Šaka cvjetova lavande za pekmeze savršenog okusa

Danas ćemo, dragi moji čitatelji, popričati o biljci koja se kod nas jako rijetko koristi kao začin, a nažalost i kao čaj, mada ju često možemo sresti u vrtovima i u kontinentalnom dijelu, iako puno češće u mediteranskim krajevima naše domovine. Često spominjem eterična ulja raznih biljaka mada sam svjestan da ih ne koristimo toliko često, ali ulje ove biljke se gotovo pa uvijek nalazi u mojoj torbi jer puno putujem, često spavam kod prijatelja ili u hotelima i volim si njime namirisati jastuk da me ne muči nostalgija za mojim krevetom i da ljepše spavam. Ne znam vodim li vas u pravom smjeru i pogađate li o kojoj je biljci riječ, pa ću vam odmah reći da je junakinja naše današnje priče gospođa Lavanda po kojoj mi i u ovom trenutku miriši soba. Kao što se ne mogu kontrolirati kada vidim propolis u spreju i pekmez od bobica zove, tako uvijek kupujem i ulje od lavande, nadam se da ću u današnjoj priči i neke od vas zaintrigirati dovoljno da ga probate.
Jednostavni recepti
Cvjetovi i ulje lavande su se od Antike koristili u kupkama, u svrhu pročišćenja tijela i duha, a tako je i dan-danas. Grci su smatrali da ova biljka dobro djeluje na širenje umnih sposobnosti, pa su imali običaj premazivati uljem od lavande čelo i tjeme, naročito njihovi filozofi i polaznici škola. No, čini se da je Diogen iz Sinope, filozof poznat po svojoj mudrosti i duhovitosti ili bolje reći sarkazmu te astečkom načinu življenja, u određenom trenutku došao do zaključka kako ga je znatno bolje utrljati u stopala i noge, jer na taj način njegov miris će se odozdo širiti prema gore, tako da će njime, najzad, biti obavijeno cijelo tijelo. S obzirom na to da je živio u praznoj vinskoj bačvi, meni je vjerovatnije da ga je koristio zbog njegovog mirisa, ali nema veze.
Grcima su boje bile jako važne, a ljubičasta se dobiva miješanjem crvene i plave, odnosno boje nagona i boje umnih sposobnosti. Ljubičasta je, i kod Indijaca boja krunske čakre, mjesta gdje se sastajemo s najvišim oblikom duhovnosti, gdje se vrhovna kozmička mudrost sjedinjuje s našom duhovnom i tjelesnom prirodom. A kao vrhovnu boju su ju doživljavali i Grci i Rimljani, purpurna ili porfirna boja je bila boja rezervirana za careve i vladare i svi carevi koji su naslijedili titulu dobivali su u imenu dodatak “porfirogent”, odnosno “rođen u porfiru” zbog rijetkog ljubičastog kamena – porfira koji su carevi dovozili iz dalekog Egipta i njime ukrašavali svoje spavaće odaje.
Grci i Rimljani su koristili svježu ili sušenu lavandu te ulje lavande pri mnogim vjerskim obredima, ali i prilikom poroda te u druge medicinske svrhe. Poznati je grčki liječnik i botaničar Dioscorides koristio njezine ljekovite sposobnosti u ublažavanju smetnji pri disanju i kao prirodni laksativ. Od tih vremena pa do danas ulje lavande koristilo se kako bi, metafizički gledano, povezivalo naša niža energetska središta s višima, čime su zajamčeni pravilan protok energije i ukupan sklad kojemu svi težimo. Odnosno, cjelovitost, a za takvo što nužno je i tijelo i duh očistiti od brojnih otrova koje svakodnevno svjesno ili nesvjesno upijamo. I tu dolazimo do čistoće, a ime biljke lavanda, lat. Lavandula, potječe od latinske riječi lavare, što znači pranje ili kupanje, ukratko, pročišćenje.
