Ljudi su u prošlosti drugačije spavali, "moderno" nastalo nedavno

Tokom većeg dijela historije, ljudi su obično praktikovali segmentirani ili "dvofazni" san, dijeleći svoj odmor na dva različita segmenta - "prvi san" i "drugi san" - odvojena periodom budnosti.

Ovaj obrazac, koji je bio rasprostranjen prije industrijske revolucije, diktirala je prirodna svjetlost, pri čemu su ljudi odlazili u "penziju" ubrzo nakon sumraka i budili se oko ponoći, piše BBC.

Ključni aspekti

Ponoćni interval: Ljudi bi se budili sat vremena ili više usred noći da bi se molili, čitali, razmišljali o snovima ili se družili.

Široko rasprostranjena praksa: Spominjanje "prvog" i "drugog" sna pronađeno je u dnevnicima, sudskim spisima i literaturi širom Evrope, Afrike, Azije i Amerike.

Razlozi nestanka: Porast umjetne rasvjete, poput uličnih svjetiljki i sijalica, omogućio je kasniji, konsolidovani ili "monofazni" san.

Naučni dokazi: Studija Thomasa Wehra iz 1993. godine pokazala je da se ljudi, kada su oslobođeni umjetnog svjetla, prirodno vraćaju ovom bifaznom obrascu, s nekoliko sati sna, mirnim intervalom i drugim, dubljim snom.