Zlatno doba Ive Sanadera

Hrvatskim medijskim prostorom se u sjeni nove revitalizacije ustaštva, Thompsonovih koncerata, proslave Oluje i kompletnog tmurnog društvenog konteksta prošlih dana stigla provući i vijest o definitivnom puštanju nekadašnjeg premijera Ive Sanadera na slobodu. Na njoj se našao nakon što je odslužio više od deset godina zatvora, odnosno više od propisanih dvije trećine kazne. Dio javnosti je njegov izlazak na slobodu popratio ravnodušno, pravdoljubivi dio donekle i bijesno, a jedan, ne baš mali dio javnosti je, što potiho, ali čak i javno, zažalio za njegovim dobom.

I moram priznati kako za ovo posljednje stajalište imam najviše razumijevanja. Jer iskreno, puno je manji problem kad te netko pljačka i kad je korumpiran, ali ne dopušta ustaševanje u javnom prostoru i pokušava izgraditi normalan odnos sa Srbima te civilizirati javni prostor, nego kad je obratno.

Nema nikakve dileme da je Sanaderovo doba bilo obilježeno korupcijom neviđenih razmjera, jednako kao što nema nikakve dileme da je praktično on jedini kažnjen za sve to skupa, dok npr. HDZ presudu protiv sebe reputacijski, kao ni financijski, nije ni osjetio.

Ali isto tako, neupitna je činjenica kako nije dopuštao ustaševanje u javnom prostoru, kako je uklonio spomenik Juri Francetiću u Slunju, kako je prvi od hadezeovaca, i to s pozicije premijera, otišao na božićni prijem Srpskog narodnog vijeća i tamo izrekao ono slavno “Hristos se rodi” i kako je suštinski upristojio društvo.

Kad sve to skupa promatramo iz perspektive Plenkovićeve Hrvatske, posebno u svjetlu činjenice da se i aktualnog premijera percipiralo kao nekoga tko će spriječiti krajnju desnicu u dolasku na vlast i tko će upristojiti i reformirati krajnje desni Karamarkov HDZ, stvari ne samo što debelo pretežu u Sanaderovu korist nego se njih dvojica ne mogu uopće staviti u istu rečenicu.

Unatoč tome što je Milorad Pupovac svojevremeno izjavio kako bi Plenkovića trebalo plaćati suhim zlatom.

S Plenkovićem je ustaški pozdrav relativiziran, Marko Perković Thompson je sad još jednom postao nacionalna zvijezda, dok mu je Sanader plaćao da ne pjeva za pravaše koje je uspio napraviti nerelevantnima, a ta krajnja desnica koja je postala minorna u Sanaderovom dobu danas je direktno u vlasti, dodatno joj i Plenković pokušava oduzeti prostor tako što afirmira njihove vrijednosti.

K tome, kroz sve ove godine, čak ni pedantniji analitičari ne mogu tek tako pobrojati koliko ljudi je moralo izletjeti iz Plenkovićeve vlade zbog raznih istraga i koruptivnih ponašanja. Istina je da nijedna istraga nije još formalno došla do njega osobno, ali to ne mijenja generalnu sliku društva i zemlje.

Ono u čemu je Čedomir Višnjić, dugogodišnji čelni čovjek Prosvjete u Hrvatskoj, nažalost u pravu, jeste to da je HDZ suštinski vladajuća stranka suvremene Hrvatske i ona je to, čak i u onim rijetkim prilikama kada nije formalno na vlasti u državi.

Upravo zato i jeste presudno kakvu politiku prema društvenoj atmosferi vodi sam HDZ. I nažalost, po svemu sudeći, ta politika je dosegnula trenutak prosvijećenosti upravo za vrijeme Ive Sanadera. I to je bilo jedino tada. Jer naivni su, pa i smiješni oni koji sada vade Tuđmana, odnosno nekoliko njegovih izjava, za borbu protiv HOS-a i ustaške simbolike. On doista jeste sve to izgovorio, ali je i osobno otvorio prostor povratku ustaštva u javni prostor i zatim odšutio uništavanje preko tri i pol tisuće partizanskih spomenika, uključujući skoro sva ostvarenja Vojina Bakića.

Sam Sanader se sasvim sigurno neće vratiti u politički život zemlje i prilično sigurno neće živjeti u siromaštvu. Moguće je da će jednom objaviti i neke memoare koji će teško biti do kraja pouzdani, ali će sasvim sigurno biti zanimljivi.

Istina je na kraju i to da je lako biti prosvjetitelj za vrijeme bogatih godina, budući da se naglo povukao s mjesta premijera taman kad je nestalo novaca i kad je krenula ozbiljna recesija. Ali je istina i to da je napravio zaokret od desničarskog bukača do društvenog prosvjetitelja.

Kod Plenkovića je zaokret išao u obratnom smjeru, a Hrvatska ima novaca više nego što ih je ikad imala.