Ulje divljeg origana je najbolji prijatelj atletičara
Postoji začin koji raste u našim krajevima samoniklo i puno se više koristi u Hercegovini i primorju općenito, a nama na kontinentu do početka ‘80. služio je samo u rijetkim situacijama kada pripremamo neka talijanska jela s paradajzom da dobijemo taj drugačiji, mediteranskiji štih. Onda je pizza zavladala cijelim područjem bivše Jugoslavije i taj začin je došao u sve naše domove. Pogađate, radi se o neizostavnom origanu. Sjećam se svog prvog susreta i sa pizzom i sa origanom na njoj i pokušaja da ga ukomponiram u sva druga jela gdje je to god bilo moguće. Sestra i ja i dan-danas volimo jaje naoko s origanom ili kombinacije ljetnih kajgana na prženoj paprici koje smo znali obogatiti mirisom origana pa od toga raditi nadjev za sendviče sa svježim paradajzom i pravac na plažu.
Miris i okus
Origano, lat. Origanum vulgare, u našem narodu se često naziva i divlji mažuran te mravinac, obični mravinac, mekulica, vranilova trava, a u nekim krajevima i oregano. Iako je karakterističan za Mediteran, kod nas raste i u unutrašnjosti, posebice na vapnenastom tlu, a može se naći i na visinama do 1.500 m, po mnogim planinama do kojih u proljeće dođu vjetrovi s mora. On je višegodišnja biljka, koja naraste do visine od 60 cm. Stabljika ima male tamnozelene listiće, na vrhu zašiljene, vrlo slično pravom mažuranu ili paprenoj metvici, od koje se najlakše razlikuje kada cvjeta, od juna do septembra, jer ima crveno-ljubičaste cvjetove. Biljka je prepuna eteričnog ulja, te se koristi u medicini i prehrani kao začin još od antičkog doba.
Majoran, lat. Origanum majorana, poznat i kao mirisni mažuran, majuran, mezurana, mirišljavak ili babina duša je biljka koja raste skoro po cijelom Sredozemlju, te u kontinentalni dio Evrope prodire skroz do Njemačke i Mađarske. Kao i origano, koristi se i u medicini, kozmetici te, naravno, kulinarstvu. Majoran je vrlo sličan okusom svom rođaku origanu, a u zemljama istočnog Mediterana se često ne pravi razlika u upotrebi ova dva začina. To je dovelo čak do toga da se u mnogim kuharicama kaže da ih je teško razlikovati, šta nije istina. Razlika je i u mirisu i u okusu. Majoran ima ugodno slatkasti potpuno cvjetni miris, te slatko-gorki okus, koji blago podsjeća na metvicu dok je origano puno oštriji i intenzivniji od većine drugog bilja koje mu je srodnik.
Obje biljke spadaju u porodicu usnatica, lat. Lamiaceae, koje mi još nazivamo i medićevke, među kojima raste 7.886 priznatih vrsta zeljastih biljaka i polugrmova razvrstanih u 245 rodova. Ime su dobile po cvjetnom vjenčiću koji je građen u obliku gornje i donje usne. Sve biljke ove porodice sadrže različita etrična ulja i imaju određena ljekovita svojstva. Kako vole toplu klimu, kod nas ih ima najviše u područjima koja spadaju pod sredozemnu klimu. Najpoznatiji predstavnici su metvica, kadulja, bosiljak, majčina dušica, matičnjak i lavanda, o kojima ćemo sigurno pričati u narednim brojevima
Domovinom majorana smatra se istočno Sredozemlje, a i danas se uzgaja upravo na tim područjima umjerene klime jer je osjetljiv na mraz. Spominje se još u starom Egiptu, gdje je bio posvećen bogu plodnosti, obilja i vegetacije Ozirisu. Zbog ljekovitih svojstva preporučivali su ga Hipokrat, Paracelsus te Hildegard von Bingen kao lijek protiv probavnih tegoba i pomoć kod infekcija urinarnog sustava te kao biljku koja djeluje smirujuće.
