Najgore je kad te nacionalisti poslušaju

U najnovijoj emisiji “U kontru sa Draganom Markovinom” gost je Damir Nikšić, konceptualni umjetnik, aktivist, u posljednje vrijeme i političar, svakako čovjek koji je prisutan već dugi niz godina u javnom prostoru i svojom umjetnošću i aktivizmom, sad i političkim angažmanom, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

U slobodarskom ambijentu izvornog Oslobođenja, Markovina je odlučio razgovor početi Nikšićevim radom Krunisanja kralja Tvrtka.

- Ja sam pravio jednu izložbu u Nacionalnoj galeriji Bosne i Hercegovine, gdje sam napravio konceptualni rad koliko kvadratnih metara istorijskog slikarstva mi nemamo u Bosni i Hercegovini? I onda sam imao i Krunisanje kralja Tvrtka. S obzirom na to da je krunisan dva puta, s dvije krune, a poredio sam sa kvadraturom. Znači kvantitet. Uopšte se ne radi o kvalitetu. Pošto mi svi znamo da se nacionalizam fura na kvantitet. I ne samo nacionalizam, i boljševici, recimo. Bitan je kvantitet. Hajde nek’ nas je više. Tako da sam ja izanalizirao koliko kvadratnih metara krunisanja svojih kraljeva imaju Srbi u Srbiji, a koliko imaju Hrvati. I onda sam našao krunisanje Tomislava. Ona je manja slika. Pa sam našao krunisanje Dušanovo i to sam morao iskombinovati. Tu kvadraturu sam onda morao izračunati puta dva. Za Tvrtka. Pošto je dva puta krunisan. I onda sam napravio jednu izolirband traku, znaš onu običnu izolir crnu traku, da bih pokazao kolika ta slika treba da bude. Međutim, nemamo je. Onda sam, recimo, ima ona slika Paje Jovanovića “Teutonski bijes”, pokušao da nađem naš ekvivalent, šta bi to moglo da bude u bosanskoj istoriji, priča Nikšić.

Bila je to potraga za ilirskim batonom. Ali ni toga nema.

- Recimo, “Seoba Srba” Uroša Predića je ogromna slika. Pošto je ona niska, morao sam ići po švicarskoj galeriji izolir trakom i po plafonu, jer ne može stati. Nema ni slike seobe bogumila, kad ih je zadnji kralj protjerao u Herceg-Novi kad su otišli. Htio sam i prevlačenje stećaka, ali ni to nemamo, e obje nema. Tolike slike nema, i to isto sam obilježio. I onda je bilo, još je nekoliko tema, jer to je sve 19. vijek, kad su se stvarale te nacije, nacionalne tradicije, nacionalni mitovi. Mi smo to propustili, objašnjava Nikšić, što je Markovinu asociralo da je Emir Kusturica došao na ideju da nadomjesti barok i renesansu koju Srbi nemaju.

- Ali oni imaju u Vojvodini, mi smo imali ispit srpski barok i rokoko, uzvraća Nikšić i tumači: “Ali renesanse nema. Renesansa je, jer su Turci došli, propuštena. Ali, znaš, renesansa je više humanistička, ovdje je riječ o nacionalizmu. Baš nacionalizmi. I ja sam rekao: OK, ako ste nacionalisti, naručite nešto, naručite bar sliku! Plati lijepo umjetniku i umjetnik će je napraviti. I što je najgore, nekoliko godina kasnije su me poslušali”.