Tražimo isto duže od 20 godina
Kakva je smrtnost od karcinoma u Bosni i Hercegovini? Ne zna se, nemamo registar. Ne znamo ni u kojoj regiji je koliko oboljelih, ni kakav je trend povećanja malignih bolesti u cijelosti, kao ni rezultate liječenja. Ne mogu se praviti paralele između naših i rezultata u svijetu. Ne može se praviti ni plan za dijagnostičke i terapijske modalitete koje zemlja treba uvesti da bi se poboljšala kvaliteta skrbi za maligne pacijente i zdravu populaciju. Podaci postoje u bolničkim registrima, ali to je nedovoljno za ozbiljniju analizu i pristup ovoj bolesti koja odnosi sve više života. Jedan od podataka, nezvaničan jer nemamo registar pri Zavodu za javno zdravstvo FBiH, jeste da je u 2024. u HNK-u registrovano novih 620 oboljelih od karcinoma. U KS-u se brojka novooboljelih na godišnjem nivou kreće oko 4.000.
Podaci od kojih se zaledi svaka kap krvi u žilama. I nikome, nikome ne zvone svi alarmi da se pozabave uzrocima. Nikome, osim nas koji se itekako bavimo posljedicama, koji živimo karcinom i kojima od ovih informacija srce staje. Zato, kada neko pomisli da kaže čemu više registri, administracija, analiza, neka se zapita koliko bi važno bilo imati ove podatke na jednom mjestu. Koliko bi važno bilo znati koliko nas umire od karcinoma. I zašto nas toliko umire?
Jer, karcinom rijetko ubija sam. Često mu u tome pomaže sistem. Sistem koji kasni. Ne reaguje. Šuti. Sistem koji šest godina nije revidirao listu lijekova, dok bolesni svakodnevno gube bitke ne zato što terapije ne postoje, kasne, nedostupne su nam.
U bolničkim hodnicima ne vodi se samo borba protiv bolesti. Tu se vode i tihe bitke protiv pravila, komisija, procedura, pečata i potpisa. Dok doktor izgovara tešku dijagnozu, samo ovlaš kroz glavu prostruji karcinom, jer pacijenti se samo pitaju koliko teška i iscrpljujuća borba je ispred njih, ali borba sa institucijama koje bi trebale biti oslonac. Gledamo preko papira šta će doktor upisati u kolonu “Terapija”, razmišljamo ima li je, nema li je, koliko košta, gdje se može nabaviti, da li je uopće kod nas odobrena, da li se mora dobavljati ispod ruke... Već sabiraš kredite koje imaš, razmišljaš kako obezbijediti život. Nestašice lijekova postale su rutina. Normalizovani užas. Terapije koje bi mogle produžiti život ili ga učiniti podnošljivijim često su “privremeno nedostupne”. Bolest ne poznaje privremenosti. Ne poznaje odgodu. Ne poznaje administrativno opravdanje. U ovom trenutku na Onkologiji KCUS-a nedostaju: Oxaliplatin amp, Carboplatin amp, Flutamid tbl, Letrozol tbl, Tamoxifen tbl, Blastomat 20 mg, Etopozid cap a 50 m, Eligard 7,5 mg, Goserelin 10,8, Anastrazol tbl. A to znači da će se desetine, stotine pacijenata danas vratiti kući bez terapije. Neki će svratiti u nekoliko apoteka da naruče, pitaju, potraže. Neki ne mogu ni to. Jer, prazni su im džepovi od višegodišnje borbe sa zloćudnom bolesti. Neki će prvo do banke, neki... ni sami ne znaju kud bi i šta bi.
Istovremeno, imunoterapije, pametni lijekovi koji su u uređenim sistemima standard, kod nas su luksuz. Za njih se podižu krediti, organizuju humanitarne akcije, prodaje imovina, odriče se dostojanstvo. Moli se za terapiju. Za još jedan mjesec života. Za još jednu šansu. Karcinom je bolest, niko je ne bira, ne traži, ona ne bira, može se desiti svakome, na to se ne može utjecati, ali neadekvatna zdravstvena politika je svjesni, smišljeni, planirani zločin i prema bolesnima i prema njihovim porodicama koje su taoci karcinoma. Jer, dokazano je da je najmanje 10 osoba oko bolesnog teško pogođeno bolešću i trpi neke teškoće. Niko od nas ne traži čudo. A čudo je svaka pobjeda karcinoma, posebno u našim uslovima kada je sve protiv nas. Mi samo tražimo naše pravo, pravo na adekvatan i pravovremen lijek. Ono što nam je svim zakonima i poveljama zagarantovano. Šansa koja nam pripada. Tražimo da naši životi ne budu taoci budžetskih kalkulacija i političke neodgovornosti. Tražimo isto već duže od 20 godina. I ne čuje nas niko. Nikome nije stalo. Jer, da je drugačije, nešto bi se promijenilo u ovih duže od 20 godina. Federalno ministarstvo zdravstva, jeste li se naspavali? Umire vam narod.