Danas se u medicinske svrhe koristi najčešće ulje origana, koje se dobiva iz svježeg lišća biljke, a koristi uz pomoć maslinovog ulja kao nosača. Sušeno lišće ima znatno manji sadržaj djelatnih sastojaka. Koncentrat dobiven na ovaj način, zahvaljujući tekućem obliku, omogućava upijanje i iskorištenje sastojaka mnogo brže, i djelovanje učinkovitije.
Ulje origana je žućkaste boje, svojstvenog mirisa, a služi za unutarnju i vanjsku primjenu. Ono je pokazalo superiorno antibakterijsko djelovanje u usporedbi s drugim aromatičnim biljkama. Origano ima mnoštvo sastojaka, među ostalim esencijalna ulja timol i karvakrol te flavonide koji su jedni od najjačih antioksidansa, ružmarinsku kiselinu, vitamine A i C, te brojne minerale, što je svojstveno biljkama mediteranskog podneblja. Djelovanje eteričnih ulja je višestruko, no ističemo najznačajnija djelovanja: protumikrobno, protugljivično, protuparazitno, protuupalno, antioksidativno, zatim pomaže u regulaciji šećera.
Smiruje grčeve, odnosno prirodni je spazmolitik, čime se ne može podičiti mnogo namirnica u našoj ishrani. Znatno omekšava sluz, odnosno mukolitik je, što pomaže iskašljavanje i olakšava dišne probleme. Pomoć je kod tegoba koje nastaju u periodu ulaska u klimakterij, a naročito se preporučuje kod upornih infekcija. Najznačajnija tvar i nositelj protumikrobnog djelovanja origana je karvakrol, fenolni spoj koji je po svojim antiseptičkim svojstvima 26 puta jači od sintetskih antiseptika.
Laboratorijska istraživanja su pokazala djelotvornost ulja protiv različitih mikroorganizama, od bakterija, gljivica, parazita i virusa. Ulje origana se smatra jednim od najboljih prirodnih sredstava za sprječavanje širenja gljivica u tijelu uključujući Candida i Aspergillus vrste. Zahvaljujući protumikrobnom djelovanju, ulje origana se uspješno primjenjuje kod obične prehlade i gripe, tegoba sa sinusima te kod svih zaraznih bolesti dišnog sustava. Ulje origana može se koristiti kao probavni tonik jer potiče lučenje probavnih sokova, smiruje bolove i grčeve probavnih organa, potiče rad jetre i lučenje žuči. Posebno je koristan kod tegoba jetre izazvanih virusima, te kod probavnih tegoba izazvanih škodljivim bakterijskim ili gljivičnim izlučevinama što djeluje na lošu razgradnju hrane, odnosno truljenje hrane u crijevima. Najbolje ga je tada kombinirati sa probioticima ili acedofilnim bakterijama. Učinkovitost u čišćenju limfe mu je zadivljujuća te se koristi za ublažavanje tegoba koje prate reumatizam i artritis, te za rješavanje celulita.
Zanimljivo je da se ulje divljeg origana smatra najboljim prijateljem atletičara zbog svog anestetičkog i antiupalnog djelovanja. Efikasno ublažava zubobolju ubijajući bakterije koje prouzrokuju bol, sprečava povlačenje desni, a apte i labijalni herpes također efikasno liječi.
Povratak ulja
Kako je vrijeme antibiotika odmicalo, krajem 20. stoljeća sve se više pojavljuje problem rezistencije, otpornosti mikroorganizama. Danas se sve više vraća ideja korištenja fenolnih ulja poput origanovog. Eterična ulja zadržavaju jaku antibakterijsku aktivnost čak i protiv tzv. multiplo rezistentnih mikroorganizama - onih otpornih na više antibiotika. Korištenjem moderne tehnologije, nastale su i kapsule prikladne za oralno uzimanje. Velika je prednost ulja origana što za razliku od antibiotika, djeluje i protiv patogenih gljivica, tako da se ne dešavaju disbalansi crijevne i urogenitalne flore čovjeka.
