ČITANJE (U)SEBI: Planina na koju se žene penju u štiklama

”Toni”, Rumena Bužarovska, preveo: Ivica Baković, Fraktura, 2025.

Poslije dnevničko-esejističke knjige “Nakon Boga, Amerika”, u kojoj kroz putovanje jugom SAD-a ispisuje snažne stranice o boravku na američkom kontinentu, povezujući vlastito iskustvo školovanja, potragu za literarnim uzorima te polarizacijama i napetosti u vremenu trumpizma, književnica Rumena Bužarovska nas romanom “Toni” suočava sa toksičnim maskulinitetom koji svojim beskrupuloznim patrijarhalnim egoizmom uništava sve oko sebe. Vraćajući se time na onaj tematski okvir svojih ranijih knjiga, gdje se iz naglašene feminističke pripovjedačke perspektive nastoji progovoriti o svim kontradikcijama rodnih uloga, poremećenog odnosa na relaciji žena - muškarac, sa pripadajućim predrasudama i stereotipima koje i danas u velikoj mjeri opterećavaju svijet u kojem živimo.

Mutne vode stereotipa

Protagonist romana Toni Stojanov u osnovi je tipičan bezosjećajni mačista, zaljubljen u sebe, sam svoj centar svijeta, koji ne prezajući pred bilo čim, nastoji plivati u mutnim vodama rodnih stereotipa pokazujući svu raskoš svojih nepočinstava i ljigavosti svog karaktera. Ovako izneseno doima se da je Toni u suštini jedan potpuno odbojan lik i to jeste suštinski tačno. Teško da bismo Tonija mogli doživjeti i tumačiti na neki drugačiji način. Sve u njemu vrišti od prenapuhane muževnosti putem koje se gazi preko svega što mu se nađe na putu.

Ipak, Bužarovska ne ide za time da ispisuje stranice koje će biti puka jednodimenzionalna kritika seksualnog predatorstva i proračunatog psihičkog nasilja kojem je Toni sklon, već daje uvjerljivu karakterizaciju lika ovog pedesetogodišnjaka, stavljajući ga u širi društveni i povijesni kontekst transgeneracijskog prenosa patrijahalnih kodova koji ulogu muškarca svode na neprestano trvenje za dokazivanje muškosti. Pa i kad iza njega ostaju stvarne žrtve, jedino što je Toniju bitno jeste kako sačuvati oreol nepogrešivog i ispravnog muškarca. Jer to tako mora i treba.

Drugim riječima, Toni je po svom karakteru jedan tako čest lik “iz kvarta” kakve svakodnevno srećemo oko sebe, ubijeđen da je uvijek u pravu, da je neodoljiv svakoj ženi, te da je kao takav na vrhu hranidbenog lanca u borbi spolova. Sa druge strane, riječ je o muškarcu u srednjim godinama, ocvalom i iskompleksiranom rokeru, koji na sve načine pokušava odbiti da je ostario, pun je jeftinih dosjetki i ubijeđen u genijalnost svojih misli i podviga. Pri tome, Toni je toliko zaslijepljen vlastitom ulogom da uopšte nije u stanju pojmiti da je ono što radi, da su njegovi postupci i geste na bilo koji način pogrešni. Ne bi se moglo reći da je on u potpunosti čovjek bez savjesti i empatije, ali taj njegov egocentrični mačizam je do te mjere uznapredovao da on nije u stanju uopšte da se saživi sa posljedicama svojih djela i odgovornosti za vlastite postupke. U nekim trenucima unutar ovog romana djeluje da bi se možda i moglo dogoditi neko suočenje, ali Tonijev karakter veoma brzo pronalazi načina kako se opravdati i kako odagnati svaku krivicu od sebe. Jednostavno, on ne može pojmiti da je problem u njemu, nije mu data takva vrsta unutrašnje refleksije, zaslijepljen je svojom neodoljivošću koja u potpunosti dokida bilo kakvu svijest o pogubnosti onoga što radi.

Roman "Toni" u izdanju Frakture/

Rumena Bužarovska, ispisujući ovaj roman, dojmljivo prikazuje jednog posve banalnog tipa, okruženog jednako tako banalnim prijateljima, koji je ubijeđen da je u svojoj falocentričnosti toliko unikatan i da u manifestaciji te muškosti ništa ne može da ga zaustavi. Odsustvo svijesti o pogrešnosti, bilo kakva mogućnost samoanalize i pokajanja, Tonija vode u zastranjivanje kojim se sve što radi i želi podređuje nagonskom impulsu mužjaka. To ga dovodi u jedan gotovo mrzilački odnos prema svemu što je žensko, jer ne poznaje odnos koji nije prožet igrama i ucjenama, on determiniše rodne uloge u toj mjeri da sve nastoji podrediti sebi.

I kada njegovom krivicom u saobraćajnoj nesreći gine njegova partnerica Tamara i kada svojom neodgovornošću u stan majke, sa kojom živi, donosi koronu koja je naposlijetku ubija, Toni ostaje “na visini” zadatka. O sebi misli da je on žrtva, da je patnik kojeg su okolnosti dovele do situacija u kojima se nesreće događaju. Bivajući potpuni luzer, ali pri tome po druge opasan luzer, Toni nastavlja svoju priču i nakon što se dogode životne tragedije. Ni u kom trenutku on ne pristaje na promjenu paradigme koja ga je oblikovala. Ne može dokučiti ništa od onoga što jeste u njemu pogrešno i zastranjujuće.

Narcistički primat muškog

Ni u momentu kada ga majka Evgenija, na samrtnoj postelji, suočava sa ocem koji je jednako tako bio predstavnik patrijarhalnog predatorstva, Toni ne nalazi u sebi mogućnost da se senzibilizira, da shvati u kojoj je mjeri pogrešan njegov put. Ali lik majke u tom smislu jeste uspio literarni kontrast, kojim se bar malo ublažava crnilo onoga što Toni predstavlja. Zagledan u primat muškog kao neprikosnovenog prava, on vrlo brzo pronalazi opravdanje za sve što je prouzrokovao, te već u sljedećem koraku nastavlja tamo gdje je stao. I ne osvrće se. Narcistička i edipovska potka od kojih je sazdan čine ga potpunim idiotom, nesposobnim da se u bilo kom slučaju solidarizira sa nekim, da nađe ono zrnce ljudskosti koje bi ga suočilo sa neispravnošću odluka i mišljenja kojima se rukovodi. Moglo bi se stoga reći da Tonija vodi jedna animalizirana nagonska destruktivna sila, pred kojom on uopšte ne postavlja pitanja. Teško da bismo za protagonistu romana Rumene Bužarovske mogli naći neku toplu riječ i razumijevanje, on jeste po svemu od čega je sazdan odbojan lik.

I postavlja se potom sasvim logično pitanje zašto bi nam ovaj roman bio na bilo koji način privlačan, imajući na umu sve što je izneseno o Toniju? Autorica Bužarovska nam pak svojim stilskim postupkom, načinom na koji gradi i gradira ovaj roman, daje taj odgovor. Ona je kroz svog junaka ispisala jednu mnogo širu sliku društava u kojima egzistiramo, Toni služi kao uspjela metafora one supremacije na kojoj počiva sva bijeda naše savremenosti. Toni bi u tom smislu mogao biti ključ za razumijevanje svega što nam se dešava, sve nasilje i svi ratovi, jer svuda oko nas postoje Toniji koji za sebe misle da su lavovi, a zapravo su kvarne hijene.