Samarkand zaustavlja dah: Grad bajkovite arhitekture, gostoljubivih ljudi i složene prošlosti

Bibi-Hanum džamija







Sada kada smo se upoznali sa glavnim karakteristikama Samarkanda, da vam ispričam nešto o njegovim ljudima. Uzbekistanci su veoma gostoprimljiv svijet, beskrajno pošten, što i nije baš odlika svih Evropljana koji mu dolaze u pohode. Na ulicama je mnogo mladih, a kao i u drugim dijelovima svijeta, mobitel je njihova “bolest”.
Kao i u drugim postkomunističkim zemljama, vjera se vratila na velika vrata, ali nije učinila Uzbekistan fundamentalističkom zemljom. Može se konzumirati alkohol koji se lahko može dobiti u prodavnicama, a ima i specijaliziranih objekata te vrste.
Koliko treba somova?
Uzbekistan nije ni skupa zemlja, za nas idealna, što ćete vidjeti iz cijena pojedinih životnih namirnica i higijenskih potrepština izraženih u uzbečkim somovima: hljeb 8.000, mlijeko 16.000, ulje 24.000, voda 5.000, goveđi gulaš u konzervi (338 gr) 38.000, nutela od 1 kg 138.000, pepsi limenka 9.000, pola litra coca-cole 8.000, fanta od 2 litre 18.000, trešnje u prosjeku 25.000 ili kajsije 35.000 uzbečkih somova.
Sredstava za pranje rublja: prašak Tide od 3 kg 81.000, pasta za zube Colgate triple action od 100 gr. 18.000. To sada podijelite sa 7.424 i dobit ćete cijenu u konvertibilnim markama. Što se tiče restorana, cijene su prihvatljive, do 25.000 je espreso-kafa, crni čaj 10.000, čaj s limunom 20.000, ali zato čaj iz Buhare 35.000, 10.000 platit ćete coca-colu i fantu od pola litra, a ako hoćete da jedete, preporučujem vam njihovo nacionalno jelo plov.
Riječ je o riži sa povrćem (mrkvom) koje se sprema sa govedinom, piletinom i ovčetinom, ili šašlik, jedna vrsta ražnjića također od govedine, piletine ili ovčetine, ili sa(o)msa, koja najviše liči na naš burek. Riječ je zapravo o ukusnoj pitici od mnoštva tankih listića punjenih sjeckanim mesom i lukom, koja se priprema u specijalnim kamenim pećima. Eh, da. Uzbeci su pravi “milioneri”, jer se sve mjeri u hiljadama uzbečkih somova, pa kada domaćica krene na pijacu, potrebna joj je korpa da bi platila ceker potrepština.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, većina ljudi s kojim smo razgovarali nisu nikada ni čuli za zemlju, a kamoli za RS ili Federaciju i za pokušaje otcjepljenja dijelova teritorije, ali jesu gotovo svi za bivšu Jugoslaviju. Ime koje otvara vrata, ama baš svuda, nisu ni Čović ni Dodik ni Nikšić već tovariš Tito. Više Uzbeka mi je kazalo da je Tito bio velika svjetska figura koja nedostaje u današnjem svijetu.
Mjesto islamske civilizacije
U Samarkand me je, naravno, dovela želja da iz prve ruke vidim mjesto gdje se razvijala velika islamska civilizacija. Najprije, o skveru Registan. O njemu sam mnogo čitao i znao, ali dosada nisam imao priliku biti svjedokom te veličanstvene prošlosti koju čuvaju ove vanserijske građevine. Krajnji trenutak je bio da se suočim sa tim davno prošlim vremenom.
Registan zaista oduzima dah kada ga vidite. To je veliki trg koji je okružen sa tri medrese. Nekoliko puta sam za vrijeme boravka u Samarkandu dolazio na taj impresivni trg i pokušavao odgonetnuti koja je ljepša medresa. Nikada nisam pronašao odgovor. Toliko su veličanstvene da kada ih vidite prestanete na trenutak disati, ne vjerujete svojim očima da ste svjedok takve monumentalnosti. Čarobno je. Moje snove višestruko je nadmašio samo jedan pogled uživo i pitao sam se da li to sanjam. Ovo je bajka u koju počneš vjerovati odmah, a prava čarolija nastaje noću kada se upale raznobojna svjetla, a medrese zasijaju neobičnim kolorima.
Šta, zapravo, znači registan? U prijevodu to je mesto prekriveno pijeskom. Prema priči mojih domaćina, u antička vremena registan je stvarno bio prekriven pijeskom. Ovo mjesto je i danas središte Samarkanda, iako postoji i veoma lijep novi dio grada. U srednjem vijeku tu su se sretali ljudi, razmjenjivali priče, trgovali... Posjeta medresama se danas plaća, što je sasvim opravdano. Zaboravio sam tačno koliko, mislim između 8 i 10 KM i plaća se u njihovoj valuti - uzbečkim somovima.
