Vagon pokretnih slika: Pretvarati stvarnost u košmar

Film "Late Night With The Devil"/
Film "Late Night With The Devil"
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

“Hell is just a frame of mind.”

- Christopher Marlowe,
Dr. Faustus

 

“Late Night Show” se kao televizijski format uspješno pojavljuje u kombinaciji sa pričom o opsjednutosti đavolom u novom filmu Colina i Camerona Crainesa “Late Night With The Devil”. Priča nas pozicionira na kraj sedamdesetih godina prošlog vijeka i daje “close-up” borbe za uspjeh voditelja kasnovečernje emisije Jacka Delroya (David Dastmalchian). Film je predstavljen kao autentični snimak iz emisije za Noć vještica koja je krenula po zlu kada se u studiju pojavila jedina tinejdžerka (Ingrid Torelli) koja je preživjela masovno samoubistvo satanističke crkve koja je poštovala demona Abraxasa.

Senzacija u programu

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

“Late Night With The Devil” gotovo u potpunosti je snimljen tako da odgovara vjerodostojnosti spomenutog formata televizijske emisije u tom periodu. Za razliku od filma “The Blair Witch Project” (1999) koji je postao jedan od znakovitijih predstavnika “found footage” tehnike, a koji nas je od početka do kraja nastojao uvjeriti kako je snimka pred nama autentična i istinita, braća Craines su se odlučila za kombinovaniji pristup. Naime, u pauzama gledamo snimke “iza scene” koji razbijaju iluziju autentičnosti onoga što se dešava u emisiji i otkrivaju pozadinu Jackove namjere da u studio dovede tinejdžerku za koju se vjeruje da je zaposjednuta. Snimci iza scene nas u početku uvjeravaju da je sve što se u studiju dešava inscenirano, a da je okultna priča prisutna zbog veće naklonosti publike i Jackove nade da će ga ona izvući iz medijskog mraka u kojem se nalazi.

Njegova emisija “Night Owls with Jack Delroy” bila je popularna, ali nikada dovoljno da zauzme prvo mjesto. Kada njegova supruga Madeleine (Georgina Haig) umre od posljedica raka, Jack će se naći na raskrižju gdje će morati odlučiti na koji način će nastaviti dalje jer možda nikada više neće dobiti drugu šansu za uspjeh. Posljednju priliku vidi u emisiji uživo u kojoj će ugostiti vidovnjaka (Fayssal Bazzi) i skeptika (Ian Bliss), a kao vrhunac večeri u studio će stići dr. June Ross-Mitchell (Laura Gordon) sa Lily, preživjelom tinejdžerkom koja tvrdi da kroz nju govori entitet “Mr. Wriggles”, a kojeg Jack želi čuti uživo u svojoj emisiji. Jasno nam je da ono što on želi jeste senzacija u programu uživo i da neće prezati ni od čega da to i dobije, te će sve ono čemu ćemo svjedočiti u nastavku zapravo biti potvrda te želje. Što potcrtava važnu temu filma - medijski senzacionalizam u koji Jackova publika ima povjerenje ne nužno zato što misli da je priča istinita, nego zato što želi svjedočiti krajnostima radi puke zabave.

“Late Night With The Devil” je prije svega zanimljiv zbog svoje tehnike i načina na koji se uspijeva izboriti sa ovim podžanrom horor filma. Nije pitanje vjerodostojnosti ono što je ovdje važno niti se film poigrava sa stvarnosti na način na koji je to radio već spomenuti “The Blair Witch Project”, već se radije fokusira na iznevjerena očekivanja i predstavu koju nam servira proračunati voditelj. Ovo je film o njemu i onome što je spreman učiniti kako bi postao najgledaniji voditelj svog vremena. Da li je upotreba ove filmske tehnike najbolja za to? Ne bih se dala kladiti jer svakako doprinosi dezorijentisanosti i konfuziji pri pokušaju da se ucjelove svi aspekti priče.

Zanimljivo je i posmatrati kako se danas prihvata film koji se na neki način izdaje za stvarnost i uzima obraditi arhetipsku temu prodaje duše đavolu. Upravo je faustovština, često prisutna u savremenoj umjetnosti, možda i najuspjelije izvedeni dio ovdje, obrađena na način prikladniji za društvenu klimu tog vremena koje je njegovalo jak kult (televizijske) ličnosti. Ti su simboli i motivi ovdje dosta lako uočljivi, a pomoću njih se stvara određeni ambijent i ugođaj prikladan za priče koje u sebi nose teret demonskog. Govoreći o tome, “Late Night With The Devil” je dosta suptilan film većinu vremena kada je riječ o zastrašujućim vizualijama, osim na nekoliko mjesta pred kraj kada se i konačno razotkriva prava priroda Jackove emisije.

Horor aluzije

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Užas se postepeno ostvaruje, sa skeptikom čiji stavovi prave balans između pravog skretanja u okultno i kasnovečernje zabave. Zanimljivo je pratiti razgovore između njega i Jacka koji nam nude neku vrstu utjehe, sve do trenutka kada se bespovratno izgubimo u Jackovoj noćnoj mori. Kako vrijeme bude odmicalo, a neobjašnjive se stvari dešavale u studiju, tako će se i Delroy mijenjati i postajati sve maničniji, dezorijentiraniji i uplašeniji, sve do samog kraja kada ćemo nedostajuće dijelove ove priče vratiti na njihovo mjesto. Frenetizam je prisutan u razvoju njegovog lika i ukupne radnje filma u kojoj svjedočimo potpunom slomu djevojčice koja je bila žrtva satanističkog kulta. “Late Night With The Devil” koristi dosta horor aluzija i, ako ćete radije, klišeja pa se povremeno stiče dojam da oni ustvari ne vode nikamo i da su ubačeni kako bi pojačali efekat emisije. Istina je da katkad zaista ne vode nikuda, ali recimo da uspijevaju funkcionisati i kao omaž i kao zgodan dodatak.

Uloga publike u studiju je značajna jer bi se njenim dokidanjem izgubila svrha svega onoga što Jack radi, a ponekad je vrlo jasno stavljena u prvi plan. Sve vrijeme trajanja uronjeni smo u studijsku atmosferu poznatu nam kroz različite “late night” emisije - od jeftinog humora do komunikacije sa publikom u studiju i izvan njega - iščekujući kraj. A finale će biti očekivano, ali i dalje uznemirujuće i pomalo otužno jer će se u njemu i konačno završiti put Jacka Delroya ka toliko željenoj slavi. Taj će obrat zabaviti gledatelje, ali i potvrditi da su granice između iluzije i stvarnosti doista nekada porozne i da je moguće izgubiti se u njima.

Braća Craines su u ovom filmu proširila ili radije nadogradila perspektivu “found footage” horor podžanra stavljajući je u kontekst televizijskog formata koji je i danas popularan, pokazujući da je poznate i pomalo zastarjele ideje i dalje moguće ponuditi publici. Žanr je nesumnjivo dobio jednog od glavnih favorita za nagrade ove godine koji će, iako ne dostiže najvišu razinu kada je riječ o vještini gradnje sižea i pripovijedanja glavne priče, zasigurno zaintrigirati veliki dio gledateljstva. I to je i više nego dovoljno.