Komorač: Idealna namirnica za osobe s prekomjernom težinom
Dragi moji čitatelji, danas ćemo pričati o jednom od meni najdražih začina koji raste po cijeloj obali Jadranskog mora, a može se naći i na kontinentu. Njegovi nježni listovi, jako slični kopru, izuzetno su aromatični i ukusni, pa mogu biti dodatak svakoj salati od ranog proljeća sve do kasnog ljeta. Možete ga jesti sirovog ili kuhati, možete ga dodavati u peciva ili njime obogatiti variva, kombinirati ga s voćem ili povrćem, sasvim je svejedno, uvijek je izvrstan.
Danas je na tržištu prisutan njegov kultivar koji se, nažalost, kod nas ne koristi često, ali se ipak može naći u svim bolje opskrbljenim dućanima jer tko ga jednom proba, uvijek mu se rado vraća. Cijena mu je uvijek visoka, zakon ponude i potražnje, što bi se sigurno ispravilo kada bi ga više koristili i počeli proizvoditi u našoj zemlji. Radi se o komoraču, koromaču, slatkom anisu ili slatkom kopru, čije je latinsko ime Foeniculum vulgare.
Ravnica s komoračem
Današnji engleski naziv za komorač, fennel, razvio se iz srednjovjekovnog engleskog fenyl, koji potječe od staroengleskog fenol ili finol, koji je pak potekao od latinskog feniculum ili foeniculum, umanjenica od fenum ili faenum, što znači “sijeno”. Etimologija, nauka o nastanku riječi, često nam govori puno. Kada govorimo o biljkama iz etimoloških otkrića, možemo shvatiti i način na koji se širila iz svoje postojbine i tko ju je kultivirao i nosio tijekom svojih seoba ili osvajanja.
Komorač su cijenili i koristili stari Egipćani i to se prenijelo, naravno, i na stare Grke i Rimljane. Heziodova “Teogonija”, što u prijevodu znači “postanak bogova”, uz Homerove “Odiseju” i “Ilijadu”, najstariji je izvor grčke mitologije. Ona je prva grčka mitološka sinteza koja raspravlja o postanku svijeta i rodoslovlju bogova. Upravo u toj knjizi saznajemo kako su ljudi došli do vatre. Prema grčkoj mitologiji, Prometej je koristio divovsku stabljiku komorača za nošenje vatre s planine Olimp na Zemlju. Poslije je, naravno, bio kažnjen za to od Zeusa, tako što je zakovan za stijenu na koju je svake noći dolazio veliki orao koji bi mu iskljuvao jetru koja bi tijekom noći narasla i ta se kazna neprekidno ponavljala. Grčki naziv komorača je maraton, a u prevodu mjesto poznate bitke na Maratonu doslovno znači ravnica s komoračem.
Aroma komorača prilično varira od vrste do vrste. Divlji komorač ima gorči okus, a pitomi ili slatki jako sličan okus anisu, i taj najčešće upotrebljavamo u kulinarstvu. Komorač uspijeva u različitim klimatskim uvjetima. Najbolji rezultati postižu se u sunčanim i toplim predjelima. Otporan je prema niskim temperaturama i sjeme mu klija rano u proljeće na temperaturi od 6 do 8 ºC. Smrzava se tek na -20 ºC ako nema snježnog pokrivača. Iako u Hercegovini postoje vrlo povoljni uvjeti za uzgoj komorača, on se malo uzgaja. Češće se javlja kao samonikla biljka mada se sa ponovnom popularizacijom travarstva i alternativne medicine počinje i uzgajati, ali ne na velikim komercijalnim površinama. Cijela biljka suši se u hladu, uz opreznost da iz štitova prerano ne ispadnu plodovi. Oni se istresu na podlogu iz potpuno osušene biljke i čuvaju u hermetički zatvorenim posudama od tamnog stakla. Ostali dijelovi osušene biljke mogu se čuvati u dobro zatvorenim kartonskim kutijama.
