Možete ga uzgojiti kod kuće / Jedite svježi ananas kao prvu namirnicu nakon posta: Evo zbog čega
Dragi moji čitatelji, danas ćemo popričati o jednom izuzetno zanimljivom voću koje ne uspijeva u našim krajevima, ali ga većina ljudi jako voli. Na svijetu se smatra trećim najomiljenijim tropskim voćem, ali s obzirom na to da je avokado kod nas preskup i ne koristi se toliko puno, možemo reći da se na ljestvici potrošnje i omiljenosti nalazi odmah iza banana, a najčešće se konzumira konzerviran. Pogađate da se radi o gospodinu Ananasu.
Pradomovina ananasa su područja oko rijeke Parane koja čini granicu između Paragvaja i južnog Brazila, gdje i danas raste kao samonikla biljka. O njegovom pripitomljavanju se ne zna puno, osim da je bio rasprostranjen u cijeloj tropskoj predkolumbovskoj Južnoj Americi i da je predstavljao stabilnu komponentu prehrane Indijanaca od Perua, preko Bolivije, Paragvaja i Brazila sve do Meksika.
Bor Indijanaca
Najstariji arheološki tragovi iz perioda od prije 3.200 godina pronađeni su u Peruu, a Maje i Asteci su ga dokazano koristili prije 2.200 godina na području današnjeg Meksika. Prvi Europljanin koji je susreo ananas bio je Columbo, u Guadeloupeu 4. studenog 1493. i on ga je donio s prvog putovanja u Španjolsku i nazvao ga “pina de Indes”, odnosno “bor Indijanaca”. Portugalci su kasnije preuzeli plod iz Brazila i uvezli ga u Indiju do sredine 16. st, a Španjolci su ga uvezli na Filipine, gdje se osim u prehrambene svrhe koristio i u tekstilnoj industriji.
Prvi ananas uzgojen u Versaillesu u Francuskoj predstavljen je kralju Luju XV 1733. Na ruskom carskom dvoru posluživani su ananasi uzgojeni u domaćim staklenicima za vrijeme vladavine carice Katarine Velike sredinom 18. st. Zbog velikih troškova i nesigurnosti izravnog uvoza iz tropskih krajeva te enormnih troškova vezanih za izgradnju, opremu i zagrijavanje staklenika u kontinentalno umjerenoj klimi, ananas je postao pravi simbol bogatstva. U početku je uglavnom služio za pokazivanje kao ukras na svečanim večerama, puno više nego kao hrana, i izlagali su se sve dok ne bi počeli trunuti.
Riječ ananas koristi većina jezika na svijetu i dolazi iz jezika naroda Tupinamba u kojem “nanas” znači “izvrsno voće”. Tako je stvoren i znanstveni naziv, lat. Ananas comosus, gdje se comosus “čupav” odnosi na stabljiku biljke. Francuz Andre Teveth u svojoj knjizi iz 1568. “Novootkriveni svijet” je napisao: “Nanas izgleda kao jabuka sa bora”, odnosno “pine apple” i u kasnijim prevodima na engleski je ostalo “pineapple” pa se u tom jeziku koriste oba termina. Sličnih zabavnih i smiješnih priča iz novih svjetova stvarno ima puno i najpoznatija je vjerovatno ona o nastanku imena kengura. Naime, kada je posada brodova Jamesa Cooka pitala Aboridžine za ime neobičnog tobolčara koji skakuće, oni su im rekli gangurru, što su ovi preveli kao kenguru, kako se klokani i danas nazivaju u engleskom, a pravo značenje riječi je ustvari: “Ne razumijemo!”
Sirova pulpa ananasa sastoji se od 86% vode, 13% ugljikohidrata, 0,5% proteina, a sadrži zanemarivo masnoće oko 0,1%. Na 100 grama sirovog ananasa dobivamo 50 kcal, ali zato dobivamo respektabilnu količinu beta-karotena, vitamina C, mangana i vlakana, naročito celuloze koja olakšava formiranje stolice i poboljšava probavu. Inače ne sadrži mikronutrijente u značajnim količinama o kojima bismo trebali posebno govoriti.
