Organski uzgoj povrća, voća i ostalih biljaka
Organskom se smatra ona hrana koja je proizvedena na održiv i za okolinu prihvatljiv način. Glavni ciljevi su očuvanje zdravog i plodnog tla, bioraznolikosti i prirodan način suzbijanja bolesti i štetnika. Jedan je put za one koji uzgajaju plodove za tržište, a drugi je uzgoj za potrebe u vlastitom vrtu.
Rigorozna kontrola
Svi proizvođači organske hrane za tržište moraju prolaziti rigoroznu zakonom propisanu kontrolu od ovlaštenih institucija da bi dobili certifikat organske proizvodnje i taj certifikat treba da prati proizvod sve do kupca. Certifikatom se na tržištu potvrđuje da je ta proizvodnja pod kontrolom. Certificirana organska proizvodnja koristi organsko sjeme i organski uzgojeni rasad. To sam vidjela ovih dana u pojedinim vrtnim centrima u Velikoj Britaniji koji nude sve od sjemena do plodova, pa i jela iz organske proizvodnje. Organska ili ekološka hrana je opravdano zbog toga i zbog specifične agrotehnike skuplja. Plodovi iz organske proizvodnje su u tržnim centrima u odvojenim policama u odnosu na one iz konvencionalne, ali tu ima manje kupaca, jer su znatno skuplji. U EU je samo oko 6 % poljoprivrednih površina pod organskom ili ekološkom proizvodnjom.
Osim organskih, na tržištima EU se proizvode i integrirani proizvodi za koje se koriste zakonom dozvoljena sredstva za tu vrstu proizvodnje.
Vlasnici vrtova mogu sami uzgajati koliko-toliko organsku ili ekološku hranu, ali samo za vlastite potrebe, uvažavajući navedene ekološke principe. Tu ne treba certifikat, ali treba nešto znanja, rada i samosvijesti. Prije svega, treba se odreći mineralnih gnojiva i pesticida.
Za one koji očekuju velike prinose to i nije lako, jer kratkoročno gledano dobro hranjene biljke i štićene hemijskim sredstvima daju veće prinose, ali time se dugotrajno gledano onesnažuje okolina. Naime, dio gnojiva ostaje u tlu i vodi, pa i u biljkama, kao i pesticidi, a zna se da su ta industrijska kemijska sredstva štetna za ljude i okolinu jer završavaju u hrani koju jedemo, tlu kojim se hrane biljke i u vodi koju koristimo. Uveliko se već govori, a i pretpostavlja, da se zbog toga javljaju mnoga oboljenja.
Ako se u vrtu odlučimo za organsku proizvodnju, onda se odreknemo naprijed spomenutih kemijskih sredstava. Što radimo? Sudjelujemo sa prirodom.
To znači da prije svega poštujemo i čuvamo tlo i život u njemu. Mali, nama nevidljivi mikroorganizmi brinu o plodnosti tla. Ukoliko im damo hranu, uglavnom biljne otpatke (kompost, malč, organske supstrate i gnojiva biljnog porijekla), oni će to pretvarati u biljkama dostupna hranjiva, pa će biljke rasti i plodonositi. Moram opet spomenuti meni dragu izreku: “Šumu niko niti ore niti kopa niti gnoji, a šuma raste.”
Tako i mi u vrtu ne trebamo duboko kopati da ne poremetimo uslove za život mikroorganizama. Novija saznanja potvrđuju da tlo ne treba prevrtati, već samo plitko obrađivati. I poljoprivreda postepeno prelazi na to. Biljkama je bolje dati kvalitetne uslove (tlo, razmak, primjenjivati plodored) i njegu, pa će bolje uspijevati. Kvalitet tla popravljaju i kišne gliste, jer ga prozračuju, popravljaju strukturu i svojim djelovanjem utječu na stvaranje humusa, tog bitnog sastojka svakog plodnog tla.
Primjer drugima
O uzgoju vrtnih biljaka na ekološki prihvatljiv način dosta sam napisala u mojoj knjizi “Vrt - korist i hobi - ekološki orijentirati vrtovi”, a i u prilozima u Oslobođenju nastojim opisivati ekološki prihvatljiv način uzgoja vrtnih biljaka. Mislim da tako čuvamo svoje zdravlje i okolinu.
Vlasnici vrtova su na neki način pioniri u organskoj proizvodnji hrane za svoje potrebe, što može da služi kao primjer drugima. Hrana iz vlastitog vrta je pod našom kontrolom, miriše na zemlju, zdrava zemlja ima tako prijatan miris i daje zdravu hranu. I okus organski uzgojenog povrća i voća je drugačiji - bolji. Smatra se, a iz vlastitog iskustva znam, da je takva hrana iz vrta ukusnija, sadržajnija i zdravija. Možda je zima pravo vrijeme da razmislimo o ekološki prihvatljivijem radu i životu u vrtu.