Eterično ulje
Upotreba ove biljke u narodnoj, ali i službenoj medicini je višestruka. Koristi se samostalno ili kao dodatak čajnim mješavinama sličnog učinka. Čaj od lišća komorača smatra se odličnim sredstvom kod umora očiju te kod očnih upala. Vrlo ugodnim mirisom i slatkim okusom komorač često služi za popravljanje neugodnog mirisa i okusa lijekova koji se nerado uzimaju. Najviše komorača troše proizvođači eteričnih ulja, jer iz godine u godinu raste potrošnja ovog ulja za proizvodnju likera, bombona i drugih poslastica.
Eterično ulje omogućuje izlučivanje nagomilanih plinova u probavnom traktu, olakšava iskašljavanje, posebno za pušače, otklanja neugodan zadah iz usta, stimulira apetit i djeluje antiseptički. Ulje od komorača pomiješano s malo vode blagotvorno djeluje kod promuklosti i upale grla, a oblozi ublažavaju reumatske bolove. Oblozi komorača omogućuju miran san, naročito onima koji pate od napada kašlja zbog astme.
Nakon brojnih istraživanja dokazano je kako se u ukupnom kvalitetnom nutritivnom sadržaju osobito ističu flavonifi, rutini i kvercitin, te raznovrsni kempferol glikozidi, koji imaju snažno antioksidativno djelovanje. Vrlo zanimljiv je i anetehol, sastavni dio hlapljivih komponenti eteričnog ulja. Istraživanja su dokazala da smanjuje upale i da je izvrsno preventivno sredstvo u sprječavanju razvoja karcinoma.
Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom. Odličan je izvor dijetetskih vlakana koja pomažu u pravilnoj funkciji crijeva i na taj način sudjeluje u sprječavanju razvoja karcinoma debelog crijeva.
Vlaknaste tvari vežu na sebe otrovne i masne tvari u crijevima, odstranjujući tako otrove iz tijela, te smanjujući razinu kolesterola i masnoće u krvi. Dijetetska vlakna održavaju zdravlje srca jer vežu žučne soli u debelom crijevu i izlučuju ih iz tijela. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli troši se kolesterol, čime se smanjuje njegova količina u krvi i rizik od njegovog štetnog djelovanja. Vlakna povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2. Imaju visoki kapacitet vezanja vode, bubre i usporavaju probavu, što daje osjećaj sitosti. Iz tog se razloga hrana bogata dijetetskim vlaknima preporuča tijekom redukcijskih dijeta.
Biljka za dobro raspoloženje
Komorač je izvrstan izvor kalija, koji pomaže kod snižavanja visokog krvnog tlaka, jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani i moždani udar. Sjemenke i korijen komorača sastavni su dijelovi čajeva za čišćenje organizma, što se pripisuje eteričnom ulju koje suzbija nadutost, smiruje grčeve želuca i crijeva. Čisto eterično ulje dobiva se destilacijom iz sjemenki, a preporuča se uzimanje sa šećerom ili u vodi, za liječenje bolova u grlu i promuklosti. Također se preporuča i za vanjsku primjenu, kao sastavni dio antireumatskih sredstava za masažu.
Komorač pojačava izmjenu tvari u stanicama, jača imunitet, zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama, pozitivno utječe na živčani sustav i dobro raspoloženje, odstranjuje sluz kod kašlja i hunjavice, djeluje lagano smirujuće i opuštajuće. Komorač se smatra idealnom namirnicom za osobe s prekomjernom težinom. Veže na sebe masti u crijevima, tako se puno manje molekula triglicerida, molekula masti, može “ugnijezditi” u masnim naslagama na trbuhu, bokovima, stražnjici i bedrima i spomenuh vam da su ga zato koristile već i žene u doba starog Rima, kao i za rješavanje celulita.
