’ta će onkolog?!
Nakon što smo prošle sedmice objasnili, onima koje zanimaju ljudski životi, razliku između problema sa deficitarnim citostaticima i listama čekanja na izuzetno skupe, pametne lijekove i imunoterapiju, dolazimo do idućeg problema sa kojim se suočavaju onkološki pacijenti. Indikacije!
Svi koji su bar jednom u životu kupili lijek odlično znaju da uz njega dođe uputstvo sa jasno naznačenim indikacijama. To su pisali timovi stručnjaka. Međutim, indikacijama se zove i ono nešto što pišu i neke komisije koje su angažovane pri federalnom Ministarstvu zdravlja. One žele i predstavljaju se kao pametnije od svih drugih. Oni znaju šta je dobro za pacijenta kojeg ne vide, ne čuju, čije nalaze ne vide. Da li se uopće bave pacijentima, bilo gdje, nepoznato je, jer su nepoznata i njihova imena. Zamislite koliko su sigurni u svoje znanje, u sebe, svoje odluke. Zamislite kakve mi nadljude imamo.
U vezi s njima samo jedno je poznato, a to je apsurd njihovih odluka i smrt brojnih pacijenata. Jer, kod nas, pardon samo kod nas, te neke komisije odlučuju kojem pacijentu će biti odobren neki lijek. Onkolozi se trude da prate savremene tokove i dobro im ide. Sa jednakom pažnjom prate i pacijente. I znaju za određeni karcinom koji lijek bi dao najbolje rezultate. Naravno, prije nego propišu te skupe lijekove, malobrojne koji su odobreni za naše tržište, koji se čekaju po više mjeseci, pa čak i duže od godinu, pokušaju sve drugo... ali kada sve to ne da rezultat, zakletva, um, razum, čast, znanje ih primoraju da propišu i lijek za koji vjeruju da će dati rezultat. Jer znaju. Jer prate. E, tu dolazimo do problema indikacija. Jer, realno ‘ta će onkolog!? Ta komisija, koja ne poznaje pacijenta, to ne dozvoljava. Jer, oni su propisali indikacije za određeni lijek, odnosno koji lijek odgovara karcinomu pluća, dojke, želuca... Nema veze šta onkolog propisuje i u šta vjeruje, nema veze što je još jedino taj lijek šansa, što je još jedino to život, a sve drugo sigurna smrt.
Pa, tako, recimo lijek koji je indiciran za debelo crijevo, a pokazao se uspješan i kod liječenja određenih karcinoma jajnika ili dojke, ili obratno, ne možete dobiti u FBiH jer je od komisije indiciran samo za karcinom debelog crijeva ili obrnuto. Za druge karcinome nije indiciran od komisije. Ne možete ni na listu čekanja, jer nije indiciran za vaš karcinom. Ne možete ga ni kupiti i tražiti refundiranje sredstava, jer nije indiciran. A zašto nije indiciran? To znaju samo ovi nadljudi i njihovi zaštitnici, jer niko od običnih ljudi to ne može shvatiti. Jedino što preostaje onkološkim pacijentima je izdvojiti iz kućnog budžeta 1.500-15.000 KM mjesečno i kupiti lijek. Moliti Boga da će vam ga u bolnici aplicirati, jer nemate potvrdu o uslovima skladištenja ili transporta, što je rizik.
A onda, u narednih 14 ili 21 dan ignorisati posljedice primljenog lijeka i tražiti novih 1.500-15.000 za iduću dozu života. I tako godinama, jer ova komisija godinama ignoriše potrebu proširenja indikacija za lijekove, a isto toliko svi koji mogu to promijeniti šute. Valjda, nije ni važno ko će preživjeti, valjda ovdje više nije ni važno hoćeš li umrijeti željan lijeka i siguran da bi preživio da si se negdje drugo rodio.