Svjetlo koje nam znači opstanak
Imala bih svašta tužno, ružno, tamno, mračno napisati o stanju onkoloških pacijenata u Bosni i Hercegovini, posebno što sam ovih dana iščitavala budžete svih mogućih nivoa vlasti i led mi je srce okovao, ali na početku Nove godine biram pisati i o onom svjetlu koje nam znači opstanak, nadu, preživljavanje. A, ima i toga. I uglavnom se tiče dobrih ljudi, kvalitetnih osoba. Među njima je Odjeljenje glandularne hirurgije KCUS-a. Kada me neko pita koga bih preporučila za operaciju dojke ili štitne žlijezde na tom odjeljenju, uvijek zastanem, a kroz cijelo tijelo mi prostruji neka nježnost, toplina, osjećaj pripadanja. Bez obzira na to u koju smjenu dođete, kome svoj život u ruke stavite, znajte da ste u najboljim rukama. Ja sam baš tu završila tokom pandemije koronavirusa, kada je sve bilo u funkciji borbe sa tim zaraznim oboljenjem, ljudi, zgrade, kompletna zdravstvena infrastruktura, ali iza tih čarobnih vrata sve je funkcionisalo kao dobro utrenirani, uvježbani tim.
Iza tih vrata odvijale su se svakodnevne bitke za život, ali atmosfera je bila izuzetno vedra, borbena, pobjednička. Svi su imali vremena da saslušaju hiljadu i jedno pitanje zabrinutih pacijenata, naše misli, naše vizije, prijedloge, molbe, potrebe. Da nam po sto puta pokažu vježbe za ruku poslije mastektomije (odstranjenja) dijela ili kompletne dojke, pa čak i da nas provjeravaju vježbamo li. O prokuhanoj vodi za čaj ili kafu u svako doba dana suvišno je pisati, kao i o silascima bezbroj puta na portirnicu da pacijentima donesu sve što porodica ostavi tokom dana. Takvo stanje je i danas. Ogroman rad, trud, želja na ovom odjeljenju su razlozi zbog kojih je nemoguće izdvojiti jednog doktora ili jednu sestru, tim ili smjenu, jer svi su posebni, odlični, najbolji.
I ne pristajem na komentare “to im je posao”. Jeste. Svakako da im je to posao koji su birali i za koji su plaćeni, ali ako niste doživjeli blagi osmijeh dok vas peti put upozoravaju da morate jesti, piti ili pokušati zaspati, dok vam detaljno objašnjavaju, pa čak i crtaju kuda će rez ići, kako će operacija teći, koliko će trajati, kakav će oporavak biti i kako će sve biti u redu, nemojte molim vas umanjivati sve što ovi ljudi čine. Ovi ljudi rade za platu kao i svaki drugi čovjek, ali ovi ljudi svaku minutu radnog vremena oboje najljepšim bojama, toplinom, osmijehom, ljubavlju, željom i nadom. Svakako na ovom odjeljenju se dešavaju i lakše operacije, fibroadenoma, benignih (dobroćudnih) tumora, ipak većinu pacijenata čine oni sa već potvrđenim karcinomom. Ali, ovdje se nikada ni u jednom slučaju ne priča kao o bici koja je unaprijed izgubljena, nema otpisanih, nema nemogućeg.
Ovo odjeljenje ojača svaku osobu koja je pakovala stvari za bolnicu, a u sebi se opraštala od djece, supruga, roditelja, sestre, brata... života. Ojača svaku osobu koja je nekoliko dana prije polaska u bolnicu završila sve obaveze, obišla drage ljude, pospremila kuću po svom, jer... život je izgledao tako daleko. Ovo odjeljenje nam vraća nadu, osvijetli stazu kojom koračamo godinama poslije, vrati nam dostojanstvo i mir. Svaka riječ ohrabrenja, svaki strpljivo objašnjen korak terapije, svaka pažnja posvećena pacijentu govori o posvećenosti i plemenitosti poziva koji su ovi ljudi birali. U trenucima kada je najteže, unose mir, vraćaju vjeru i bude nadu da je ozdravljenje moguće.
Doktori i medicinske sestre na Odjeljenju glandularne hirurgije KCUS-a su sve ono što se vidi na filmovima, u serijama, što biste poželjeli svakome ko se suočava sa teškim dijagnozama i iščekivanjima. Jer, za mnoge pacijente operacija predstavlja prvi korak u liječenju karcinoma, za nekoga dođe poslije već primljene terapije citostaticima, ali za svakoga je (pre)važan dio u liječenju. I zato je neizmjerno bitno što je to jedna od najjačih karika. Odjeljenje glandularne hirurgije je sigurna luka u trenucima straha, neizvjesnosti i nade. U tim tihim sobama i dugim hodnicima ne liječe se samo tijela već i misli, brige i srca. Svaki susret sa osobljem donosi osjećaj povjerenja, jer iza bijelih mantila stoje ljudi velikog znanja, vještina, ali još većeg saosjećanja, ljudskosti i empatije.
Hvala vam dobri, veliki ljudi i stručnjaci što u svakodnevnoj borbi sa bolešću nikada ne zaboravljate čovjeka. Neka vam se svaka suza olakšanja i svaki osmijeh koji ste vratili višestruko vrate kroz zdravlje, snagu i uspjeh. Želimo vam da i dalje budete svjetlo onima koji ga i kada ga najviše trebaju.