Medrese sa trga registan su: lijevo, Ulug Begova, to je bilo islamsko učilište koje je osnovao Tamerlanov unuk, između 1417. i 1420. godine, a u ovoj medresi su se školovali budući imami. Na desnoj strani je Šer-Dor medresa koja je izgrađena od 1619. do 1636. godine, a na njoj su prikazana dva tigra sa izlazećim suncem. Centralna medresa zove se Tilija-Kori i ona je počela da se gradi 1646, završena je 1660. godine i služila je kao mjesto za učenje i kao glavna džamija. Njen svod je urađen od zlata kojim je bogat Uzbekistan.
Prostor svih medresa u kojima se nekada spavalo i učilo danas je pretvoren u dućane sa suvenirima. Svašta možete da kupite. Magneti koje turisti obično traže mogu se dobiti za 2,5 eura, a bakrorez i svilu za nekoliko stotina dolara.
Poklon voljenoj ženi
Ako tražite remek-djelo arhitekture, naći ćete ga u Bibi-Hanum džamiji. Kada je podignuta, ona je bila jedna od najveličanstvenijih građevina u islamskom svijetu. Veže se za velikog vojskovođu Timura Lenka (Tamerlana) koji tek što se bio vratio iz ratnog pohoda u Indiji na kraju XIV vijeka, naumio je da sagradi svojoj voljenoj ženi veleljepnu džamiju.
Nestrpljivo je žurio sa gradnjom i, kako se pripovijeda, završena je za 5 godina. Ali kako je stalno tražio neke izmjene, džamija se vrlo brzo počela urušavati da bi vremenom potpuno utonula u zaborav. Odlukom vlade Sovjetskog saveza, u čijem sastavu je bio Uzbekistan, ova džamija je 1974. godine rekonstruirana. U dvorištu se nalazi postolje na kojem je izložen veliki mushaf.
Odmah kada izađete iz Bibi-Hanum džamije, s lijeve strane je Siab pijaca, gdje ćete jeftino naći raznog voća, počev od trešanja (1 kg košta svega 3,5 KM, što je nekoliko puta manje nego u BiH) ili kajsije za 4,5 KM, dinje po komadu za 2,7 KM, paradajz je 3,5 KM, ali makadamija (vrsta slatkastog oraha) staje 100.000 uzbečkih somova, odnosno 21 KM. Pijaca je lijepa i izaziva zanimanje stranih turista kojih ima odasvud. Sve je više i sa područja bivše Jugoslavije, a primijetili smo i veliki broj Italijana.
Samarkand se prostire na površini od 190 km², a glavni sadržaji koje još želim posjetiti su prilično blizu. Nakon Bibi-Hanum džamije, za koju također plaćate ulaznicu, odlazim u Hazrat Kizr džamiju. Ona je na desetak minuta hoda od Bibi-Hanum džamije. Posjetio sam ovo mjesto koje ima odličan položaj jer možete odatle vidjeti Samarkand kao na dlanu.
Turbe Islama Karimova
Kada ulazite u Hazrat Kizr džamiju, nećete promašiti mauzolej, ustvari turbe, u kojem je ukopan prvi predsjednik Uzbekistana Islam Karimov. Ono je odmah kod ulaza. U trenutku dok sam ulazio u džamiju, vidio sam veliki broj učenika koje su doveli njihovi nastavnici na grob Karimova. Svi odreda su učili Fatihu bivšem komunističkom prvaku. Karimov je bio jedan od prvih ljudi SSSR-a, a nakon raspada je postao predsjednik Uzbekistana.
Njegova vlast je u inostranstvu kritizirana kao autokratska, jer je upravljao represivnim aparatom koji nije imao milosti za opoziciju i slobodu izražavanja, za kršenje osnovnih ljudskih prava, uključujući zatvaranja i mučenja. Najozloglašeniji događaj iz vremena strahovlade bio je andijanski masakr 2005. godine, kada su sigurnosne snage ubile stotine protestanata nakon pobune u istoimenom gradu.
Karimov je još uvijek zaštićeni lik, o čemu svjedoči spomenik velikih dimenzija pred ulazom za Registan, a osim toga dato je njegovo ime još jednoj značajnoj ulici koja povezuje ovaj trg sa pijacom Bibi-Hanum. Monumentalni spomenik po svojoj veličini i socrealističkom izrazu nalikuje turskom predstavljanju Kemala Ataturka. Naravno, poruka je jasna, on je “održao” uzbečku nezavisnost, pa makar i uz pomoć pendreka i drugih nasilnih sredstava.
Možda još jedan detalj iz života porodice Karimov. Kćerka prvog predsjednika Gulnara Karimov dopala je u zatvor 2014, još dok joj je otac bio živ, a kazna joj je povećana 2020. godine pod predsjednikom Shavkatom Mirzoyoyevim.