Ulje divljeg origana je izuzetno jako, jače od ulja čili paprika, te se uvijek preporučuje njegovo razblaživanje, najbolje sa maslinovim uljem, kako sam već spomenuo. Ovo ulje treba držati daleko od domašaja djece, što dalje od sluzokože i očiju i svih osjetljivih dijelova kože, pogotovo ako se već desila neka površinska ozljeda. Ni slučajno ga ne mazati na područje genitalija niti na mladeže ili kožne tumore. Treba ga čuvati u suhom i tamnom prostoru.
Ne preporučuje se konzumiranje ulja divljeg origana trudnicama i dojiljama jer otežava apsorpciju željeza. Srčani bolesnici ovo ulje mogu koristiti isključivo uz konsultaciju sa svojim doktorom, a treba biti oprezan kod uzimanja lijekova za sniženje pritiska, jer konzumiranjem ovog ulja može doći do značajnog sniženja tlaka. Ako uzimate više od 3 farmaceutska lijeka, ulje se nikako ne preporučuje jer u takvim kombinacijama može doći do oštećenja jetre. Također se ne preporučuje istovremena primjena ulja origana, te biljaka iz iste familije kao što su miloduh ili hizop, majoran, metvica, bosiljak, kadulja te lavanda.
Preporučena doza je jedna do četiri kapi tri puta dnevno, ukupno maksimalno 12 kapi, ali nikada u jednoj dozi. Ima jak okus pa ga obavezno razrijedite u baznom ulju, soku, čaju ili naprosto vodi. U svim tekućinama osim ulju, on će plutati po površini, ali promiješajte i popijte. Za vanjsku primjenu i inhalaciju također ga je potrebno razblažiti.
Ulje origana mora biti proizvedeno od divljeg origana, sa što većim postotkom karvakrola, iznad 70%, jer vrste s niskim udjelom karvakrola nemaju potrebnu djelotvornost. Od svih vrsta origana, tri su najljekovitije: Origanum Vulgare, Origanum Onites i Origanum Minutiflorum. Origanum Vulgare i Origanum Onites sadrže 30-60% karvakrola, dok Origanum Minutiflorum sadrži čak 80-90% ovog aktivnog sastojka. Zbog visokog sadržaja karvakrola, od Origanum Minutifloruma se najčešće i pravi ljekovito ulje. Najkvalitetniji origano, pa samim tim i ulja dolaze iz Grčke, Španjolske i Meksika.
Ulja sa sintetičkim karvakrolom mogu biti otrovna! Kupujte samo prirodno ulje origana, od provjerenog proizvođača.
Ako sam vas naveo da zasadite nekoliko teglica origana na svom balkonu ili da postane omiljeni stanar vašeg vrta, onda sam definitivno uspio u svom naumu. Ono što trebate znati je da biljčice dok su mlade trebaju biti u hladu, nakon presađivanja origano voli posve sunčana mjesta, te suho, dobro drenirano, lužnato tlo. Ima jaču aromu ako se sije na plodnijem tlu. Sije se u proljeće, a dijeli u proljeće ili jesen.
Priprema za zimu
Prije zime treba ga pripremiti za mirovanje rezidbom na jednu trećinu biljke. Može se uzgajati i u zatvorenom. Listovi se beru prema potrebi, a najbolje prije cvatnje. Cvijet jako privlači pčele i leptire. Ako ga sijete radi pčelinje ispaše, znajte da na jednom hektaru u periodu cvjetanja možete dobiti oko 100 kg meda.
I eto, dragi moji, danas smo popričali o još jednom zanimljivom začinu koji sigurno svi imate na svojim kuhinjskim policama i ja se nadam da ćete njime početi začinjavati još neka jela osim sosa od paradajza i pizze, jer ulje origana koristimo u zdravstvene svrhe, a svježu ili osušenu biljku preventivno. A uvijek je bolje spriječiti, nego liječiti.
