Vjerovali ili ne: Meso pitona se smatra mogućom hranom budućnosti, evo i zašto

Kako se globalni pritisak na prelazak sa poljoprivrede s velikim emisijama intenzivira, istraživači sugeriraju da bi džinovski pitoni mogli ponuditi održivu alternativu tradicionalnoj stoci kao što su govedina, svinjetina i piletina.

Nedavna studija koju su sproveli naučnici naglašava potencijal pitona kao "fleksibilnog i efikasnog" izvora mesa, koji se može pohvaliti visokim sadržajem proteina i niskim nivoom zasićenih masti. Ovo istraživanje pokazuje da bi uzgoj pitona mogao biti održivo rješenje za zadovoljavanje rastuće potražnje za proteinima uz ublažavanje utjecaja na okoliš.

Studija, koju je vodio dr. Daniel Natusch, počasni istraživač na Univerzitetu Macquarie, a podržana od strane istraživača sa Univerziteta u Oksfordu, ispitala je preko 4.600 pitona u dvije farme pitona u jugoistočnoj Aziji. Ove farme, koje se nalaze u centralnoj tajlandskoj provinciji Uttaradit i blizu Ho Ši Mina u južnom Vijetnamu, koriste velika skladišta sa "poluotvorenim" dizajnom kako bi oponašali prirodno okruženje pitona, istovremeno omogućavajući ventilaciju, piše IFLScience.

Pitoni, uključujući vrste kao što su mrežasti pitoni (Malayopython reticulatus) i burmanski pitoni (Python bivittatus), dobro su pogodni za komercijalni uzgoj zbog svoje brze stope rasta, dostižući zrelost u roku od tri godine, i visoke plodnosti, pri čemu su ženke sposobne proizvesti do 100 jaja godišnje tokom dve decenije.

Ishrana uzgajanih pitona obično se sastoji od divljih ulovljenih glodara i otpadnih proteina iz lanaca opskrbe poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, a neke farme čak proizvode i vlastite pitonske "kobasice" od prerađenog proteina. Iako se hrane samo jednom sedmično, pitoni mogu dobiti i do 46 grama (1,6 unci) dnevno, sa izuzetnom efikasnošću u pretvaranju hrane u meso i tjelesno tkivo.

Štaviše, uzgoj pitona stvara manje emisije stakleničkih plinova u usporedbi s konvencionalnim uzgojem stoke, budući da su hladnokrvni reptili poput pitona vrlo efikasni u korištenju hrane koju konzumiraju.

Još jedna prednost uzgoja pitona je njihova sposobnost da izdrže periode gladovanja do 127 dana uz minimalan gubitak tjelesne mase. Osim toga, pitoni zahtijevaju minimalnu količinu vode, često dobijajući hidrataciju iz rose na svojim ljuskama, što ih čini visoko održivim u regijama suočenim s nedostatkom vode.

Dok se istraživači zalažu za širenje komercijalnog uzgoja pitona, posebno u zemljama s niskim dohotkom koje se bore s nesigurnošću hrane i nedostatkom proteina, oni priznaju malo vjerovatnoće širokog usvajanja u regijama poput Sjeverne Amerike, Evrope ili Australije.

Zaključno, studija objavljena u Scientific Reports naglašava potencijal uzgoja pitona kao održive alternative konvencionalnom uzgoju stoke, nudeći vrijedan uvid u rješavanje globalnih izazova sigurnosti hrane usred ekoloških zabrinutosti.