Filmska adaptacija romana “Grof Monte Cristo”: Preteča svih priča o osveti

Koliko film kao adaptacija knjige treba (i može) ostati vjeran svom književnom predlošku? Kada kao predložak imate roman “The Count of Monte Cristo”, datiran još iz 1844, jednog i jedinstvenog francuskog spisatelja Alexandrea Dumasa, i to ni više ni manje nego u dva dijela (svaki po 500 i više stranica), onda scenarista može (i treba) dosta toga odstraniti.

Scenaristički duo Greg Latter i Sandro Petraglia svakako se svojski potrudio da mnogo toga sa stranica Dumasovog romana prenese u seriju, ali ni on nije mogao odoljeti da uzme sebi umjetničke slobode ne napravivši neka odstupanja i prekrojavanja priče. Kolika i kakva odstupanja, jasno će vam biti nakon što pročitate knjige. Ukoliko vam se ne da čitati, ispunjavajuće iskustvo imaćete nakon odgledane mini serije.

Ali, ako zaista nemate vremena, više od dva sata, koje možete posvetiti gledanju pokretnih slika, onda će vam sasvim dovoljno biti da pogledate verziju američkog reditelja Kevina Reynoldsa (2002) sa Jimom Caviezelom u ulozi titularnog grofa. Scenarista Jay Wolpert sebi je dao mnogo slobode u adaptiranju Dumasovog romana u scenarij, promijenivši tako mnoštvo detalja, uprošćavajući priču i izbacujući veliki dio podzapleta. Kada nemate znanje o romanu, Reynoldsov film će vam se učiniti (i jeste) pravo pravcato filmsko iskustvo u kojem ćete uživati od početka pa do samog kraja kada krene odjavna špica.

Kao preteča svih priča o osveti, “Grof Monte Cristo” postavio je pozamašne temelje, učinivši time nešto što će kasnije postati ako ne standard, onda sasvim solidna matrica prema kojoj će se ispisivati ostale priče. Neko će reći majstorija, neko opet svetogrđe, a neko će kazati da nije moglo bolje od onoga što je scenarista Wolpert učinio sa romanom.

Mladi Edmond Dantes (Caviezel) nakon što bude optužen za izdaju, a nakon što mu smjeste njegov najbolji prijatelj grof Mondego (Guy Pearce) i saradnik Danglars (Albie Woodington), bit će zatvoren u zatvoru na Château d’If. Tužitelj Villefort (James Frain) će štiteći sebe, postarati se da niko ne sazna za Napoleonovo pismo koje je Dantes primivši na otoku Elbi trebao da uruči Villefortovom ocu.

Dantes će zatvoren u Château d’If godinama maštati o osveti sve do momenta kada se u njegovoj ćeliji ne pojavi starac Abbe Faria (Richard Harris), koji je prokopao tunel između svoje i Dantesove ćelije misleći da kopa prema vanjskom zidu. Dvojac će od tada zajedničkim snagama pokušavati da prokopa izlaz iz zatvora, dok će Faria ponuditi Dantesu da ga nauči svemu što zna, a što je veliko znanje.

Pobjegavši, Dantes će pokušati pronaći svoju zaručnicu Mercedes (Dagmara Dominczyk) samo da bi saznao da se ona udala za Mondega sa kojim živi u Parizu. Faria je Edmondu dao kartu zakopanog blaga, koje će on pronaći i iskoristiti da sprovede svoju osvetu.

Prevaliti vječitu provaliju između kreativnog pisanja i komercijalne ekranizacije pošlo je za rukom tek rijetkima, među kojima su se našli scenarista Wolpert i reditelj Reynolds sa adaptacijom “Grof Monte Cristo”.