Dugovječnost dosta ovisi o genetici

Koliko dugo ćemo živjeti – da li je to, prije svega, stvar životnih navika ili zapisa u našoj DNK? Nova analiza, objavljena u časopisu Science, ozbiljno potresa decenijama važeći naučni konsenzus. Prema ovom istraživanju, čak 55% varijacija u dužini ljudskog života može se pripisati genetičkim faktorima, što je znatno više od ranijih procjena koje su iznosile svega 10–25%.

Autori studije tvrde da su prethodne procjene potcijenile ulogu genetike jer nisu jasno razdvajale spoljašnje (ekstrinzične) uzroke smrti – poput infekcija, nesreća ili ratova – od unutrašnjih (intrinzičnih) procesa u tijelu, kao što su postepeno propadanje organa i akumulacija oštećenja DNK tokom starenja.

Kako bi to ispravili, istraživači su ponovo analizirali opsežne podatke iz studija blizanaca u Danskoj i Švedskoj, koji sežu još u 19. vijek, kao i podatke o braći i sestrama američkih stogodišnjaka. Ovakvi podaci su posebno dragocjeni jer jednojajčani blizanci dijele 100% DNK, dok dvojajčani i ostala braća i sestre dijele oko 50%, što omogućava preciznije razdvajanje genetičkog i okolišnog uticaja.

Razumijevanje genetičkih osnova dugovječnosti moglo bi otvoriti vrata razvoju terapija koje ciljaju zdravo starenje, a ne samo pojedinačne bolesti. Ovi rezultati ne znače da stil života postaje nevažan – ali jasno pokazuju da genetika ima daleko veću ulogu nego što smo dosad mislili.