ČITANJE (U)SEBI: Bog. Dječaci. Novac.
Književnica Rumena Bužarovska/Vedran Metelko
”Nakon Boga, Amerika”, Rumena Bužarovska, prevela: Senada Kreso, Buybook, 2024.
Knjiga “Nakon Boga, Amerika” književnice Rumene Bužarovske, objavljena u ediciji Dnevnik izdavačke kuće Buybook, esejistički je, dnevnički putopis sa autoricinog putovanja u Ameriku, nastao tragom želje da se vrati na mjesta za koja je vežu godine koje je devedesetih, kao tinejdžerka, sa roditeljima provela u ovoj zemlji.
Nostalgija za drugačijim
Pored toga, njeno putovanje jeste i jedna vrsta nostalgije za drugačijim svijetom, za ogromnošću kakvu SAD sa sobom nose, svojevrsnom “tugom geografije, tugom golemih prostranstava”, te svim kontradikcijama koje unutar ovog društva postoje. Svim ograničenjima, ali i slobodama, koja se neprestano smjenjuju tvoreći melanž širokog raspona osjećanja i doživljaja. Osim navedenog to je i potreba susreta sa ljudima, živim ili odavno mrtvim, koji ovu književnicu kao univerzitetsku profesoricu američke književnosti na Filološkom fakultetu u Skoplju “pozivaju” da se iznova vrati u stvarnost Amerike, kako bi sagledala sebe kroz druge u izmještenosti i promijenjenim okvirima. Dakle, radi se o putovanju prema onim ličnostima koje zaista poznaje, zatim pojedinkama i pojedincima sa kojima je, posredstvom svog posla prevođenja američkih autora, sarađivala te ih tek treba upoznati, ili tragom hodočasničke potrage za sjenima američkih autorica i autora koji su joj važni, koji je prate kroz njen književni i prevodilački rad. Putovanje kao takvo nosi sa sobom nužne izazove usporedbe, sa jedne strane je stvarnost Sjeverne Makedonije u kojoj Bužarovska živi i radi, te postjugoslovenski kulturni prostor kao polje u kojem kao intelektualka egzistira, a sa druge Amerika 2023. godine. Krećući se između tih okvira, sa reminiscencijama na svoja prvotna američka iskustva, ali i sa ekskursima komparacije dvaju svjetova, Bužarovska stilski preciznim i izbrušenim jezikom, bez viškova, esejistički autentično, ispisuje stranice svog dnevnika.
Taj povratak u Ameriku, mapiranje sjećanja, ali i upotpunjavanje vlastitog iskustva, od prve stranice ove knjige obilježen je osjećajem straha i nelagode, oni se smjenjuju sa dojmovima ushićenja i prijatnosti. Amerika je zemlja oružja, rasnih netrpeljivosti, religije i klasnih razlika, ali i zemlja u kojoj mnogo toga biva moguće i ostvarivo. Bužarovska cijelim tokom svog dnevnika insistira na tim označiteljima. Međutim, koliko god se insistiralo na tome, ova autorica ni u kom pogledu ne pravi grubu polarizaciju, odnosno ne govori o vlastitom američkom iskustvu kao o nečemu isključivom. Iako je sveprisutan osjećaj straha, sa sviješću šta američki jug i jugozapad danas jesu (budući da se kreće na relaciji Arizona, Florida, Georgia), autorica knjige “Nakon Boga, Amerika” dekonstruiše taj svoj dojam neprestano tražeći onu univerzalnu perspektivu ljudskog i humanog. U antinomijskim preplitanjima unutar njenog narativa Amerika je i potpuni osjećaj oslobođenosti i užitka, ali i katastrofična vizija jednog potpuno sumanutog svijeta. Pritom, moglo bi se reći da antropološki i kulturološki precizno ova književnica unutar svojih zapisa ukazuje na mnoge ključne probleme američkog društva, izvodeći iz toga sliku trenutka u kojem danas živimo. “Čini se da su posvuda granice, neke su vidljive, neke nisu, jer nemaju sve kuće ogradu. Neki travnjaci toliko mame da poželiš njima prošetati i smjestiti se pod neko stablo, ali znaš da ne smiješ - jer ko god da je vlasnik taj vjerovatno ima oružje i na uljeze gleda kao na legitimnu metu”, zapisaće ova književnica.
