednica u BiH, te Mostarsko muftijstvo i Medžlis, možemo postići značajne rezultate.

Kako se Počitelj često naziva biserom pod otvorenim nebom, da li ste sa predstavnicima Mostarskog muftijstva razgovarali i o tome šta bi obnovljena medresa značila za državu i sve koji nas posjete, odnosno koje bi edukativne sadržaje imala?

- Naravno. Jedna od važnih tema naših razgovora jeste i buduća aktivacija prostora nakon obnove. Kroz pažljivo osmišljen koncept adaptivne ponovne upotrebe (adaptive re-use), medresa bi mogla dobiti sadržaje koji bi doprinijeli njenoj dugoročnoj održivosti, a koji bi istovremeno bili u skladu sa njenim historijskim, kulturnim i obrazovnim vrijednostima. Kao nekadašnja obrazovna institucija iz osmanskog perioda, medresa ima potencijal da i danas bude mjesto edukacije, kulturne razmjene i interpretacije bogatog naslijeđa Počitelja, čime bi dodatno obogatila turističku i kulturnu ponudu ovog jedinstvenog historijskog mjesta.

Kako su sa Vama vrijedno radili i Vaši studenti, šta je za njih predstavljalo ovo praktično iskustvo kada je riječ o kulturno-istorijskom naslijeđu?

- U projektu učestvuju studenti master i doktorskih studija sa oba univerziteta, koji trenutno, uz našu koordinaciju, rade na pripremi tehničkih crteža i obradi prikupljene dokumentacije. Za studente je terenska nastava od izuzetne važnosti, jer kroz studio konzervacije uvijek i radimo na konkretnim, stvarnim projektima zaštite unutar Republike Turske.

Osjetljiv period

Ovaj, rekla bih, dodatni zadatak za studente ima dvojaku vrijednost, s obzirom na to da su imali priliku raditi u drugoj državi (u ovom slučaju u Bosni i Hercegovini), kao sticanje međunarodnog iskustva. Naši vrijedni studenti trenutno rade na pripremi tehničkih crteža i obradi dokumentacije, što ovaj projekat čini i vrijednim primjerom međunarodne saradnje u oblasti zaštite kulturnog naslijeđa.

Još ću naglasiti da je kontakt sa lokalnom zajednicom i stanovnicima na terenu segment koji stalno treba podsticati pri izradi projekata zaštite kulturno-historijskog naslijeđa, kako bi se bolje shvatili stavovi, očekivanja i vizije onih koji su direktno vezani za izvjesno kulturno dobro. Počitelj se danas nalazi u osjetljivom periodu, što nas dodatno podsjeća na odgovornost koju svi imamo prema naslijeđu naše države. Samo kroz zajedničko razumijevanje i poštovanje njegovih vrijednosti možemo osigurati njegovo trajno očuvanje za buduće generacije.