Bez obzira na to ananas sadrži nešto jedinstveno - bromelin, enzim sposoban razgraditi proteine ili bjelančevine. Od 1957. godine, kada je medicinska javnost priznala djelovanje ovog enzima i kad se sustavno počela izučavati njegova uloga, publicirano je više tisuća znanstvenih članaka o toj temi. Bromelin se preporuča kao lijek u svim slučajevima otežane probave proteina i nedostatnog lučenja enzima želučanog soka. Toj se molekuli pripisuju i svojstva otapanja ugrušaka, pa se primjenjuje u liječenju bolesti srca, te se smatra da je taj enzim djelotvoran u liječenju sinusa i otapanju sluzi koja se u sinusima nakuplja. Nadalje, daje se i u terapiji bolesti urinarnog trakta uz odgovarajuće antibiotike ili bakteriostatike jer se smatra da potencira njihovo djelovanje.
Postoje i radovi koji govore u prilog tome da bromelin može biti koristan u tretmanu bolesnika koji boluju od artroza i reumatoidnog artritisa. U pojedinim slučajevima primjenom ovog enzima olakšava se čitav niz sportskih ozljeda; distorzije, uganuća, ogrebotine. Prije no što se uopće znalo za postojanje bromelina, ananas se u podnebljima iz kojih dolazi upotrebljavao kao pomoć u olakšavanju neugodnih simptoma bronhalnog katara, loše probave, bolesti grla. U konzerviranom ananasu nema bromelina, on se inaktivira, odnosno nestaje kada se izlaže višim temperaturama potrebnim za uspješno konzerviranje. Kako bi se svojstva bromelina najbolje iskoristila, preporučuje se konzumiranje ananasa između obroka i to naravno u svježem stanju.
Poznato je da svježe iscijeđeni sok ananasa djelotvorno liječi upaljeno grlo ako se nekoliko puta na dan njime ispiru usta i grlo. Znanstvenici ga smatraju prirodnim izvorom protuupalnih spojeva. Nadalje, jedite svježi ananas kao prvu namirnicu nakon posta. Bilo kada, u bilo koje vrijeme, ako ste postili zbog dijetalnih, zdravstvenih, estetskih ili vjerskih razloga, započnite svoju “normalnu” prehranu ananasom. Isto tako iskoristite ovu voćku kao prilog kada god jedete veće količine mesa. Iznenadit ćete se kako okus ananasa paše uz meso priređeno na žaru, posebno masnija i zrelija mesa.
Ananas ima visoki sadržaj vitamina C koji se upola smanji prilikom konzerviranja. Jedna šnita ananasa od 10 dkg zadovoljava oko 30% dnevne potrebe za vitaminom C. U prošlom broju pisali smo o važnosti beta-karotena i njegovoj antioksidativnoj ulozi u našem organizmu. No siguran sam kako i ptice na granama pjevaju o važnosti vitamina C i mnogi upravo njega smatraju za najvažniji vitamin u našoj ishrani. Naš organizam je vaga koja zahtijeva skoro savršenstvo koje trebamo ostvariti i najčešće i jeste tako. U svakom slučaju, nedostatak vitamina C primijetimo puno prije nego nedostatka drugih vitamina i spada u grupu vitamina topivih u vodi pa ako i pretjeramo s njegovim unosom, višak jednostavno ispiškimo.
Vitamin C ili askorbinska kiselina ima ulogu u stvaranju kolagena, karnitina - tvari koja je ključna u stvaranju energije iz masti, hormona i aminokiselina. Ključan je u zacjeljivanju rana, a olakšava oporavak od opeklina. Vitamin C je i antioksidans, podupire funkciju imunološkog sustava i olakšava apsorpciju željeza. U razvijenim zemljama, do manjka može doći uz opću pothranjenost, no teški manjak, koji uzrokuje skorbut je rijedak. Simptomi uključuju zamor, depresiju i poremećaje vezivnog tkiva, gingivitis - upalu zubnih desni, petehije - okrugle pjege koje se pojavljuju na koži kao rezultat potkožnog krvarenja, odnosno pucanja kapilara, najčešće su crvene, osip, unutarnje krvarenje, poremećeno zacjeljivanje rana. U dojenčadi i djece izaziva poremećen rast kostiju.
