ČITANJE (U)SEBI: Pokrenuti svijet promjene

”Rt”, Saša Ilić, Akademska knjiga, 2025.

Nakon romana “Pas i kontrabas” iz 2019. godine, kojim je u mnogim aspektima pomjerio savremenu proznu produkciju u Srbiji, suočavajući društvo sa potiskivanjem sjećanja o raspadu Jugoslavije, ratovima i zločinima devedesetih, kroz priču o PTSP-u i jednoj vrsti kolektivne lobotomije koja se nastoji izvršiti kada su u pitanju nesvareni tereti prošlosti, Saša Ilić svojim novim romanom “Rt” ulazi u problematiziranje jednog mnogo dubljeg i razornijeg procesa rastakanja svakog smisla kojim smo ophrvani u vremenima kada su koroporacije postale nova božanstva, pred kojima se urušava svaki oblik ljudskosti, a razjapljene čeljusti kapitala razaraju sav nama poznati svijet.

Poremećeni kritriji vrijednosti

No, da bi to bilo moguće, da bi se do takvih okolnosti došlo potrebno je da cjelokupna zajednica bude dovedena na niske grane samopoštovanja, prepuštena kompradorskim političkim kastama koje zarad vlastite pljačkaške logike i kriminogenog uma nemaju nikakvu samosvijest o temeljnom, dugotrajnom upropaštavanju svake perspektive opstanka na ovom prostoru, izručujući nas čudovištu eksploatatorske, neokolonijalne gramzivosti, te time obezvređujući i poništavajući svako dostojanstvo. Onog trenutka kada se poremete svi kriteriji vrijednosti, i kada se više ne preza pred bilo kakvom dehumanizacijom da bi se opravdao fantomski ekonomski rast, dolazi do potpunog pomračenja ljudi i prirode, a svjetlost se kruni i ostaje samo u blijedim naznakama. Dakako, sve vrijeme nas se pritome ubjeđuje da je sve što se radi za našu korist.

Degradacija društva, otimanje institucija, pod krinkom svenacionalnog jedinstva, uz mitomanske fantazme o veličini i nepotkupljivosti naciona, nameće se kao jedino ispravno vladanje, ispod kojeg se krije propadljiva i trula obmana koja sve vuče svome dnu. I tu se opet vraćamo na priču o romanu “Pas i kontrabas”, koji je definisao one početne uzorke zašto je to tako. Tamo gdje se negira, prenebjegava i zanemaruje strahota ratova i zločina, stvarajući paralelni univerzum u kojem ne dolazi do procesa suočenja, kako bi se sagledale razmjere nepočinstava i iz njih izvukle pouke za vrijeme koje dolazi, sve druge krajnosti, obesmišljavanja i porazi nameću se kao jedina moguća stvarnost. Drugim riječima, akumuliraju se jad i bijeda kao kontinuiteti iz kojih se ne nazire bilo kakav izlaz, već se u vrzinom kolu sve dublje tone tone u beznađe i nasilje.

Kada je u pitanju Ilićev roman “Rt”, višeslojna priča o četiri generacije prodice Bukvić, čitalac će se suočiti sa tekstom koja nam u mnogim svojim linijama govori o propasti svih onih uporišnih tačaka na kojima počiva jedna zajednica, a kroz transistorijski vremenski slijed biće moguće pratiti kako se od 1942. preko 1992. do 2022. godine, kroz ratove, neprestano nastavlja istovrsna borba za slobodu i očuvanje minimuma vlastitog integriteta svakog člana ove porodice. Centralni prostor na kojem se odvija drama porodice Bukvić je planina Rtanj, preko nje se, kao zapravo središnjeg junaka ovog romana, prelama sudbina svih protagonista, ona je ono mjesto na kojem svako od njih u nekom periodu svog života pokušava pronaći smisao vlastitog bivanja, te se izboriti sa sopstvenim demonima, ali i onim avetima koje nameće povijesni kontekst u kojem su se zatekli.

