Mozak nije jedini: Sjećanja se pohranjuju i u ovim organima

Naučnici s Univerziteta u New Yorku napravili su zapanjujuće otkriće: ćelije iz drugih dijelova tijela, uključujući one iz bubrega i nervnog tkiva, također mogu "učiti" i "pamćiti" na način sličan moždanim ćelijama. Ovo otvara nove puteve za razumijevanje pamćenja, ali i za potencijalno poboljšanje učenja te liječenje stanja povezanih s pamćenjem.

„Učenje i pamćenje se obično vezuju isključivo za mozak i moždane ćelije, ali naše istraživanje pokazuje da i druge ćelije u tijelu mogu učiti i formirati sjećanja,“ istakao je dr. Nikolay V. Kukushkin, vodeći autor studije, objavljene u časopisu Nature Communications.

Tim istraživača je proučavao kako ne-neuronalne ćelije (ćelije koje nisu iz mozga) reagiraju na hemijske signale koji oponašaju neurotransmitere u mozgu, te na koji način upotreba efekta „raspoređenog učenja“ može poboljšati pamćenje. Raspoređeno učenje, ili “massed-spaced efekt,” podrazumijeva da informacije bolje pamtimo kad su raspoređene kroz vrijeme, a ne kad se “nabijaju” u kratkom vremenskom periodu.

Za eksperiment, naučnici su koristili ćelije iz bubrega i nervnog tkiva i izlagali ih različitim uzorcima hemijskih signala. Kao odgovor, ćelije su aktivirale "gen pamćenja," isti onaj koji se aktivira u moždanim ćelijama kada prepoznaju uzorak i reorganiziraju svoje veze kako bi formirale sjećanje.

Da bi pratili proces pamćenja, naučnici su ćelije dizajnirali tako da proizvode svjetleći protein kada je “gen pamćenja” aktiviran. Rezultati su pokazali da su ćelije prepoznavale kada su signali ponavljani u intervalima, čime su aktivirale “gen pamćenja” jače i na duže vrijeme, u poređenju sa signalima koji su stizali sve odjednom.

„Ovo odražava efekt raspoređenog učenja,“ rekao je Kukushkin, dodajući kako ovo istraživanje ukazuje da sposobnost učenja kroz raspoređeno ponavljanje nije jedinstvena za moždane ćelije, već bi mogla biti osnovna osobina svih ćelija.

Ovo otkriće otvara vrata daljnjem istraživanju pamćenja, a moguće su i zdravstvene primjene. „Saznanja bi mogla unaprijediti metode za poboljšanje učenja i tretiranje problema s pamćenjem,“ rekao je Kukushkin. Također, dodaje da bi u budućnosti mogli sagledati tijelo slično mozgu—na primjer, istražiti šta gušterača "pamti" o uzorcima prethodnih obroka ili kako ćelije raka "pamte" obrasce hemoterapije, piše SciTech Daily.