Svi dijelovi komorača, lukovica, stabljike i listovi, upotrebljavaju se u pripremi jela. Nožem se režu stabljika i dno lukovice i maknu se i vanjski listovi. Kratko se isperu pod tekućom vodom, a zatim se komorač nareže prema potrebi. Nožem se lukovica prepolovi i reže po dužini na kriške za pirjanje ili na tanke ploške u obliku polumjeseca za salate. Svaku polovicu se može narezati i na kockice. Stabljike se koriste u pripremi temeljaca, dok listovi daju osobitu aromu ribi pečenoj u foliji, a mogu se iskoristiti i za ukrašavanje jela.
Ljekovita bomba
Najbolje od komorača dobije se ako se posluži svjež. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem u raznim miješanim i složenim salatama. Prava ljekovita bomba može se pripremiti tako da svježi komorač začinite maslinovim uljem, pa ovu ukusnu i mirisnu salatu pojedete kao predjelo. Umjesto zelene salate, krastavaca ili rajčice, u sendvič se može staviti svježe narezani komorač ili ga se prelije jogurtom, s dodatkom svježe narezane metvice.
Za toplo predjelo ili mali obrok može se u francuskom stilu pripremiti omlet s komoračem, rajčicom i maslinama ili quiche s nadjevom od poriluka i komorača, s dodatkom sira i orašastih plodova. Oba jela se poslužuju uz zelenu salatu. Talijani ga kombiniraju s tjesteninom i rižom. Bijeli umak za tjesteninu se priprema s komoračem, lukom i suhim mesom u vrhnju, a crveni umak se priprema na bazi rajčica, luka, komorača, crvene paprike i inćuna.
Izvrstan rižoto dobije se kombinacijom komorača i repova račića. Od lukovice komorača priprema se krem-juha, a ostale pire ili krem-juhe od komorača pripremaju se u kombinaciji s mrkvom, špinatom ili rajčicom. Stabljike komorača koriste se za pripremu bistrih juha, povrtnih složenaca ili variva. Komorač se može pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica ili gratinirati. S komoračem se mogu pripremati i mesna jela od piletine, svinjetine i teletine. Ujedno za perad, poput piletine i puretine, možete pripremiti zanimljive nadjeve. Ova namirnica izvrsno se slaže sa svim namirnicama iz mora od dimljenog lososa i općenito ribe, preko školjki, do sipa i lignji.
Svježi listovi komorača se mogu koristiti za pripremu umaka na bazi majoneze, salatnih preljeva i nadjeva, dok sjemenke komorača se mogu koristiti kod pripreme kruha i peciva, te kod mesnih jela. Od komorača se u Makedoniji i Grčkoj rade tipična nacionalna žestoka alkoholna pića, a i u našim se krajevima često dodaje u travarice.
Kada sam sve ovo napisao, moram biti iskren, zapitao sam se kako to da ranije nismo obradili ovaj hvale vrijedan začin, ali nikada nije kasno, dragi moji, i evo nadam se da sam vas zaintrigirao dovoljno da vas navedem da ga isprobate i u svojoj kuhinji. Stalno vam ponavljam i nadam se da ste zapamtili kako su svi začini ujedno i ljekovite biljke. Naravno da to vrijedi općenito i za sve drugo voće i povrće te ostale namirnice u našoj ishrani. Važno je da se sve namirnice koriste i da se ni sa čim ne pretjeruje. Jer sve što je lijek može biti i opasno ako pretjeramo. Isto tako, koliko god ljekovitih svojstava nabrojali kod svake biljke koju koristimo, uvijek treba imati na umu da se radi o preventivnim svojstvima i da kada dobijemo određenu ozbiljniju dijagnozu, teško da ćemo se izliječiti samo korištenjem biljaka. Zato poslušajte i savjete nutricionista i ishranu učinite što raznolikijom. Svaki dan barem 10 različitih namirnica u 10-ak različitih boja i već ćemo biti nekoliko koraka bliži dobrim nalazima i isto toliko koraka udaljeni od različitih ambulanti. A te korake onda iskoristite za šetnju po prirodi i skupljanje upravo ovakvih ljekovitih biljaka.