Potreba za vitaminom C je povećana kod bolesti praćenih vrućicom i proljevom, kod raznih upala, kod pušača, ljudi koji pate od pomanjkanja željeza, stresa zbog topline ili hladnoće, kirurških zahvata, opeklina i manjka bjelančevina. Toplina može uništiti određenu količinu vitamina C u hrani. Kod djece se manjak vitamina C osjeti jako brzo, samo je problem što se ne posumnja odmah na pravi razlog. Kod odraslih ljudi se ozbiljniji simptomi razvijaju tek nakon više mjeseci. No tromost, slabost, razdražljivost, gubitak težine se pojavljuju vrlo brzo.
Beta-karoten je, kao i svi karotenoidi, antioksidans o kojem smo najviše govorili kada smo pričali o mrkvi. Antioksidansi su tvari koje inhibiraju, sprečavaju, oksidaciju drugih molekula; štite tijelo od slobodnih radikala. Slobodni radikali oštećuju stanice oksidacijom. Na kraju šteta koju uzrokuju slobodni radikali može uzrokovati neke od kroničnih bolesti. Nekoliko studija pokazalo je da antioksidanti putem prehrane pomažu imunološkom sustavu ljudi, štite od slobodnih radikala i smanjuju rizik od razvoja karcinoma i bolesti.
Beta-karoten se pretvara u vitamin A koji je od vitalnog značenja za održavanje zdravlja cijelog organizma, naročito kože. Upravo zahvaljujući beta-karotenu, ananas sprečava prerano starenje kože uzrokovano UV zračenjem, odnosno čini vašu kožu manje osjetljivom na sunce. Stoga je posebno koristan osobama s eritropoetičkom protoporfirijom - rijetkim genetskim stanjem koje uzrokuje bolnu osjetljivost na sunce, kao i probleme s jetrom. Štoviše, može povećati učinkovitost krema za sunčanje.
Sam plod je, kada sazrije, lako kvarljiv i ako se čuva na sobnoj temperaturi, treba ga iskoristiti u roku od dva dana; međutim, ako je u hladnjaku, vremenski raspon se proteže na 5-7 dana. Neki konzumenti preferiraju zeleno voće, drugi zrelo, a neki opet prezrelo. Za razliku od banana, ananas nakon berbe više ne dozrijeva. Zato je prilikom kupovine jako važno odabrati onaj pravi. Ananas treba biti svježeg izgleda, zelenih listova, neoštećene kore, bez mekanih i tamnijih dijelova. Kada se uzme u ruku, ananas težinom mora odgovarati veličini. Ljudi imaju različite načine utvrđivanja zrelosti, ali miris je najuspješniji. On treba biti nježan i sladak, izbjegavajte voće neugodnog ili kiselkasto-fermentiranog mirisa.
Sok od ananasa
Ako imate problema sa staračkim pjegama, onda će vas sigurno zanimati i kako ih možete izblijediti i eliminisati, a sok od ananasa je izvrstan saveznik upravo kod rješavanja takvih situacija. Potrebno je da se ta mjesta redovno mažu vatom natopljenom sokom od ananasa koji će riješiti vaš problem. Naravno, kožu treba njegovati izvana i hraniti iznutra pa je preporučljivo konzumirati i smoothie od kombinacija voća i povrća s dodatkom ananasa. Izvrsne kombinacije su mrkva, jabuka, banane, rajčica, krastavci, limun, celer i cikla koji s ananasom najkvalitetnije hidratiziraju kožu te pružaju prirodnu zaštitu kod upalnih procesa, pomlađuju kožu i daju joj zdravi, prirodni, mladalački sjaj.
Za razliku od naše kuhinje u kojoj je ananas i dalje egzotično, desertno, tropsko voće, u mnogim svjetskim kuhinjama se upotrebljava i za pripremu glavnih mesnih jela, kao dodatak piletini ili masnijim, zrelim mesima. Slatki voćni okus daje nove dimenzije i raznim salatama. Stoga budite hrabri i igrajte se okusima ili pogledajte moju ovotjednu emisiju “Šta ću ručku?” da vidite kako ja to radim.
