Far and Away: Film epskog zamaha i duha

Kritičari, ali i publika, baš i nisu reagovali pozitivno 1992. godine na pokušaj Rona Howarda da se okuša u filmu epskog zamaha i duha prema uzoru na kultne reditelje Johna Forda (“The Searchers”, 1956) i(li) Davida Leana (“Lawrence of Arabia”, 1962) sa ostvarenjem “Far and Away” (Daleki horizonti). Uz svu moguću raskošnu produkciju i zvjezdani glumački par, Tom Cruise i Nicole Kidman (druga saradnja nakon filma Tonyja Scotta “Days of Thunder” i prije “Eyes Wide Shut” Stanleyja Kubricka), Howardov film sa ove distance izgleda upravo tako: vizuelno očaravajuće, glumački sasvim solidno i nadasve impresivno ostvarenje na tragu starih majstora zanata kakvi su bili Ford i Lean. Možda je problem u tome što je prije 34 godine to djelovalo kao previše isforsirano i snimljeno baš sa tom namjerom da prizove u sjećanje klasike žanra, dok sada, na ko zna koje po redu opetovano gledanje, ostajete zapanjeni ljepotom i grandioznošću Howardovog filmskog epa o Ircima u Americi na kraju 19. stoljeća.

Reditelj, porijeklom i sam Irac (navodno inspirisan životom svojih predaka), sa Bobom Dolmanom autor je priče o mladom seljaku Josephu Donnellyju (Cruise), koji će zajedno sa vlastelinovom kćerkom Shannon Christie (Kidman) iz Irske pobjeći u Ameriku, gdje će za sebe naći mjesto u Bostonu i stvoriti prilično lagodan život kao boksač u lokalnom klubu koji vodi šef Kelly (Colm Meaney). Dok su zajedno stigli na američko tlo, Joseph je u domovini imao na umu da usmrti Shannoninog oca Daniela (Robert Prosky), kojeg je krivio za izrabljivanje i smrt svoga starog oca, ali je bio spriječen. Dvojac će pak stići u Boston sa namjerom da uštedi dovoljno novaca za put u Oklahomu, gdje američka vlada poklanja besplatnu zemlju. Jasno je da će i doći do Oklahome, ali svako na svoj način i svojim putem.

I Cruise i Kidman glume sa (teškim) irskim akcentom i djeluju poprilično smiješno dok se ne prilagodite, a naglasak vam uđe u uho. Sve to je zasluga dobrog učitelja dijalekta Tima Municha, koji je od njih dvoje stvorio prave pravcate Irce. Što se tiče scenarija, on je djelo samog Boba Dolmana i pretočen u pokretne slike ostaje kao testament jednog hrabrog pokušaja snimanja epa o naseljavanju Amerike. Kroz nastojanja i želju da uspiju u životu, Ron Howard sa svoje dvoje glumaca Cruiseom i Kidman gradi takav narativni luk i hvata epski zamah priče koja će vas u svojih malo više od dva sata trajanja ostaviti uljuljkane uz prelijepe vizuale i u dobroj mjeri uvjerljive glumačke performanse.

Ono što bi se moglo uzeti i smatrati za nedostatak ipak je svojevrsna plitkoća priče, ali uz sve ostale bonuse, na to se može i zažmiriti na jedno oko. Da bi ugođaj bio potpun, tu je svakako i očaravajuća muzička podloga velikog Johna Williamsa, bez koje bi film djelovao i izgledao sasvim drukčije. Naposljetku, “Far and Away” je film koji ćete poželjeti pogledati ponovno, kada se zaželite klasične melodrame.