Samo je pitanje dana, sata, minute
Vratio se karcinom na drugoj dojci. Kako, pa bilo je sve uredu na prošloj kontroli? Jesi li čula da ima metastazu na kostima? Zna li neko kako dobiti Perjetu, danas mi je propisana, vjerovatno će kombinovati sa dosadašnjom terapijom? Hoće li mi refundirati ako je kupim? Proširio se karcinom i na jetru. Znaš li da je u bolnici, nije dobro? Išla je na kontrolu, nažalost, više ništa ne pomaže. Otišlo je i na želudac. Mislila sam da su bolovi od terapije, od hormonalne, svi su mi tako govorili, ali su ipak metastaze na kostima. Vratili su je kući, uradili su sve što su mogli. Stavljena je na listu čekanja. Lijek koji joj je propisan nije indiciran za dojku, šta ćemo? Ima li iko iz Turske da dolazi ovih dana, trebali bi mi lijekovi? Žene, gdje ste nabavljale Carboplatin amp, sve sam nazvala, nigdje ih nema? Terapija mi je u ponedjeljak, da li će stići do tada? Opet su poskupjeli lijekovi, ja ih više ne mogu kupovati, šta Bog da. Ne mogu više. Preselila je. Ko će na dženazu, ko će na tevhid. Kolika su joj djeca?...
Poruke su koje svakodnevno razmjenjuju žene oboljele od karcinoma dojke u Bosni i Hercegovini. Jednoj treba ovo, drugoj ono, ni treća nije pošteđena, četvrta, peta, vrti se ukrug isti sadržaj iz dana u dan, isti problem, ista agonija, ista tama...
Bitke ne prestaju, primirje se ne poštuje, uredan nalaz danas ne znači da će biti uredan idući mjesec, udara sa svih strana, iz svih oružja, šamara, boli do kosti, ruši na dno, ispod dna. Bole zatvorena vrata, nenapisane odluke, neizmijenjeni zakoni, neizdvojeni novac, neproširene liste indikacija, šest godina nerevidirane liste onkoloških lijekova, prazne kliničke apoteke, preduge liste čekanja na lijek, ograničene količine reagensa, termini kojih nema, aparati koji ne rade, specijalisti koji odlaze.
Poruke su ovo sa kojima liježu i bude se stotine onih prepuštenih samima sebi, jer ovu bol, tugu, neizvjesnost, agoniju, strah ne razumije niko drugi. Ne može u zdravo tijelo, mozak opterećen svakodnevnim drugim problemima, nikako se smjestiti kako izgleda borba za život u našoj zemlji poslije dijagnoze karcinoma. Ne može to shvatiti niko ko i sam ne trči ovaj maraton, maraton sa preponama, preprekama, rupama, provalijama, ambisima bez dna, koji traje i traje. Ne može shvatiti i ne treba shvatiti. Puno je ljepše zaokupiti misli brigom o destinaciji za ljetovanje, zimovanje, produženi vikend, maturskom haljinom za kćerku, odijelom za sina, registracijom automobila, kupovinom namještaja, međuljudskim odnosima u kancelariji, haustoru... Puno je ljepše ne razmišljati o nama koje boli svaki udah, koji na rate spavamo, jedemo, živimo, radujemo se. I kada se nasmijemo, brzo se povučemo, zanijemimo, da ne bismo naslutili na nešto i prizvali novi problem. Samo sto posto tugujemo i bolujemo. Tu nema rata. Tu nema predaha. To traje dan i noć, noć i dan, dan i noć uvijek, do posljednjeg daha, do posljednjeg izdaha. I zato se ne čudite kada od nas čujete da nije problem karcinom, problem je sve što karcinom donese u naše živote, naše porodice, naše najbliže, naše okruženje. A donese da i najhrabriji, najsnažniji, najoptimističniji spuste ruke i predaju se kada na drugoj strani ugledaju sve što je protiv njih. Nema lijekova, nema indikacije, nema doktora, ne rade aparati, 999. mjesto na listi čekanja, nazovite sutra, dođite prekosutra, pomjerite kontrolu...
Slabašna, napaćena tijela, izmrcvarene duše, misli bez nade, prestrašene oči traže samo jednu zraku sunca, traže samo jedne ruke koje će ih pridržati, traže samo tračak nade i volje, nasuprot sistema koji nas ne prepoznaje, ne voli, ne želi. Sistema koji nam je zatvorio vrata, svezao ruke, uskratio pravo na liječenje, bacio niz vodu sa tegom od 100 kilograma svezanim za duše koji nas vuče na dno. Sistema koji duže od 20 godina spava, mirno čvrsto spava i ne čuje vriske i jauke onih koji umiru jer nisu dobili ni šansu da žive. Sistema koji nas ubija. I prije izlaska na bojno polje rezultat se zna, samo je pitanje dana, sata, minute kada će se za koju od nas pojaviti poruka... Preselila je. Ko će na dženazu, ko će na tevhid? Kolika su joj djeca? ...