Nikakvi razlozi
I jutros, kao i svih dana ove, prošle, pretprošle godine već u zoru probudio me zvuk poruka na mobitelu. Stižu jedna za drugom. Panika, nemir u grudima, srce zastaje dok uzimam mobitel u ruke. Ili je nečija borba za život prestala ili počinje još jedna nemoguća misija borbe za život. Čitam poruke na jednoj od Viber-grupa u kojoj su pacijenti oboljeli od karcinoma, kao preslikane onima od jučer, prekjučer, prošlog mjeseca, prošle godine... Traži se lijek, traži se još jedan dan života, traži se najpovoljnija privatna poliklinika gdje se može uraditi PET/CT, traži se... sve ono što nam zakonom pripada, a što nemamo desetinama godina unazad. Stižu odmah i savjeti, prijedlozi onih koji istim mračnim stazama koračaju gdje i koga zvati, kako proći povoljnije, nerijetko i kako obezbijediti novac. Svaka sumnja poslije prvoga karcinoma je panika, očaj, neizvjesnost, iščekivanje. Svaka nova sumnja ili propuštena terapija probodu srce kao najoštriji mač. Pred očima se zavrti život od najranijih sjećanja do svega što si još želio, a do sada nisi stigao. Ali, to znaju samo oni kojima su ove trnovite staze svakodnevnica i oni koji ovaj film gledaju skoro svakodnevno.
Ostavljam na trenutak mobitel, zatvaram oči i u glavi mi sijeva, tutnji, pišti, šišti kako je jedan od članova privremenog Upravnog odbora KCUS-a, samo prije nekoliko dana, napao jedan medij koji je objavio da na KCUS-u ne radi PET/CT. Objasnio je kako je to netačno jer je PET/CT uređaj ispravan, ali nedostaju reagensi, i to, kako naglašava “zbog opravdanih i objektivnih razloga”. E, ovo vam je ono, nije g..no, nego se pas po..ao.
Kakva je razlika? Šta to za pacijente znači? Mogu li pacijenti bez reagensa snimiti PET/CT? Ili ne radi ili je u kvaru ili je isključen ili nema reagensa ili nema nikako PET/CT-a ili nema nikako kliničkog centra - za pacijente je u konačnici isto. Dobiti taj pregled ne mogu i to je jedino važno. Ali, to je jedino važno samo za pacijente, za ostale je trivijalno, nebitno, zamarajuće, smarajuće. Kako će sada i o ovome brinuti, kada su sve snage, očekivanja, planiranja, razmatranja usmjereni ka kapijama, upravnim odborima, tenderima, savjetnicima, imenovanjima, premještanjima, namještanjima i slikanjima, naravno.
Suludo je pozivati više bilo koga na pravo i pravdu, na zakon i pravilnik, na čast i obraz, jer kada su onkološki pacijenti u pitanju, nijedan krik od kojeg i stijena puca oni ne čuju. Svi su gluhi, nijemi, nezainteresovani, neosjetljivi. Nema potrebe da nas i spominju, da nam bacaju mrvice, jer jesmo bolesni, ali i dalje smo ljudi. I dalje imamo ponos i dostojanstvo i ne trebaju nam ničije mrvice. Ne trebaju nam ni tople riječi, zagrljaji, suze u očima dok slušaju šta sve prolazimo. Ne treba nam ni empatija, razumijevanje, savjeti. Ne trebamo ni da ih znamo. Da. Upravo tako! Ko su ti ljudi pa im mi moramo znati imena, termine sjednica, dnevni red, nadležnosti. Kao da se nemamo čime drugim baviti, nego pratiti višesatne sjednice očekujući i osluškujući hoće li se išta promijeniti, hoće li iko shvatiti da ljudi umiru sa saznanjem da tamo negdje ima lijek, ali je skup i, da su se negdje drugo rodili, možda bi sve bilo drugačije. Nama treba da oni koji su izglasali zakon počnu ga i primjenjivati, nama treba da ne strahujemo od propisane terapije jer ne znamo hoće li je biti, hoćemo li je moći kupiti, nama treba da mislimo na sebe, svoje zdravlje, imunitet i život, a da sve drugo lijek, aparat, termin budu na raspolaganju onako kako je normalno u svim drugim državama.
I dok nas sa svih strana bombarduju novitetima, slikaju se, organizuju pres-konferencije na kojima se hvale velikim uspjesima, na dan 10. februara na listi citostatika Klinike za onkologiju nedostaju citostatici Erlotinib tbl, Anastrazol tbl, Sandostatin amp a 30 mg, na listi čekanja je više od 2.000 ljudi, u Tuzli i dalje nema aparata za zračenje, lista lijekova je zadnji put revidirana 2019. (u svijetu se revidira četiri do šest puta godišnje), indikacije se ne proširuju, psihološka podrška oboljelima je misaona imenica, cijene suplemenata su iz sedmice u sedmicu sve skuplje, termina za preglede ima samo u tragovima. I eto, tako, ima li šta novo kod vas?