Roman "Rt" Saše Ilića/

Roman počinje buđenjem iz kome junakinje Majre, koja usljed bulimije gubi svoje uporište, ali je iz tamnih predjela svijesti budi glas njenog brata Milana, čime se klupko ove transegeneracijske drame počinje odmotavati u neprestanom traganju za onim oblicima ljudskog koji nastoje potvrditi da postojanje jeste nešto više od pristajanja na poraz koji određuju okolnosti vremena i prostora. Saša Ilić nas u iznimnom pripovjedačkom putovanju vodi kroz mrežu odnosa i istorijskih lomova, prikazujući nam kako se pojedinac nosi sa nametnutim okovima, kako ih raskida i odupire im se. Istovremeno sa tim “Rt” je romaneskno ostvarenje koje nam pokazuje onu gotovo, u našim okvirima, zaboravljenu vitalnost pripovijednog postupka, koja ne ide za autobiografskim anegdotalnostima, već u kompleksnom procesu gradnje narativa nastoji dokučiti one više istine. Krećući se na širokoj vremenskoj liniji, kroz ovu porodičnu sagu, autor nas suočava sa cijelim nizom tematskih preokupacija, koje konstruišu i dekonstruišu mnoga naša zastranjenja, dovodeći nas do zapitanosti šta čovjek jeste, šta njegovo bivanje može biti, te koliko je moguće doživjeti transformaciju i sagledati vlastitu ulogu u okolnostima kada sve oko nas poručuje da se trebamo utišati i prepustiti nedjelovanju.

Bilo da se radi o priči koja prati junakinju Jelenu, baku Majre i Milana, koja po partijskom zadatku, kao ilegalka, nastoji spasiti pisca Ivu Andrića tokom Drugog svjetskog rata, ili o Majrinom i Milanovom ocu Budimiru koji se, predosjećajući buku i bijes rata devedesetih, sa magarcem Lungijem osamljuje na Rtanj, ili pak njihovoj majci Svetlani koja zanesena vjerskim fanatizmom bori svoje bitke i suočava se sa porazima onoga u šta je vjerovala, te na koncu Majrinoj kćerki Magdi koja u Australiju odlazi sa ocem, da bi se svojim penjanjem po stijenama oslobodila vlastitih demona, cjelokupan Ilićev roman nas dovodi do zapitanosti pred onim šta čovjek jeste i šta u svojim odlukama može biti. Iznimno važno unutar romana “Rt” jeste pitanje pobune pojedinca protiv ugnjetavajućih elemenata koje društveno-politički konetekst stvara, to neprihvatanje datih okolnosti kao jedinih mogućih, pružanje otpora uprkos svemu. U tom pogledu, dojmljiva je činjenica što “Rt” Saše Ilića anticipira sve ono što se danas događa u Srbiji, ostajući estetski besprijekorno izveden, u taj roman utkana je i pobunu koja traje, potraga za slobodom i oslobođenjem, beskompromisna borba da se dođe do one tačke kada građani jedne zemlje mogu odlučivati o svojoj sudbini, o onome što ih se krucijalno tiče.

Univerzalni poklič

Sa druge strane, koliko god se ova priča činila lokalnom, ona prevazilazi svaku vrstu prostornog ograničenja, ona je univerzalni poklič protiv uništavanja prirode, njene destrukcije i razaranja, iskopavanja litijuma ili bilo kog drugog minerala koji se lažno nameće kao neophodan resurs. Promišljanja koja iznosi magarac Lungi, kao jedna vrsta spone između svijeta ljudi i prirode, kao onaj koji vidi više, osjeća dalekosežnije, potresna su i istinita ispovijest o tome do koje razine je došla naša razarajuća ustremljenost da sve dovedemo do nepreoznatljivosti i uništenja. Riječima junaka Budimira: “Moj povratak na Rtanj povezan je sa istorijom stena i ljudi. Jer onda kada društvo odluči da odbaci istinu o životu i prirodi koja ga okružuje, kada u jednom čoveku počne da vidi boga, a u planini antenu za komunikaciju sa vanzemaljskim civilizacijama, logično je da se iz takvog društva istupi i povuče u samoću. U prirodu. Među životinje. Ljudi se varaju kada misle da njihova okolina ne primećuje to posrnuće u društvu. Samo egocentričnost čoveka ili fascinacija političkom moći, navodi ga da poveruje kako na ovom svetu ne postoji niko drugi osim njega.”

Na koncu, Saša Ilić se u romanu “Rt”, poput Ljose u njegovom kultnom romanu “Rat za smak svijeta”, bavi nekim od temeljnih pitanja ljudskog bitka, u ovom romanu je sadržano mnogo više nego se u okvirima jedne kritike može reći. “Rt” traži da bude čitan, jer osvješćuje, jer, uprkos svim mrakovima oko nas, nudi nadu. Ma koliko se unutar njega doimalo da je to proza poraza, potonuća i izdaje, on jeste roman oslobođenja, put kojim se rjeđe ide, ali kojim se zaista može ići. Drugim riječima, pozivajući se cijelim tokom “Rta” na antifašističku prošlost jugoslovenskih naroda, Ilić priziva susrete među istomišljenicima, na solidarnost, te neprestanu borbu. Samo kad šutimo, kad odustajemo, prepustimo se stihiji letargije, tad smo na gubitku, dok u nama živi posljednji plamen otpora, sve ima smisla i moguće je drugačije sutra.