Kajsija je sočna poslastica, a njezina koštica lijek
Volimo ih u marmeladama i džemovima, odlične su i sušene, a uživamo i u soku pripremljenom od marelica jer svako voće koje ima kratku sezonu moramo nekako spremiti za zimski period. U posljednjih 20-ak godina sve se više promovira korištenje sjemenki marelica za koje je dokazano da pomažu u terapiji protiv nekih malignih oboljenja, tako da ne bacajte koštice!
Oltar od marelica
Kod nas najčešće uzgajana vrsta marelica ili kajsija, lat. Prunus armeniaca, bila je uzgajana na području Armenije još u antičko doba, a već tada uzgajala se toliko dugo pa se smatralo da je tamo i kultivizirana.
Danas je genetskim studijama dokazano da su marelice prvi put uzgojene na području središnje Azije, današnje Kine i od tamo su se prvo proširile u južnu Aziju, na istok u Japan i onda Putem svile na zapad prvo u Armeniju, gdje su se pojavile 1.000 godina pr.n.e, ali nakon skoro 3.000 godina uzgoja u Kini vojnici Aleksandra Velikog donijeli su ih na područje stare Grčke, a Rimljani oko 70. godine pr.n.e. proširili po cijeloj Evropi i na područje Sjeverne Afrike. Danas se divlje marelice mogu naći samo na području Kine, Kazahstana, Kirgistana i Uzbekistana i jako su rijetke pa su u svim zemljama zakonom zaštićene. Druga najpoznatija vrsta, koja se kod nas ne uzgaja, japanska marelica, lat. Prunus mume, gaji se najviše u ukrasne svrhe zbog prekrasnog cvijeća. Postoji oko 300 priznatih sorti, isto potiče iz Kine, ali je u Japan uvezena prije 2.500 godina.
Bez obzira na podrijetlo marelice su kao i nar nacionalno voće Armenije, najviše se uzgajaju u ravnicama oko vulkana Ararat i čest su motiv na njihovim suvenirima. Kinezi marelice povezuju s obrazovanjem i medicinom, čak i na modernom kineskom pojam “obrazovni krug” je preuzet iz klasičnog kineskog i u doslovnom prijevodu je “oltar od marelica”. Povezanost s medicinom dolazi od toga što se koštice marelica koriste samostalno i kao komponenta mnogih lijekova kineske tradicionalne medicine, a poznati liječnik Dong Feng iz perioda Tri kraljevstva, u 3. st. nije želio da mu se u novcu plaćaju usluge, nego je tražio da ljudi nakon izlječenja u njegovom i u svojim vrtovima sade marelice kako bi uvijek imali njihove ljekovite koštice.
U kuhinjama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike od marelica se priprema osvježavajući napitak Qamar al-Din, što znači “mjesec religije”, a radi se o gustom osvježavajućem soku koji je popularan na iftarima za vrijeme ramazana. Potiče iz Damaska u Siriji, gdje je uzgojena jedna od najukusnijih sorti zbog koje je nastala turska izreka: Bundan iyisi Sam’da kayisi! kada se želi reći da ne postoji ništa bolje od stvari o kojoj se raspravlja: “Jedina stvar bolja od ovoga su marelice iz Damaska!” Postoji i zanimljivo sujevjerje u američkim marincima vezano za marelice koje potiče iz Drugog svjetskog rata, a praznovjerje se preko Vijetnamskog rata zadržalo do danas. Pretpostavlja se da su vojnici u mnogim oklopljenim vozilima nosili marelice jer su bile dio obroka i nakon nesreća su navodno sva uništena vozila imala samo jedan zajednički teret - marelice. Od tada se u američkoj vojsci nazivaju ili “zabranjeno voće” ili “A voće”.
