Pravila protiv čovjeka
Nekada su oboljeli od karcinoma u Bosni i Hercegovini odmah poslije potvrđene dijagnoze stjecali pravo na invalidsku penziju. Danas ne. Danas to pravo teškom mukom, poslije žalbi i žalbi stječu samo osobe sa metastatskim karcinomom i recidivima. Nekada su oboljeli od karcinoma imali pravo na jednokratne pomoći za liječenje u nekoliko lokalnih zajednica. Posljednjih godina i to je sve rjeđe. Donose se pravilnici kako se kome sviđa, kako kome odgovara, u svakom slučaju pravila protiv čovjeka, pa danas u većini općina da biste dobili nekoliko stotina maraka, morate također imati metastatski karcinom ili recidiv. A pomoć iznosi od 200 do 1.000 KM, što se potroši jednim odlaskom u apoteku. Ako izuzmemo obaveznu terapiju, da biste je podnijeli uopće, morate stalno biti “dopingovani”, Orthomol, Rain Soul, C vitamin, D vitamin, B6, B12, Omega, manuka med, cvekla, mrkva, jabuka, limun, posebna hrana... ništa na recept, ništa besplatno, ništa dostupno bez nekoliko stotina KM svaki mjesec. A mjeseci brzo, prebrzo lete. A karcinom se ne liječi mjesec, dva ili tri, ne liječi se ni godinu, dvije ili tri. Liječi se dosta duže, crpi svaku mogućnost.
Oboljele osobe zaposlene, nezaposlene, zaposlene u javnim ili privatnim kompanijama, nastanjene tamo ili ovamo, imaju različita prava i različite mogućnosti u BiH. A kada se liječiš, treba ti isto, treba ti sve. U FBiH, od kantona do kantona, drugačija su prava na ortopedske dodatke i pomagala. Dosta žena se poslije operacije karcinoma dojke ne odlučuje na rekonstrukciju, pa je primorana koristiti silikonske proteze koje negdje dobijaju od Zavoda zdravstvenog osiguranja svake godine, negdje svakih godinu i po, negdje svake druge godine. Posljednjih godina i za te proteze i ortopedske grudnjake se izdvaja sve manje novca iz budžeta, a cijene proizvoda rastu, kao i cijene svega drugoga.
Recimo, u KS-u poslije operacije karcinoma dojke za osobe koje se ne odluče za rekonstrukciju ZZO KS-a izdvaja za silikonsku protezu za dojku 150 KM svakih 12 mjeseci za žene do 65 godina, a za žene starije od 65 godina svakih 18 mjeseci. Isto pravilo važi i za ortopedski grudnjak, za što se izdvaja 114 KM (dva komada po 57 KM) svakih 12 mjeseci za žene do 65 godina i svakih 18 mjeseci za žene starije od 65 godina. Kao da su ženama starijim od 65 godina manje potrebni. Ustvari, zamislite ženu koja za 12 ili 18 mjeseci ima na raspolaganju samo dva grudnjaka koja su srednjeg kvaliteta, jer kvalitetniji ortopedski grudnjaci koštaju mnogo više. Naravno, morate kupiti dva ili tri, a nekada i protezu jer je sve to što se može kupiti za taj novac srednjeg kvaliteta.
Zato u ZZO-u HNK-a poslije operacije karcinoma dojke žene svakih 12 mjeseci imaju na raspolaganju za silikonsku protezu za dojku 270 KM, za grudnjak svakih šest mjeseci 80 KM. Ali, to nije sve, u HNK-u onkološke pacijentice imaju jednokratno na raspolaganju i 160 KM za periku, te 100 KM svakih 36 mjeseci za kupaći kostim. I tako od kantona do kantona zavise prava, baš kao što od entiteta do entiteta zavisi da li vam je bolovanje plaćeno ili nije. Naime, u RS-u je bolovanje kod liječenja karcinoma plaćeno, dok se u FBiH bolovanje vodi kao i svako drugo, odnosno, odbijaju se od plaće dani bolovanja kao da ste na bolovanju zbog upale mokraćnih kanala. Razlika je i u poslodavcima, odnosno svi oboljeli od karcinoma zaposleni u javnom sektoru imaju svake godine na raspolaganju tri prosječne plaće dodatka za liječenje teškog oboljenja. Ima i privatnih kompanija koje isto postupaju, ali sve je ostavljeno na dobroj volji i mogućnostima poslodavca.
U svakom slučaju, oboljeli su ostavljeni u prašumi pravila, mogućnosti i nadležnosti da se sami snalaze, traže puteve, kucaju na vrata, traže odgovore. Ne postoji nijedna institucija ili ustanova u kojoj se mogu dobiti ove, korisne informacije. Ne postoji nijedna ustanova ili institucija kojoj je stalo da olakša bilo šta onkološkim pacijentima. Kao da nam nije dosta borbe za goli život!