Lamija Milišić: Bookstan je glas našeg doba

Kako je došlo do odluke da tema jubilarnog izdanja Bookstana bude DETO(NACIJA) i kako se istoimena pjesma vijetnamsko-američkog autora Oceana Vuonga uklapa u viziju te teme?

- Na temu ovogodišnjeg Bookstana došli smo u oktobru 2024. godine, dijelom i iz ličnog impulsa jer sam ja velika obožavateljica Oceana Vuonga. Njegova zbirka “Noćno nebo s prostrelnim ranama”, koja ovih dana izlazi u izdanju Buybooka u novom prijevodu Ulvije Tanović, bila je snažan izvor inspiracije. Knjiga je to koja jeste jako važna u pogledu politike emigrantskog iskustva, a Vuong je i važan član LGBT zajednice. Vuong, kao vijetnamsko-američki autor, u ovoj zbirci govori o iskustvu nasilja koje se uvlači u njegov život još od djetinjstva. Pjesma “Detonacija” govori o smrti njegovog oca pod detonacijom, odnosno o ratu i nasilju koji invanzivno ulaze u njegov život i nepovratno obilježavaju njegov identitet.

Cijeli svijet je jedna priča

Kroz ovogodišnji Bookstan želimo se baviti tim pitanjem - kako nasilje koje proživljamo u nekim epohalnim trenucima u vidu rata ili u nekim svojim svakodnevnim latentnim oblicima utiče na naše živote. Kako je vrijeme odmicalo i približavanjem samog datuma početka festivala, stanje u svijetu se dosta pogoršalo, tako da je detonacija, nažalost, pravovremena tema Bookstana. A sama riječ - sa svom svojom etimološkom i simboličkom težinom - vrlo je poznata i u našem bosanskohercegovačkom kontekstu.

Kakav pristup u književnosti, po Vašem sudu, zahtijeva ovo nesigurno doba, doba krize na svim poljima?

- Za cijeli tim Bookstana, kao i za sve one koji se na različite načine bave izdavaštvom i književnošću, postoji jedan zajednički svjetonazor: prema kojem je cijeli svijet jedna priča, odnosno narativ. Svaka odluka, bilo da je riječ o odlasku u rat ili odbijanju da u njega krenemo, temelji se na vjerovanju u određenu priču - ideologiju, odnosno mitologiju o tome. Dakle, stvarnost je neminovno književna. Znanje o svijetu stičemo putem priče, dakle jezika, pa samim tim putem književnosti koja njime vlada u njegovoj ambivalentnosti. Ove godine u festivalskom programu posebnu pažnju posvećujemo temama slobode govora kroz okrugle stolove koji će se baviti položajem pisaca i istraživačkih novinara u regionalnom kontekstu. Knjige koje ćemo predstaviti na festivalu mahom su dnevnici, memoari, svjedočanstva koja su na tragu poetike Oceana Vuonga. Na taj način bismo ispratili novu viziju književnosti u svijetu.

Koje autore Bookstan ove godine okuplja? Je li odabir išao u smjeru onih koji ne samo da pišu umjetnički i estetski dobro već i aktivno učestvuju u problemima kulturnih zajednica zemalja iz kojih dolaze?

- Naravno - i ove godine predstavićemo desetine novih naslova iz vlastite produkcije, ali i izdanja drugih izdavača iz regije, poput Ocean more i Sandorfa iz Hrvatske, kao i izdavača iz Crne Gore i šire. Sva ta djela povezuje tematska nit - iskustvo izmještenosti. Ne mora to biti nužno migrantsko iskustvo, ali neki osjećaj izmještenosti, zalijepljenosti za vlastiti život, za kulturni kontekst u kojem odrastamo. Primjer toga je roman “Dva brata” francuskog autora turskog porijekla Mahira Guvena, nagrađen Goncourtovom nagradom, koji govori o izbjegličkom iskustvu. Gost festivala biće i Nathan Thrall, dobitnik Pulitzerove nagrade, koji će predstaviti svoj roman “Jedan dan u životu Abeda Salame”. Thrall je novinar koji više od decenije izvještava o izraelsko-palestinskom sukobu, a danas živi u Jerusalemu. Tu je i njemačka autorica Judith Hermann, čiji ćemo roman “Doma” napokon predstaviti uživo. U okviru edicije Dnevnik promovisaćemo nove naslove Darka Cvijetića, Krune Lokotara i Senke Marić, a kroz ediciju Sanduk urednik Selvedin Avdić razgovaraće s gostima - Sinanom Gudževićem, Muhamedom Sušićem i Tarikom Haverićem - o novoobjavljenim djelima Derviša Sušića i Izeta Sarajlića.

