Odbijenica hladnija od ledenice

I baš kao što napisah u prošloj kolumni “Para nema, more bit bidne, more bit ne bidne, ali para nema”, osjeti to na svojoj koži jedna Sanja, državljanka Bosne i Hercegovine, kćerka, majka, supruga, magistrica krivičnog prava, vrijedna radnica, omiljena kolegica, najlojalnija prijateljica, uporna planinarka, sve ono što bi svakoj zajednici, državi bio ponos i dika. A, znate li šta je našoj državi jedna ovakva žena? Ništa. Nula. Slovo na papiru. Ma ni to. Ne postoji. Kao da je Bog nije dao. Samo je još jedno ime na koverti i odbijenici. Sanja se liječi od karcinoma pluća. Ne jedna naravno, sanja je u BiH stotine, hiljade, i sa karcinomom pluća, ali i sa karcinomom dojke, želuca, maternice, jajnika, mozga... i sve prolaze isto. Naravno, ove obične sanje, jer ima onih koje nisu samo ime na koverti i odbijenici, onih važnijih, onih koje ne prolaze ovo isto, jer one i ne mole za lijek, one imaju na raspolaganju sve što se zamisliti može.

Ali, da se vratimo običnim sanjama koje se od karcinoma liječe u BiH. I koje kupuju lijek. I koje pokušavaju skupiti novac za lijek. Ne smije se zaboraviti da se karcinom ne liječi jednu, dvije ili tri godine, pa ćeš nešto prodati, nešto posuditi, nešto izmisliti, dići kredit, ma roditi novac... karcinom se liječi godinama. E za taj period ne postoji osoba, radnica, obična sanja koja može skupiti, posuditi, vratiti, izmisliti, izrađati novac za lijek. Onkološki lijekovi su skupi, preskupi, koštaju od nekoliko hiljada do nekoliko desetina hiljada KM mjesečno. Piju se svaki dan ili primaju svakih sedam, 14, 21 dan... sve je različito, od osobe do osobe, ali kako god, nemoguće je da to podnese jedna porodica sama. Zato se svugdje u svijetu o onkološkim pacijentima brine država. A naša država?

“Ovaj Zavod zaprimio je dana 15. 8. 2025. Vaš zahtjev za refundaciju/sufinansiranje troškova nabavke lijeka osimertinib (Tagrisso), a vezano za dijagnostikovano oboljenje Dg. Neoplasma malignum bronchi et pulmonis C34, te u vezi sa tim obavještavamo Vas kako slijedi.” (Odgovor je naravno stigao tek 17. oktobra, jer i odgovor napisati je muka teška, op. a.)

Ono što slijedi poslije ovog obećavajućeg uvoda je tekst koji vam izazove prvo mučninu, gađenje, ljutnju, bijes, razočarenje, bespomoćnost, tugu, kada to posložite, osjetite strah, paniku, očaj, a kada sve prođe, cijelim tijelom prostruji praznina. Kao da vam je i um i razum i osjećaj i emociju poharao uragan iza kojeg nije ostalo ništa. Samo postojite, jer života nema. Ne vidite ni sat poslije, a kamoli dan ili sedmicu. Jer, kao neko ko boluje od karcinoma nemate mnogo mogućnosti. Jedna je da se liječiš i nadaš ozdravljenju, a druga da se ne liječiš i čekaš smrt.

Zaključak odbijenice Fonda solidarnosti, potpisane od direktorice dr. med. Vlatke Martinović je: “Upravni odbor Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH je na 175. sjednici održanoj dana 7. 10. 2025. donio ODLUKU o obustavi primjene Odluke o sufinansiranju pruženih zdravstveniih usluga i nabavke lijekova broj: 02/1-01-1-1198-1120 od 8. 4. 2020. godine i broj: 02/1-01-1-3472-1/20 od 17. 12. 2020. godine, broj: 02/1-01-1-2963-1121 od 29. 9. 2021. godine, broj: 02/1-01-1-2522/23 od 30. 5. 2023. godine, broj 02/1-01-1913/24 od 27. 2. 2024. godine, broj: 02/1-01-1-5359-1/24 od 23. 10. 2024. godine, broj: 01-04-1.908/25 od 14. 2. 2025. godine. ODLUKA o obustavi primjene Odluke o sufinansiranju pruženih zdravstvenih usluga i nabavke lijekova stupila je na snagu danom donošenja, tj. sa datumom 7. 10. 2025. godine /broj: 01-04-1-6827/25 od 7. 10. 2025. godine. Obustavi ove Odluke se pristupa radi iskorištenih sredstava za sufinansiranje planiranih Finansijskim planom Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH za 2025. godinu na ovoj poziciji, te ne postoji mogućnost sufinansiranja pruženih zdravstvenih usluga i nabavke lijekova saglasno Odluci o sufinansiranju.”

Sigurna sam da ima onih koji ne razumiju najbolje šta je napisano. Naime, ova onkološka pacijentica nije tražila sufinansiranje estetske operacije, nadogradnje noktiju, kose... nije tražila sufinansiranje bilo kakve operacije ili lijekova koji bi podigao njen život na viši nivo, umanjio bolove, snizio temperaturu i sl. Ova pacijentica se obratila za sufinansiranje lijeka koji joj znači život. I dobila je odbijenicu punu pravnih akata, odluka, pravilnika, kao da je bandera, a ne žena, majka, supruga. A ne ona koja je svojoj porodici, kolegama, prijateljima, svima koji imaju privilegiju da je poznaju cijeli svijet. Dobila je odbijenicu hladniju od ledenica koje su okovale srca onih koji o nama odlučuju. Jer, para nema.

Da je država država, u odbijenici bi bar napisali zbog lošeg planiranja ostavku je podnio taj i taj ili čak zbog potrošenih sredstava za 2025. još u oktobru i zbog nemogućnosti da obavljamo svoju misiju, svi podnosimo ostavku. Ali, mi živimo u državi u kojoj je sasvim dovoljno napisati sve moguće zakone, pravilnike, odluke, adresirati i otkačiti kao s nokta jedan ljudski život. Jer, sve je po zakonu.