Ako pak imamo na umu da je to Amerika koja je preživjela jedan Trumpov predsjednički mandat, koji se sada iznova nadvija kao crni oblak nad američkom stvarnošću, kroz različite i već postojeće restrikcije u pojedinim saveznim državama, moglo bi se kazati da Rumena Bužarovska traga i za onom unutrašnjom zemljom koja se suprotstavlja tmurnom političkom nasilju. Stoga “Nakon Boga, Amerika” jeste i knjiga o prijateljstvu, o različitosti i raznim vrstama individualne borbe da se prenebregne ono što na razini svakodnevnog stvara prepreke. Kroz ovu on the road priču čitalac će se tako susresti sa brojnim živopisnim kontrastiranjima, koja nam svjedoče da nijanse egzistencije nikad nisu grubo crno-bijele, već da ih se može sagledati u cijelom spektru varijacija. Kada je posrijedi prijateljstvo, Bužarovska će na jednom mjestu napisati: “Napokon sam shvatila da se formula prijateljstva kod Amerikanaca vrti oko činjenja, što automatski isključuje razgovor. I što, na koncu, znači da niko nikad ne otkriva svoja prava osjećanja. Prijateljstva, shvatila sam, moraju da budu utilitarna i funkcionalna”. Ipak, ono što dalje čitamo u ovom dnevniku pokazaće nam da je i ta konstatacija promjenjiva, jer daleko od toga da na svom putovanju ova književnica neće naići na onu prijateljsku prijemčivost koja stvara dojam topline i prepoznavanja. Uz to, surovosti ljudskih odnosa autorica će suprotstaviti, na pojedinim mjestima sa meditativnim mirom, ljepotu prirode i svu raskoš onoga što Amerika u tom smislu može ponuditi.
Sveprisutnost oružja
“Nakon Boga, Amerika” je i knjiga koja se u aktivističkom smislu osvrće na cijeli niz problema i aktuelnosti, posebno pitanja rodnog i rasnog, bivanja drugim u okvirima stvarnosti koja sve više izopštava one koji se kao takvi prepoznaju. Na jednom mjestu će jasno konstatovati da skretanje u desno, kao globalni fenomen, sa sobom nosi direktni udar na žene, na žensko tijelo, kroz različita ograničenja koja se nameću, prije svega u pogledu zabrane pobačaja, ali i dominacije bijelog heteroseksualnog muškarca. Pa će reći da se danas vodi “rat protiv žena”. Zanimljivi su takođe i oni pasaži kojima se Rumena Bužarovska osvrće na religijski kontekst američkog društva, na ulogu boga u onom što jesu svakodnevne preokupacije. Sveprisutnost oružja, kao duboka ukorijenjenost i kulturološka navika, biće predstavljena tako što autorica sa svojim prijateljem odlazi na strelište, prenoseći nam svu nelagodu koju jedno takvo iskustvo sa sobom nosi.
Posrijedi je, dakle, knjiga koja na kompleksan način iznosi cijeli niz iznimno aktuelnih tema i zapažanja, koja daje mogućnost da se ono što današnje SAD jesu razumije, bez polarizacija i predrasuda. Drugim riječima, i kada iznosi kritički stav prema mnogim segmentima američke stvarnosti, Bužarovska ne istupa kao ona koja presuđuje, cjelokupan ovaj tekst nosi u svojoj suštini neprestani osjećaj katastrofičnosti, ali i nade, koji se smjenjuju i prepliću. Književnost je u tom pogledu ono što na izvjestan način cjelokupnom ovom iskustvu daje ljudsko lice, oni dijelovi dnevnika koji su napisani kao potraga za američkim autoricama i autorima svjedoče nam onu zanosnu ljepotu i mogućnost da se putem knjiga povezujemo i spoznajemo.
Na samom kraju knjige, koji obuhvata povratak na Balkan, ova književnica će nam na dojmljiv način ilustrirati ono što jesu ovdašnji pandani njenog američkog iskustva. Progovoriće o pitanjima kolonijalnog i neokolonijalnog, zaokružujući tako svoju priču, jer koliko god Amerika bila izvor različitih neurasteničnih skupova, ni naša realnost nije ništa drugačija. Na koncu, knjiga “Nakon Boga, Amerika” zanimljivo je izveden putopisni i dnevnički tekst, koji čitaocu daje uvid u jedan drugačiji svijet čiji se globalni talasi neprestano odbijaju o mnoge obale, mijenjajući ih i pomjerajući. Amerika je mnogo više od onoga što se u površnom dnevnopolitičkom diskursu vidi, a Rumena Bužarovska nam otkriva jedan autentičan kutak doživljaja onoga što ona može u svojoj kolosalnosti biti.