Plakat desetog izdanja Bookstana/

U festivalskom programu učestvovaće i istaknuti istraživački novinari: Senad Avdić, Dinko Gruhonjić i Boro Kontić. Jedan od posebnih događaja biće promocija “Velike knjige lirske poezije BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije: od početaka do danas”, urednika Slobodana Blagojevića. On će u razgovoru sa Šejlom Džindo i pjesnikinjama Adisom Bašić i Feridom Duraković, koje su uvrštene u ovu antologiju, upriličiti jedan program čitanja i razgovarati o važnosti antologijske književnosti danas i te formulacije savremenih književnih tekstova u savremenom kontekstu. Iz regije nam dolaze i autori poput Branka Čegeca, Dragana Velikića i Milorada Popovića. Predstavićemo i album “Valceri iz Translajtanije” Ahmeda Burića i Nenada Rizvanovića, uz nastup glumice Maruške Aras i violinistice Melike Hadžić. U okviru dječijeg programa posebno izdvajamo gostovanje turskih autorica Funde Özlem Şeran i Ezgi Keleş, koje će predstaviti svoju slikovnicu “Iznenađenje”.

Bookstan godinama aktivno promišlja politički važne teme. Gdje povlačite granicu između jasne politizacije kulturnih događaja i političnosti kao neupitne osobine književnog djela?

- Festival od samog početka prihvata i artikuliše političnost svakog književnog djela, svjestan da nijedno djelo ne nastaje u vakuumu. Svako djelo nosi sa sobom kontekst - historijski, društveni, ideološki - i neodvojivo je povezano s vremenom i prostorom u kojem obitava i obitavat će. U tom smislu, vjerujemo da kulturni događaji ne mogu - i ne bi smjeli - biti politički neutralni. Bookstan jeste neprofitan i potpuno besplatan festival, gdje promovišemo i izdanja izdavačke kuće Buybook, ali njegov širi cilj je jačanje civilnog društva u Bosni i Hercegovini. Zato je važno objavljivati djela koja nisu politički neutralna. Jako je važno prepoznati koji su glasovi našeg doba.

Kako da festival ostane slobodan prostor za sve unutar njega a da pri tome ne izbjegava političke teme? Možemo li govoriti o Bookstanu kao kulturnoj zajednici koja ne samo da potiče razmjenu ideja već i aktivno interveniše u stvarnosti?

- Pitanje je lijepo i sugestivno i rekla bih da se u velikoj mjeri slažem s tobom. Prošle godine na festivalu smo ugostili palestinskog autora i dvoje jevrejskih novinara - iz SAD-a i Izraela - koji su zajedno učestvovali na okruglom stolu pred više od dvije stotine ljudi. Taj je događaj bio snažan primjer otvorenosti. Palestinski autor je, razumljivo, bio zabrinut kako će razgovor proteći, svi su brinuli kako će publika reagovati, kako će to odjeknuti u javnosti. Govoreći o tome, Sarajevo jeste grad i na i istoku i na zapadu - iako ta fraza može zvučati kao floskula - ona je istinita, a to nam redovno potvrđuju i strani autori koji kažu da ovdje osjećaju autentičan dijalog našeg društva koje je u suštini inkluzivno, odnosno nije potkovano mržnjom. Bookstan, u tom kontekstu, jeste jedan prostor slobode koji ne teži tome da bude parada politički neutralne književnosti, već želi ostaviti trag u vremenu.

Na koji sve način književnost svjedoči razaranju svijeta i može li ona u ovom vremenu danas pomoći da se iscijele neke stvari? Jeste li skloni u književnosti vidjeti tu terapeutsku ulogu?

- U svojoj suštini stvarnost nam je uvijek dostupna posredstvom jezika, verbalnog ili neverbalnog. Svako od nas je znak i ima neko značenje. Nikada ne iskušavamo svijet - pa čak ni njegove najekstremnije aspekte, poput razaranja - neposredno; uvijek ih doživljavamo kroz jezik.