Naziv kajsija u bosanskom jeziku, čest i u ostalim slavenskim jezicima, preuzet je iz turskog, tur. kayisi, dok naziv marelica koji se koristi u hrvatskom dolazi iz njemačkog bavarskog govornog područja, njem. Marille, i koristi se u Austriji i Bavarskoj. Marelici je botanički gledano najbliža rođakinja šljiva i njih dvije sa svojim brojnim hibridima čine podrod šljiva, unutar roda šljiva, lat. Prunus, koji je dobio ime po grčkom nazivu za stablo šljive, grč. proumnonu, u tom rodu se nalaze i breskve, trešnje i višnje te bademi. Zajedno čine potporodicu Amygdaloideae, koja je dobila ime po bademu, lat. Prunus amigdalus, unutar porodice ružovki, lat. Rosaceae. Mi sve pripadnike ove potporodice nazivamo koštunjičavo voće.
Osim slične koštice, svima je zajedničko da kao stabla jako dobro podnose zimu, marelice su unutar roda jedna od najotpornijih biljaka i mogu podnijeti temperaturu i do -30 ºC, a hibridi križani sa sibirskom marelicom, lat. Prunus sibirica i do -50 ºC. Najveći je problem što nakon zimskog mirovanja, razdoblje od 10-ak toplijih dana kada temperature pređu 0 ºC u stablu uzrokuje početak kretanja sokova i ako nakon toga dođe do naglog zahlađenja, dolazi do smrzavanja staničnog soka u provodnim tkivima voćke, što može biti vrlo štetno i uzrokovati potpuno smrzavanje i smrt stabla.
Marelica jako rano cvate, dovoljno joj je tek nekoliko dana prosječne dnevne temperature iznad 7 ºC, tako da ju u kontinentalnom dijelu naše zemlje, ako nije u zavjetrini, u toj fazi uništi temperatura niža od -5,5 ºC i mraz, a onda dolazi sazrijevanje ploda koji u ranoj fazi sadrži najviše vode i uništit će ga svaka temperatura ispod 0 ºC. Inače, ako ju sadimo na pažljivo odabrano zemljište gdje nema velike temperaturne razlike tijekom proljeća, biljka počinje rađati već 3-4 godine nakon sadnje i to obilno. Zbog klimatskih promjena, urod marelica često zna podbaciti, pa tako protekle dvije godine u cijelom regionu imamo nestašicu, što utječe i na porast cijena.
S obzirom na to da marelicama ne treba puno vode, a paše im mediteranska klima, od vjetra zaštićena područja u Hercegovini su idealna za uzgoj. Danas se proizvede oko 4,1 milion tona marelica godišnje, a najveći proizvođač je Turska koja proizvede skoro četvrtinu ukupne svjetske proizvodnje. Slijede Uzbekistan, Iran, Italija i Alžir.
Nutritivno gledano svježe marelice na 100 g daju 48 kcal, dok su sušene 5 puta jače, 241 kcal. Svježe su građene od 1,4% bjelančevina, a suhe od 3,4%, masti su zanemarive u oba slučaja, a ugljikohidrati čine 11% svježih, odnosno 63% sušenih marelica. Dijetalna vlakna spadaju pod ugljikohidrate, čine 2% svježeg i 7% sušenog ploda, a šećeri 9% svježih i penju se na 53% kod suhih marelica. Što se mikronutrijenata tiče, visoki je udio vitamina A i beta karotena, ima ostale karotenoide i druge pigmente; likopen, lutein i zeaksantin, a bogata je C, E i K te cijelom paletom vitamina B kompleksa. Od minerala najvažnija je izrazito visoka razina kalija i raznolikost ostalih. Kod sušenih plodova su sve vrijednosti nekoliko puta više, a valja obratiti pažnju i na deklaraciju: prisustvo konzervansa E220 upućuje na alergen, opasan najviše za astmatičare i ljude koji boluju od kroničnog bronhitisa.
