Ostverenje “Silver Linings Playbook”: Nešto što nije standardni romcom

Sve ono čime se može podičiti debitantski roman američkog spisatelja Matthewa Quicka “Silver Linings Playbook” (U dobru i zlu, 2008), a to je nevjerovatna lakoća naracije kojom pisac pripovijeda priču o 35-godišnjem Patu Peoplesu koji se bori sa psihičkim poteškoćama u vidu bipolarnog poremećaja, a pokušavajući da se poveže sa svojom bivšom suprugom, filmski reditelj i scenarista David O. Russell pretočio je u iznimne i isto toliko izvanredne pokretne slike u svom istoimenom filmu iz 2012.

Prekrojio je O. Russell Quickov roman u mnogo čemu, ali shodno praksi prijelaza pisane riječi iz književnog predloška u scenarij, scenarista i reditelj pokušao je i istrajao u naporima da piščevu prozu učini istinskim filmskim djelom, onim koje progovara o psihičkim poremećajima uz dobru dozu duhovitosti (i romantike). O. Russell će i ovdje dokazati da je u stanju udahnuti novi život u pomalo otrcanu holivudsku formu romantične komedije/drame. Snimit će film u kojem će publika, iako znajući kraj, sa nevjericom pratiti fabulu i opet ostati zapanjena i šarmirana.

Glavnog junaka (u filmu) Pata Solitana (Bradley Cooper), profesora historije, zatičemo u duševnoj bolnici odlučnog da popravi svoj život iz korijena, nakon što je dobio zabranu prilaska svojoj nekadašnjoj ženi Nikki (Brea Bee). Kako bi to proveo u djelo uz svu pozitivnu energiju koju je mogao skupiti, radi na sebi, što na fizičkom planu (mrša), tako i na mentalnom (pročitat će svaki roman sa liste koje djeci u školi predaje Nikki), a njegova majka Delores (Jacki Weaver) ga protivno doktorima izvodi iz bolnice i dovodi kući.

Patov otac Pat Sr. (Robert de Niro), ostavši bez posla, namjerio je svu svoju pažnju prvenstveno posvetiti nezakonitom kladioničarskom poslu, a u svom opsesivno-kompulsivnom sujevjerju gledati i pratiti utakmice NFL tima Eagles, što će zahtijevati uključivanja i Pata Jr. za kojeg smatra da donosi sreću.

Živopisnu galeriju likova sačinjavaju prijatelj sa psihijatrije Danny (Chris Tucker u maloj, ali zapaženoj roli), Ronnie (John Ortiz), koji mu je podrška, psihijatar Patel (Anumpam Kher) koji ga usmjerava na pravi put, te privlačno-misteriozna depresivna djevojka Tiffany (Jeniffer Lawrence) koja će biti ta zbog koje će u konačnici i pronaći sreću.

Od samog pojavljivanja Tiffany u Patovom životu jasno vam je u kojem smjeru će priča teći. Pat je neoumoran i nezaustavljiv u namjeri da vrati svoju suprugu i kada se Tiffany ponudi da pomogne, on je navučen u igru iz koje će oboje izaći kao pobjednici.

Tretirajući ozbiljne psihičke poremećaje (bipolarni i depresiju), sa možda ne toliko autentičnim pristupom, O. Russell je sa svojim glavnim glumcima (Cooper i Lawrence – ovjenčana Oscarom za najbolju glumicu) uspio da učini film emocionalnim i realističnim, te je isto tako ne želeći da napravi tipičnu romantičnu komediju uspio da u svōm svom umjetničkom umijeću i zanosu obrati pažnju na svaku emocionalnu scenu (kakvima obiluje film) i kadar, te je snimio inteligentnu komediju/dramu za odrasle.