Poigravanje sa značenjima

U tom smislu, književnost je posebno značajan prostor jer ima moć da se poigrava značenjem, da ga proširuje ili sužava. Da li književnost može pomoći da se iscijele neke stvari? Naravno da može, zato što je ona to polje u kojem se “porađaju” narativi. Književni diskurs razvio je moćan aparat za promišljanje svih značenja koje lučimo iz stvarnosti.

Bookstan svake godine ima i radionice za mlade kritičare. Ove je tema i moto Gledati čitanjem, čitati gledanjem, dakle književna kritika u svjetlu drugih medija. Možemo reći da Bookstan aktivno učestvuje u stvaranju/odgajanju nove kritičke mase. Da li je teško iznova i iznova pronalaziti nove načine da se književna kritika približi mladim ljudima?

- Ove godine sam na festival pozvala Mirzu Skenderagića, dugogodišnjeg kolegu kojeg prevashodno poznajem kao novinara Dramskog dokumentarnog programa BH radija i kao pozorišnog kritičara. Njegovo učešće zamišljeno je kao pokušaj da književnu kritiku približimo drugim medijima. Radionice koje vodi održavaju se pod motom Gledati čitanjem, čitati gledanjem, gdje će učesnici gledati pet predstava, dvije radiodrame, nekoliko TV serija i filmova - sve adaptacije književnih djela - te će na osnovu toga pisati književne eseje i kritike. Riječ je, zapravo, o komparativnim analizama istih narativa koji se ostvaruju kroz različite umjetničke forme. Mirzina ideja potekla je iz jednog vrlo praktičnog problema: primat vizualnog medija je danas takav da će mladi ljudi prije pogledati seriju prema nekoj lektiri koju imaju u školi, nego pročitati samu lektiru, kako bi što brže dobili osnovne informacije o radnji. Mirza kaže - u redu, ako vam je taj jezik bliži i skloniji ste mu, hajde da vidimo možemo li ga proširiti i pokušati dati odgovore na pitanje zašto bi književnost u nekim slučajevima bila bolja, a u nekim lošija opcija.

Kako vidite ulogu književne kritike danas? Koliko utiče na oblikovanje čitalačkih navika, a koliko je neophodno da bude i čin otpora?

- Na pres-konferenciji Mirza je istakao da je književna kritika danas znatno marginalizovanija u odnosu, recimo, na pozorišnu ili filmsku. I to je sigurno tako. Zašto? Ne znam, ali sam čitala jedan članak u kojem je autor rekao da je književna kritika danas skrajnuta iz medijskog prostora zato što ne doprinosi kapitalu izdavača. Mislim da je to istina. U Buybooku pokušavamo promijeniti takvu situaciju. Uređujem naš newsletter Book by Book, koji okuplja malu redakciju od dvanaest saradnika. Povremeno ih angažujemo da pišu intervjue, mini eseje i književne osvrte koje redovno objavljujemo. Zašto to radimo? Zato što je toliko malo knjiga u medijskom prostoru da izdavači sami preuzimaju ulogu promotora - kako bi potaknuli razgovor o autorima, djelima i književnosti općenito. Tek tada mediji prepoznaju i prenesu te sadržaje. Uloga medija je u ovom trenutku ključna u promociji književne kritike. Kad bi ona bila prisutnija, bilo bi više i kritičara. Naravno, određeni oblici književne kritike danas postoje i na društvenim mrežama - Instagramu, TikToku - ali u većini slučajeva riječ je o formama koje više liče na promotivne osvrte, nego na tekstove s jasnom kritičkom distancom. Ako govorimo o mogućem obliku otpora unutar književne kritike, on bi morao postojati, ali rekla bih da se za to trebaju i knjižveni kritičari međusobno uvezati, polemizirati, podsticati se na jedan vid intelektualnog okupljanja u kome će moći doći i do neke snažnije vizije otpora kritike kao teksta koji nastaje u konkretnom vremenu i prostoru i koji aktivno komentariše umjetničko djelo u njegovom kontekstu.

Koliko je izazovno održati kontinuitet festivala i kako se nosite sa društvenim, političkim i ekonomskim detonacijama? Kako u vremenu polariziranih kulturnih vrijednosti održavati književni festival i truditi se da on i dalje bude mjesto susreta, pa i konstruktivnih, dijaloških sukoba?

