Kolumna Erdina Kadunića: Kina je nedostižna - Evropa pred izazovima/Ilustracija/Benjamin Krnić

Ilustracija: Benjamin Krnić

Kina je nedostižna - Evropa pred izazovima

Austrijski geopolitički analitičar Bernhard Seyringer, strategijski savjetnik u konsultantskoj kompaniji AFUSS Consulting d. o. o. i pridruženi saradnik u Austrijskom institutu za evropsku i sigurnosnu politiku (AIES), u opsežnom intervjuu za njemački list Berliner Zeitung otvoreno govori o dubokim slabostima evropske industrijske politike, rastućem utjecaju Kine, povratku Donalda Trumpa i promjenama u globalnom poretku. Seyringer upozorava da je Evropa suočena s trenutkom istine: dok se Kina pozicionira kao tehnološki i ekonomski lider, Evropa gubi tempo u strateški važnim sektorima i sve više tone u regulatorne iluzije.

”Peak Green” - granice klimatske politike

Jedan od ključnih pojmova koji Seyringer koristi za opis stanja u Evropi je “Peak Green”. Prema njegovom mišljenju, Evropa je dostigla vrhunac klimatskih politika koje sve više opterećuju industriju i građane, dok efekti na smanjenje emisija postaju sve manje vidljivi. “Evropa je pokušala kroz regulative iz korijena promijeniti industrijski sistem, a da pri tome nije uzela u obzir geopolitičku logiku. To je opasna iluzija”, naglašava on.

Evropa između naivnosti i industrijskog samoubistva

Seyringer tvrdi da je EU, posebno Njemačka, vjerovala da može bezbolno žrtvovati motor s unutrašnjim sagorijevanjem i prepustiti se kineskoj dominaciji u električnim vozilima. “To je industrijski harakiri koji se u Pekingu vjerovatno posmatra s osmijehom. Jer strategijski, Kina ne bi mogla poželjeti povoljniji scenarij”, kaže on.

Evropski pokušaji postizanja “tehnološke suverenosti” -primjerice u proizvodnji čipova - prema njegovim riječima nisu realni. “Plan EU da dostigne 20% vlastite proizvodnje čipova do 2030. je iluzija. Tehnologije na koje cilja Evropa nisu potrebne u takvim razmjerima, a kapaciteti za završnu proizvodnju praktično ne postoje”, upozorava Seyringer. Istovremeno, Kina kroz strategiju “Made in China 2025” sistematski gradi vlastitu nezavisnost i istiskuje konkurenciju u oblastima poput poluprovodnika i elektromobilnosti.

Transatlantski savez kao jedina opcija

Prema Seyringeru, jedini izlaz za Evropu je stvaranje čvrstog tehnološkog saveza sa Sjedinjenim Američkim Državama. “Mogućnost nekog srednjeg puta - ni Kina ni SAD - odavno više ne postoji. Odluka je zapravo donesena u Pekingu”, tvrdi on. Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću unio je dodatnu napetost u transatlantske odnose, ali Seyringer smatra da je Trumpova politika vođena transakcijskim, a ne destruktivnim pristupom. “Trump pritiska Evropu da dobije bolje trgovinske sporazume, ali ne želi uništiti NATO”, pojašnjava on.

Kina u ukrajinskom ratu

Seyringer se u intervjuu posebno osvrnuo na kinesku poziciju u ukrajinskom ratu. Prema njegovom mišljenju, Kina vodi pažljivo balansiranu politiku: ne želi da Ukrajina postane dio zapadnog sigurnosnog prostora, ali ni potpuni poraz Rusije ne bi bio u njenom interesu. “Kina koristi rat kao sredstvo da dodatno veže Rusiju za sebe - ekonomski i tehnološki”, ističe on. Peking se istovremeno pozicionira kao budući partner za obnovu Ukrajine, što mu omogućava da se približi tržištu EU.

Asimetrična kinesko-ruska saradnja

Iako Kina i Rusija naizgled dijele interes da oslabe SAD, Seyringer upozorava da je njihovo partnerstvo isključivo pragmatično i nipošto bazirano na povjerenju. “Rusija zna da Kina nije pouzdan partner. Peking redovno podsjeća na historijske pretenzije u ruskom Dalekom istoku”, kaže on. Rusija isporučuje energente i sirovine, dok Kina koristi slabost Kremlja kako bi ostvarila povoljne trgovinske aranžmane. Pokušaji zaobilaženja SWIFT sistema preko digitalnog juana zasad nisu imali veći uspjeh, a ideja globalne “dedolarizacije” ostaje nerealna.

Različite vizije svjetskog poretka

Iako Kina i Rusija dijele cilj smanjenja američke dominacije, njihovi modeli svjetskog poretka se bitno razlikuju. “Rusija zagovara klasičnu multipolarnu strukturu, dok Kina promoviše ‘postvestfalski’ sistem u kojem se Peking vidi kao centar globalne civilizacije”, objašnjava Seyringer. Koncept “zajednice zajedničke sudbine čovječanstva”, koji propagira Xi Jinping, sve više nalazi odjeka u državama globalnog juga jer dovodi u pitanje zapadne vrijednosti univerzalnih ljudskih prava i liberalne demokratije.

Šta Evropa mora učiniti?

Seyringer zaključuje da Evropa hitno mora redefinisati svoju industrijsku politiku, povećati ulaganja u istraživanje i razvoj te prestati vjerovati u čarobna rješenja. “Nema tehnološkog džokera koji će spasiti evropsku privredu. Potrebne su industrijska renesansa i jaka transatlantska saradnja”, ističe on.