Lavande su rod biljaka iz porodice medićevki, lat. Lamiaceae i rasprostranjene su diljem Mediterana, pa sve do središnje Afrike i jugoistočnih predjela Indije. Medićevke često spominjemo u ovim našim začinskim pričama jer su većinom jako aromatične i ljekovite. Pričali smo već o ružmarinu, kadulji, čuberu, menti i melisi, a neke ćemo tek spominjati.
Sve vrste lavande karakterizira jak, prepoznatljiv miris koji potječe od nakupljenog eteričnog ulja. Sjeme lavande klijavo je 3-4 godine. Posijano sjeme klija vrlo dugo, do dva mjeseca. U početku biljka raste vrlo sporo, ali može potjerati cvjetnu stabljiku već u prvoj godini. U drugoj godini vegetacija počinje tek sa zatopljenjem.
Prava lavanda počinje cvjetati u lipnju, a hibridna nešto kasnije. Kada je hladno vrijeme, cvjetanje kasni i po dva tjedna, a kada je toplo, počne cvjetati mnogo prije. Puni cvat traje 6-10 dana i tada cvjetovi sadrže eterično ulje najbolje kakvoće. Plod sazrijeva postupno tijekom kolovoza, a sklon je osipanju. Jako je otporna na sve klimatske uvjete i samim tim zahvalna je za uzgoj.
Lavanda je korisno pomoćno sredstvo u liječenju svih bakterijskih i gljivičnih infekcija kože. Eteričnim uljem lavande možemo se poslužiti i za inhaliranje, tako što ćemo nekoliko kapljica nakapati u posudu vruće vode. Time ćemo pročistiti dišne putove i osvježiti cijeli organizam. Jastučić punjen lavandom osigurat će lak i miran san. A sudeći po drevnom običaju koji nalaže da se netom vjenčanim parovima uz uzglavlje bračne postelje stavi buketić cvjetova lavande, i uzbudljive trenutke udvoje.
Osvrnemo li se i na legendu prema kojoj je upravo lavandina vodica pomogla Kleopatri pri zavođenju Cezara i Marka Antonija, mogli bismo zaključiti da ta čudesna biljka posjeduje i afrodizijačka svojstva, mada to, naravno, nikada nije dokazano, kao niti za jednu drugu namirnicu koju koristimo. U skladu sa svim navedenim informacijama, nije ni čudo da se od pamtivijeka vjeruje kako stručak lavande obješen iznad ulaznih vrata štiti ukućane od zlih sila i uroka.
Kako spomenuh ranije, zbog ugodnog mirisa i ljekovitosti, cvijet lavande ima široku primjenu, ali najčešća je priprema čaja. Za čaj se koriste suhi cvjetovi prave lavande, lat. Lavandula angustifolia. U narodnoj, tradicionalnoj medicini smatra se lijekom za umirenje i ublažavanje nesanice te protiv glavobolje. Lavandin cvijet djelotvoran je i kod prehlade i infekcije dišnih putova. Potiče probavu i uklanjanje štetnih tvari iz organizma, a nezaslađen čaj pomaže kod želučanih tegoba i nadutosti.
Osušeni cvjetovi omiljeni su za punjenje jastuka za opuštanje i bolji san. Koriste se kao dodatak pri izradi domaćih kozmetičkih pripravaka, losiona, kupki. Prednosti lavandine kupke su višestruke. Osim relaksirajućeg učinka na mišiće, miris lavande opušta i smiruje, a antiseptička svojstva djeluju na kožne nečistoće.
Priprema čaja je vrlo jednostavna: punu čajnu žličicu suhog cvijeta prave lavande preliti s dva dl kipuće vode i ocijediti nakon pet minuta. Također možete isprobati i ovaj provjereni recept protiv tjelesne slabosti i glavobolje: dvije šake cvijeta lavande preliti jabučnim octom ili kvasinom i staviti na sunce. Procijediti nakon dva tjedna. Upotrebljava se dubokim udisanjem, odnosno inhaliranjem. Za pripremu kupke trebate usitnjeno cvijeće omotati gazom ili tkaninom, svezati i staviti u vruću vodu. Poželjno je pričekati nekoliko trenutaka da se sadržaj cvijeta poveže s vodom.
