Moralna ucjena Jasenovcem

Ne postoji ništa gore prema sjećanju na žrtve genocida od toga da se tim sjećanjem manipulira u dnevnopolitičke svrhe. Nacistički režim u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, što jeste jedan od pogođenijih prefiksa socijalističke historiografije, budući da niti je bila nezavisna, niti funkcionalna država, a nije bila ni Hrvatska, s Bosnom i Hercegovinom i Vojvodinom, a bez dobrog dijela Dalmacije, nedvojbeno je počinio genocid nad Srbima. Štoviše, upravo je genocid nad Srbima i njihov progon iz Hrvatske bio jedini stvarni sadržaj ustaške ideologije, kao i ključna praksa tog zločinačkog režima. Koji jeste isto tako napravio genocid nad Židovima i Romima, jednako kao što je bezočno ubijao i sve antifašiste drugih nacionalnosti, uključujući Hrvate, koji su tom zločinu pružali otpor. Ali njihovo je ključno gorivo bila mržnja prema Srbima, a sve ostalo došlo je kao plod konteksta nacističke Europe koja ih je i dovela na vlast.

Za nastavak priče bitno je reći kako je do kraja rata barem polovica Hrvata bila na partizanskoj strani, u borbi koja je izgrađena na platformi bratstva i građenja novog povjerenja Hrvata i Srba u Hrvatskoj, da je današnja Republika Hrvatska izričito ustavno definirana kao sljednica ZAVNOH-a i socijalističke Hrvatske, a nasuprot NDH, da službene hrvatske vlasti svake godine idu na godišnjicu proboja u Jasenovac, da je tamošnje spomen-područje javna ustanova, ali je bitno reći i to da desnica negira zločinački karakter NDH i genocid nad Srbima, a da im dobar dio HDZ-a manje ili više prikriveno u tome sekundira. I da još uvijek u hrvatskom društvu traje rat sjećanja između tih dvaju dijelova društva.

E sad, jednako je tako neprijeporna činjenica da su vlasti Srbije, zajedno s njihovim ekstenzijama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, a i u Crnoj Gori, povele osvajački rat, napravile nevjerovatne zločine nad Bošnjacima, Albancima i Hrvatima, a na kraju i genocid nad Bošnjacima, u sklopu ovog puta srpske fašističke ideologije, a sve pravdajući to činjenicom da su Srbi bili žrtve genocida. Što je neupitna istina, ali samo u bolesnom umu može poslužiti kao opravdanje da sad ti napraviš genocid nad nekim drugim narodom i misliš da te to što je tvoj narod pola stoljeća prije toga bio žrtva genocida, opravdava da možeš činiti što želiš i da samim tim nikako ne možeš biti zločinac.

Doslovno istu političku filozofiju gledamo od države Izrael, koja je i nastala kao posljedica holokausta i nacističke ideje da jednostavno izbrišu Židove iz Europe i pobiju sve te ljude, da bi sada holokaust bio korišten za moralnu ucjenu i za opravdavanje aktualnog genocida od te države prema Palestincima.

Uostalom, da se vratim na slučaj Srbije, najbolji odgovor na pitanje koliko je državnoj politici istinski stalo do žrtava fašizma govori to da je savsku obalu, koja se nalazi u logoru smrti u centru Beograda, na Starom sajmištu, iz kojeg je u smrt odvedena praktično kompletna jevrejska populacija tog grada, nazvala obalom jasenovačkih žrtava. A na to pitanje odgovara i odbijanje da se prizna kvalifikacija genocida u Srebrenici.

Štoviše, kada to netko i prizna, kao što je to napravio parlament Crne Gore, onda se odmah napravilo sve da taj isti parlament donese i deklaraciju o genocidu u Jasenovcu, koja jeste činjenično utemeljena, ali nije služila ničemu, posebno donesena tako van konteksta u Crnoj Gori, osim tome da nekako relativizira deklaraciju o genocidu u Srebrenici.

Sve ovo pišem jer upravo danas, 22. siječnja, odnosno januara 2026. godine, po tko zna koji put gledamo reprizu iste cinične prakse, gdje se kompletan vladajući SNS u Srbiji slomio da temu posjete delegacije Europskog parlamenta, s očekivanim poražavajućim izvještajem o stanju demokracije, ljudskih prava i sloboda, nekako još jednom skrene u raspravu o Jasenovcu. Govoreći o tome kako je skandalozno da su europski parlamentarci zaobišli izložbu o Jasenovcu u holu skupštine, postavljene upravo radi moralne ucjene i opet ciljajući valjda glavnog izvjestitelja Europskog parlamenta za zapadni Balkan, Tonina Piculu kao ustašu koji negira genocid nad Srbima. To što Picula dolazi iz partizanskog dijela hrvatskog društva i što nije taj, Vučićeve zastupnike ni najmanje ne tangira. Kao što i inače ne vole biti opeterećeni činjenicama.

Inače, često sam, nekad skoro i svakodnevno, na Starom pravoslavnom groblju u Mostaru, volim mir i neku posebnu energiju tog mjesta i pogled na grad s njega, pa sam se nagledao tužnih nadgrobnih spomenika s 1941. kao godinom smrti, negdje baš i konkretno s Jasenovcem kao mjestom smrti. I toliko je tužno i poražavajuće da te nevine ljude i njihovu smrt koristi jedna amoralna vlast da bi izmanipulirala još pokojeg podržavatelja te iste vlasti.