Najbolja je hrana sa kućnoga praga: Sve što je loše na evropskom tržištu, završi u BiH
Voće i povrće u marketima lijepo izgleda, ali...
Poskupljenja osnovnih životnih namirnica više nisu vijest, ali se sve manje i najavljuju. Kako ko procijeni i padne mu na pamet, tako i cijene porastu.
Prava je lutrija i iziskuje mnogo vremena da se pronađe na policama različitih trgovinskih centara nešto što je povoljnije. I to je uglavnom uvozni proizvod.
Sušna godina
U međuvremenu, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine usvojila je Prijedlog izmjena Odluke o propisivanju mjere neposredne kontrole cijena određivanjem najvišeg nivoa cijena za pojedine proizvode, kojom se produžava njeno važenje do 31. decembra 2025. godine. Međutim, ekonomisti ne smatraju to idealnim rješenjem. Ovaj potez može biti samo prva pomoć i kupovina socijalnog mira.
- Ovo nema veze sa ekonomskim politikama, ovo je dio kataloških akcija i programa. Sada smo vidjeli da je maslac izbačen iz kataloga, da se ide sa katalogom do kraja godine i tako to treba posmatrati. Da li neke akcije koje provode naši trgovinski lanci mogu ili ne mogu uticati da neko uštedi na nekim proizvodima pri kupovini, sedmičnoj, dnevnoj i slično, tako treba posmatrati, smatra Admir Čavalić, ekonomista.
Izvoz BiH u zemlje EU u prvih šest mjeseci ove godine iznosio je 6,23 milijarde KM i povećan je za 4,9 odsto u odnosu na isti prošlogodišnji period. Istovremeno, uvoz iz EU je iznosio 8,55 miliona KM i povećan je za 1,6 odsto, podaci su Agencije za statistiku BiH. S obzirom na to da je BiH poljoprivredna zemlja, a živi od uvozne hrane, logično pitanje bi bilo zašto je to tako? Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice, rekao nam je da sve što je loše na evropskom tržištu, završi u BiH, a domaća poljoprivreda propada.
- Vi znate da je Semberija najveća žitnica, ali sva ova poskupljenja koja se najavljuju, električne energije i svih ostalih energenata, propratiće i sušna godina koja je uništila više od šezdeset posto usjeva u RS-u i cijeloj BiH. Doći će do poskupljenja hrane i onda će doći ono što je neprilično i nije nam drago, spašćemo na uvoz i ješćemo samo ono što se uveze, jer domaća proizvodnja nije zaštićena, naglasio je Bakajlić.
Najveći broj evropskih zemalja okreće se poljoprivrednoj proizvodnji, vlastitoj proizvodnji hrane. Čak i one zemlje koje imaju manje poljoprivredne predispozicije od BiH. Bosna i Hercegovina uvozi više od 65 posto hrane, dok istovremeno milioni hektara zemljišta ostaju neobrađeni.
- Radi se o tome da živimo u jednom sistemu koji je komplikovan, koji ima četrnaest različitih zakona, nismo konkurentni sami sebi, a kamoli uvoznoj robi, zemljama u okruženju, itd. Ono najbitnije je što nemamo zaštitu domaće proizvodnje, domaćeg poljoprivrednog proizvođača, otvoreno je tržište, a imamo političare koji se ne brinu uopšte o domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, rekao nam je i Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.
Proizvodnja hrane je ono što su razvijene zemlje postavile kao prioritet, a trebala bi ih i BiH slijediti, smatraju naši sagovornici.
Prevelike marže
- Možda bi bilo rješenje izmijeniti zakonsku regulativu o prodaji hrane na kućnom pragu, kao što je slučaj u mnogim evropskim zemljama. To bi bilo u obostranom interesu i potrošača i proizvođača. Svakako apelujem na naše potrošače da kupuju domaće proizvode, jer su sigurno kvalitetni. Nažalost, naši potrošači teško da mogu računati na jeftiniju hranu, jer svi imaju naviku kupovati u tržnim centrima, gdje su i marže često velike, ispričao nam je predsjednik Udruženja mljekara Republike Srpske Milorad Arsenić.
Bakajlić podsjeća kako nam se, nažalost, dešava to da domaće propada, a porodična i poljoprivredna gazdinstva se zatvaraju.
- U Semberiji je bilo 2015. godine 12.500 registrovanih poljoprivrednih proizvođača, sad nas ima tri hiljade i sedamsto. Od 3.700, samo dvije i po hiljade se bavi proizvodnjom, rekao nam Bakajlić.
Podsjećamo da je Bosna i Hercegovina prije rata proizvodila osamdeset posto poljoprivrednih proizvoda koje je bilo potrebno za ishranu stanovništva, a sada svega dvadeset posto. Umjesto tolikog uvoza, BiH bi morala oživjeti sela i poboljšati vlastitu poljoprivredu. U tom slučaju i cijene i kvalitet bi bile ispred ovog uvoznog.