Ulje koštica marelice oduvijek se smatra izuzetno vrijednim i ima široku primjenu. U prirodnoj medicini se pokazalo kao vrlo učinkovito sredstvo za prevenciju tumora, liječenje astme te raznih kožnih problema poput ekcema, dermatitisa, psorijaze i akni. U kozmetici se ponajviše koristi za očuvanje zdravlja kože i kose. Čest je dodatak losionima, kremama, kupkama, šamponima i sapunima. Njeguje kožu, vraća joj elastičnost i daje nježan, baršunasti osjećaj. Osim toga, ublažava razne kožne probleme poput svrbeža, iritacije i opeklina. Umanjuje bore, ujednačava ten, a korisno je i za omekšavanje tvrde kože na stopalima i laktovima. Zbog prisutnosti gama linolenske kiseline, ovo ulje pomaže u održavanju vlažnosti i čvrstoće kože.
Važan recept
Smatra se da antioksidansi i pozitivan omjer drugih nutrijenata iz plodova marelice imaju snažne učinke u prevenciji malignih bolesti. U tu svrhu posebno se preporučuje kombinacija suhih marelica, suhih šljiva i oraha svima koji imaju u obiteljskoj anamnezi slučajeve malignih bolesti. Recept je vrlo jednostavan; 200 g marelica te po 100 g suhih šljiva i oraha sameljete u multipraktiku, dodate 2-3 žlice meda i dobro promiješate, stavite u staklenku, zatvorite i spremite u hladnjak te konzumirate ujutru i navečer po jednu čajnu žličicu. Ova kombinacija prvenstveno dobro djeluje na probavu i ubrzavanje metabolizma, što je inače jako pozitivno za zdravlje cjelokupnog organizma.
Kada već govorim o ljekovitim svojstvima marelica, tu je famozni vitamin B17, odnosno amygdalin ili laetril. Ova supstanca prvi put je izdvojena iz gorkih badema 1830, ali ga je tek sredinom prošlog stoljeća američki biokemičar Ernst T. Krebs počeo promovirati jer je došao do zaključka da može uništiti stanice raka, međutim cijeli koncept od velikog dijela znanstvene zajednice izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom: pokrenuta je masovna kampanja temeljena na tvrdnji da je vitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid. Vitamin B17 ili amygdalin u većim količinama možete pronaći u divljim kupinama, trešnjama, ribizli, košticama jabuke, kruške i šljive, košticama marelica, breskvi i nektarina, bobu, gorkim bademima, indijskom oraščiću, australskom orahu - macadamianu. U nešto manjim količinama ima ga u ogrozdu, grožđicama, dudu, dunjama, jagodama, malinama, sjemenkama lana, prosu, ječmu, heljdi, leći, crvenom grahu i mahunama. Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 nalazi se u koštici marelice.
Kao preventivu, dovoljno je redovito jesti hranu bogatu vitaminom B17. Primjerice, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, opskrbit ćete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe. Što se konzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica. Dakle, kad pojedete marelicu, razbijte košticu pa sažvaćite i bademastu jezgru. Općenito, preporučuje se konzumirati 5-7 sjemenki marelica na dan. Oboljeli od raka tijekom dana bi trebali uzimati jednu do dvije sjemenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svaki sat tijekom dana. Ipak, to uvelike varira od osobe do osobe, ovisno o tjelesnoj težini. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kg tjelesne težine. Preporučuje se da nikako ne uzimate više od 35 koštica marelice dnevno. Iskreno ja nisam uspio naći rezultate konkretnih istraživanja, ali pristalice teorije tvrde da je stopa učinkovitosti izrazito visoka.
Kod oboljelih je situacija nešto drugačija i cijela priča funkcionira samo ako vitalni organi već nisu nepopravljivo oštećeni ili bolešću ili prethodnim tretmanima, poput kemoterapije i zračenja. Nasreću, nemam osobno iskustvo vezano za ove situacije, ali davno sam čuo cijelu priču i nikada ne bacam sjemenke marelica, ja ih stvarno grickam kao i cijela moja obitelj, ali mi smo s tim počeli i prije nego smo čuli za sve ovo jer smo oduvijek pripremali marmeladu od marelica i imali smo koštice pa smo ih i čistili. Otrovali se nismo, a nemamo ni malignih oboljenja. Inače se uzdam u preventivu i staru narodnu: Bolje spriječiti nego liječiti!
