Putuj, Selma

Kada drugarica, ona koja je radost svakoga ko je zna, koja je milost svakog ko se nađe u potrebi, koja je nada svakoga ko se nađe pred zidom, koja je snaga svakoga ko poklekne, koja je želja svakoga ko odustane, postane uspomena, bol duše se ne može opisati. Zaledite se. Zanijemite. Izgubite. Ne možete udahnuti, disati. Boli vas. Boli vas sve od tuge koja vas razara, rastura, razvaljuje.

Sjećanja se nižu. San na oči ne dolazi. Čitate poruke koje ste posljednjih dana razmjenjivale. Preslušavate glasovne poruke, čujete borbu za udah, sve teže disanje, čujete borbu za još jedan dan, još jedan čas... pokušavate upiti za zauvijek svako napisano slovo, izgovorenu riječ. Pokušavate je zadržati u svome cijelom biću za zauvijek. Pokušavate shvatiti zašto?!

Da li je moglo drugačije? Da li se moglo još učiniti bilo šta? Da li je morao doći ovaj dan? Posljednji dan. Nijemi smo. Zaleđeni. Da, znamo šta je karcinom. Da, znamo da živimo od nalaza do nalaza. Da, znamo da se liječimo od smrtno teške bolesti. Ali, svaka smrt dođe neočekivano, dođe kada joj stvarno nije bilo vrijeme.

Brojna pitanja se nižu. Odgovora nema. Jeza prolazi tijelom od nedostajanja, tuge, praznine. I dok noć odmiče, kao munja kroz glavu prolazi rečenica, obećanje “sve ću vas reći Bogu” koju je zadnju u životu izrekao umirući sirijski dječak.

Reci i ti, Selma! Reci Bogu da kao onkološki pacijent, za duže od tri godine borbe sa karcinomom, nikada nisi dobila terapiju u našoj zemlji, u našem kliničkom centru. Ne zato što je propisani lijek neki savremeni, rijetki, nego zato što lijek koji imamo na listi lijekova godinama, koji je odobren u BiH, od nekih komisija Ministarstva zdravstva FBiH nije indiciran za tvoju vrstu raka. I nisi ga dobila. A onima koji su trebali proširiti indikacije bilo je mrsko, teško, nebitno to da učine.

Reci Mu da su te naše vođe primorale da kupuješ vlastiti život duže od tri godine. Molim te, Selma, reci Mu da si se liječila vlastitim sredstvima, da državu nije bilo briga za tebe, ali ni za sve ljude koji te vole i koji su ostali uplakani, prazni, nijemi, sa pola duše, sa ranjenim srcem, vječnom prazninom.

Reci Mu, Selma, molim te, koliko si, sa onima koji te vole, bez ikakve podrške države, tragala za izlazom iz ovog labirinta, sistema, tunela, podruma u koji nas dovedoše nebrigom za čovjeka, bolesnog čovjeka.

Reci Mu da te država nije čula. Baš kao što ne čuje ni hiljade tvojih saboraca koji se i danas bore za ampulu, tablu, flašicu života.

Reci Mu da nisi jedina. Država je ubila i Mirsadu, Nikolinu, Amilu... i brojne druge građane uskrativši im pravo na adekvatno, pravovremeno liječenje.

Reci Mu, molim te, i da ti je tvoja doktorica na jednoj od posljednjih kontrola propisala lijek sa kojim je željela pokušati liječenje, a koji u BiH nije ni odobren, jer lista onkoloških lijekova se nije mijenjala duže od šest godina. A sama ga nisi mogla nabaviti, odnosno kupiti, jer se aplicira isključivo u bolničkim uslovima.

Znam da je tvoja duša blistavija, ljepša i mirisnija i od samog Zem-Zem izvora, ali, molim te, nikoga ne štedi. Nemoj Mu zaboraviti reći i da smo svi mi krivi. Krivi što šutimo, dopuštamo, ne znamo, ne želimo da znamo, zatvaramo oči, uši, duše, vrata. Bojimo se. Kao da imamo još nešto izgubiti. Kao da nas mogu još nekako, nečim kazniti. Kao da se tokom liječenja i života sa karcinomom nismo do sada stotinu puta našli oči u oči sa smrtnim neprijateljem. Kao da nismo ljudi, nego roboti, programirani da nijemo klimamo glavom i izvršavano naredbe, bez trunke osjećaja. Samo zaboravljamo da i robote čim šaraf zaškripi, odlože na otpad, jer ne isplati se popravljati.

Reci Mu, Selma, radosti srca i duša naših, da je tvoj odlazak u vječnost rasplakao brojne oči, rastužio brojna srca, zaledio brojne duše, ostavio prazninu u životima svih nas koji smo imali privilegiju poznavati te. Putuj, dobra dušo, svome Gospodaru, u zagrljaj svoga oca, u krilo svoje majke, odmori od ovih bitki za lijekove koje su te umorile, iscrpile, jednako kao i bolest sa kojom si se hrabro, dostojanstveno, sa osmijehom na lijepom, milom licu borila do posljednjeg daha.