O ulju lavande sam vam rekao dosta toga, ali evo i nekoliko praktičnih recepata jer ulje lavande dokazano potiče cirkulaciju u tijelu, snižava krvni tlak i koristi se kod hipertenzije. Ulje lavande korisno je za probavu jer povećava pokretljivost crijeva. Također, potiče proizvodnju želučanih sokova i žuči te pomaže u liječenju bolova u želucu, kolika, nadutosti, povraćanja i proljeva. Redovita upotreba eteričnog ulja lavande pojačava imunitet, odnosno otpornost na bolesti. Dobro je za rane, posjekotine, opekline te pomaže u regeneraciji i zarastanju ožiljaka.
Ako sami želite pripremiti ulje za njegu kože, onda trebate kapi lavandina eteričnog ulja koje odlično umiruju kožu, osobito nakon iritacija, pomiješati s maslinovim, odlična su kombinacija. Navedenom kombinacijom možete tretirati cijelo tijelo, lice i kosu. Ako želite pripremiti ulje za uklanjanje napetosti, glavobolje, onda trebate nekom neutralnom ulju, kao što je djevičansko suncokretovo, dodati nekoliko kapi eteričnog ulja lavande i nanesite ga na sljepoočnice te na stražnji dio vrata kako biste uklonili bol i napetost.
Kod blažih probavnih poremećaja možete jednom dnevno nekoliko kapi lavandina ulja nakapati na kocku šećera, koju zatim polako otopite u ustima. Ako patite od nesanice, u sobi zapalite mirisnu lampicu s eteričnim uljem lavande ili pored jastuka stavite platnenu vrećicu napunjenu suhim cvjetovima lavande.
Agda za jabukovaču
Lavandina vodica, hidrolat dobiven prilikom destilacije cvijeta, uravnotežene pH-vrijednosti, idealna je za njegu svih tipova kože. Cvjetna vodica rashlađuje i umiruje kožu, što osobito pomaže kod uboda insekata, akni, iritacija i upala. Za ljetnih vrućina idealna je kao sprej za osvježavanje lica i preplanule kože.
Lavanda kao začin, kako rekoh, kod nas nije često korištena, iskreno čak ni u mojoj kuhinji, ali činjenica jeste da uz taj ugodni, zavodljivi miris ima i delikatan okus, uslijed čega se od davnine rabi kao začin u slatkim i slanim jelima. Od nje možete načiniti i ukusan sirup, te ga, razrijeđen vodom, koristiti kao osvježavajući napitak ili kao dodatak različitim koktelima, voćnim salatama, sladoledima i kolačima. Kod pripreme nekih pekmeza i džemova, tipa jagoda i marelica, na kraju možete dodati šaku cvjetova lavande i, vjerujte, okus će biti savršen.
Nekoliko puta sam radio agdu za moje omiljene tulumbe na bazi čaja od lavande, a i domaćeg soka od ruže, jednom čak i od jagoda. Sestri i tati se svidjelo, ali mama je to doživjela kao svetogrđe i besmislene eksperimente. Ne znam koliko ste vi tradicionalni i koliko ste uopće spremni na eksperimente, ali probajte jednom barem napraviti agdu na bazi čaja od lavande, pa njome zalijte jabukovaču. Nije toliko skupa, niti oduzima toliko truda u pripremi kao tulumbe, baklava, ružice ili hurmašice, pa nemojte nikome ništa reći, samo dajte ekipi da proba i čekajte reakciju. Možda upravo taj trik vaše agdali kolače učini najomiljenijima u familiji. Nikad se ne zna dok se ne proba.