- Ova godina je za nas bila posebno izazovna u pogledu ekonomske podrške. Slične poteškoće mogli smo jasno vidjeti i u regiji - u Srbiji su, recimo, organizatori Exit i Krokodil festivala javno istupili s tvrdnjama da im je zbog njihove podrške protestima studenta u Srbiji ukinuta sva podrška. Exit, nakon dvadeset i pet godina postojanja, objavljuje da je ovogodišnje izdanje ujedno posljednje, što slama srca znajući koliko rada i truda ljudi ulažu u jedan festival i koliko sve to može biti narušeno nedostatkom podrške i otporom vlasti. Ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak. Rekla bih da je kod nas najveći problem to što tradicija festivala de facto jako malo utiče na njegovu podršku. Svake godine moramo lobirati i dokazivati vrijednost festivala - kao da ne postoji razlika između toga da li ga organizujete prvi ili deseti put. Odnos lokalnih donatora prema tome ostaje isti. Ali, bez obzira na sve, i taj otpor vam daje motivaciju i pokazuje da sve što radite treba da se desi. Rad koji je uložen u bilo koji festival je ogroman u smislu kompletnog produkcijskog i direkcijskog tima koji radi na njemu. Čak i kada naiđete na razne pritiske i manjak sredstava, tu je i dobra volja ljudi koji će biti spremni pomoći da se nešto ostvari, onih koji znaju zašto je važno stvarati alternativne društvene prostore za dijalog i inkluziju.

Jezik je istovremeno i snažno oružje i jedno od utočišta. Bookstan je posvećen razbijanju globalnih podjela, kako ste to i sami istakli. Kako vidite ulogu jezika u književnostima koje se bave istraživanjima različitih nestalnih identiteta i migracijskim i postkolonijalnim temama?

- Na ovo pitanje mogu odgovoriti citatom Ludwiga Wittgensteina: “Granice mog svijeta su granice mog jezika.” Jezik po sebi uslovljava jedan svjetonazor, ako učite drugi jezik, onda artikulišete još širi svjetonazor ili mijenjate onaj koji ste imali do tada i tako dalje. U tom smislu, jezik ima ključnu ulogu u svakoj književnosti, a to postaje posebno vidljivo u uređivačkom radu i u procesu prevođenja, kada razgovarate sa prevodiocima o različitim nijansama značenja. Na primjeru prevođenja se najbolje vidi koliko su različiti svjetonazori jezika i koliko je divna književnost na tom polju višeznačnosti i manipulacije različitim riječima, pojmovima, terminima; kako nešto zvuči, a šta znači, i tako dalje.

Milišić: Književnost je posebno značajan prostor jer ima moć da se poigrava značenjem/Damir Deljo

Prostor susreta

Kada govorimo o migracijskim i postkolonijalnim temama - koje su i ranije bile dio Bookstanovih programa - često nailazimo na autore s bosanskohercegovačkim korijenima koji pišu na jeziku zemlje u koju su doselili, jeziku koji nije njihov maternji. Zatim se vraćaju u maternji jezik. Njihov identitet se na tom planu mijenja upravo zbog promjene svjetonazora o kojoj sam gore pričala.

Šta mislite o pravcima kojima se kreće regionalna književnost? Da li Bookstan kao festival sa već ozbiljnom tradicijom može usmjeriti tu putanju ili ga radije vidite samo kao mjesto refleksije književnih trendova?

- Buybook ima svoje edicije koje kontinuirano nastoji promovisati. U njima su najčešće zastupljeni bosanskohercegovački i regionalni autori koje biraju naši ili vanjski urednici, ovisno o tipu edicije. Svaka od njih služi kao jedna vrsta priče - prostora unutar regionalne scene - o kojoj se onda dalje priča i kojom se okupljaju različiti pisci. Pored toga, Bookstan redovno uključuje i druge autore iz regije. Najčešće su to književnici koji su izdali nove knjige jer se trudimo da uvijek biramo nešto iz recentne književnosti. Vodimo računa i o tome da imamo jednak broj autora i autorica, ove godine je taj omjer najpribližniji, i na to smo vrlo ponosni. Književne promocije više nisu popularne koliko su bile prije i zbog toga su književni festivali važni jer na jednom mjestu okupljaju više promocija. Festival poput našeg onda značajnije odjekne u medijskom prostoru, omogućavajući da se ispriča zajednička priča i istaknu autori koji obilježavaju književnu scenu u datom trenutku.