Kako smo posijali, tako ćemo i požnjeti

Indeks potrošačkih cijena (CPI - Consumer Price Index) u Bosni i Hercegovini je u oktobru 2025. godine iznosio 131,4 indeksna poena, objavila je Agencija za statistiku BiH. A to znači da su cijene u BiH u oktobru 2025. u prosjeku bile veće za 31,4 posto u odnosu na baznu 2015. godinu, odnosno u odnosu na januar 2021, kada je CPI indeks iznosio 100,1. A to je prilično veliki rast cijena. Nažalost, i to je samo prosjek, jer su neke cijene porasle više, a neke se smanjile, pa se tako dobio prosjek.

Naprimjer, cijene hrane su porasle za čak 58 posto u odnosu na januar 2021. godine (ili 2015). Cijene duhana su veće za 64 posto, električne energije i plina za 35,9, cijene prevoza su porasle za 21,9, cijene u restoranima i hotelima su veće za 45 posto i tako dalje. S druge strane, cijene audiovizuelne, foto i informatičke opreme su pale za 34,2 posto, cijene odjeće i obuće su niže za 59,2 posto i tako dalje, pa se - kada se sve to zbroji i podijeli - dobije onaj prosjek od 31,4 posto.

BiH: CPI indeks i novčana masa M2

Sada se, naravno, postavlja pitanje da li je bh. ekonomija u pomenutom periodu (januar 2021 - oktobar 2025) rasla tim tempom kao cijene? Odgovor je jednostavan - nije. Ali je rasla novčana masa M2, odnosno količina novca u opticaju. Prema podacima Centralne banke BiH, novčana masa M2 je u januaru 2021. godine iznosila 28,4 milijarde KM, dok je u oktobru 2025. iznosila 41,8 milijardi KM. A ekonomska i monetarna teorija kažu da svako povećanje novčane mase neminovno vodi i do inflacije.

Dakle, ništa se čudno ne dešava sa bh. cijenama. Kako smo posijali, tako ćemo i požnjeti, pojednostavljeno rečeno. Ne mogu se u ovako slabašnu ekonomiju, koja je u potpunosti ovisna o evropskoj, upumpavati tolike količine novca, a da se to ne odrazi negdje drugdje. Uostalom, pogledajte ovu grafiku koja pokazuje kretanje CPI indeksa i novčane mase M2 i sve će vam biti jasno.

Pogledajte na grafikonu i kako je u posljednja tri-četiri mjeseca novčana masa M2 u BiH porasla u odnosu na CPI, što pak s druge strane znači da će ubrzo uslijediti i nivelisanje. Cijene će slijediti tu zadanu putanju, kao što su slijedile i u godinama prije. Ako se situacija u BiH posmatra sa te tačke, zapravo je prilično jednostavno pretpostaviti šta će nam se dešavati u budućnosti.

Na kretanje cijena najviše utiču novčana masa i cijene energenata. Kretanje iznosa novčane mase vidimo na pomenutoj grafici, tako da ćemo se sada malo osvrnuti i na kretanje energenata. S obzirom na to da nemamo sopstvenu naftu i plin, moramo ih kupovati i uvoziti, što znači da smo u tom segmentu prepušteni na milost i (češće) nemilost onoga što se dešava na svjetskom tržištu.

Cijene nafte su za sada relativno mirne. Ali, šta ako se zakuha na Bliskom istoku ponovo, pa Iran zatvori Hormuški moreuz za prolaz brodovima iz Perzijskog zaliva, kao što je već najavljeno tokom nedavnog 12-dnevnog rata? Kroz Hormuz dnevno prolazi oko 20 miliona barela nafte, što je oko 20 posto globalne ponude, te oko 20 posto globalnog izvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG - Liquefied Natural Gas). Ukoliko se zatvori Hormuški moreuz, cijene nafte i plina će eksplodirati.

Tokom prvog naftnog šoka 1973. godine sa globalnog tržišta nafte uklonjeno je oko 5 miliona barela (9 posto svjetskih zaliha). U drugom naftnom šoku 1979. sa tržišta je nestalo oko 4 miliona (6 posto globalne ponude). Zatim, 1990. godine, tokom Saddamove invazije na Kuvajt, sa tržišta je uklonjeno oko 4,3 miliona barela (gubitak ponude od 7 posto). Zatvaranjem Hormuza danas bi sa tržišta nestalo 20 miliona barela, odnosno oko 20 posto globalne ponude.

Analitičari pretpostavljaju da bi cijena nafte u slučaju zatvaranja Hormuza mogla skočiti iznad 275 dolara po barelu. A trenutno je cijena nafte oko 62 dolara. Nastavak ove priče, dakle, možete i sami pretpostaviti. I nastavak nije nimalo optimističan - za bilo koga, a ne samo za nas u BiH. Na prirodni plin se može primijeniti isti scenarij. Jer se i LNG većinom izvozi sa Bliskog istoka kroz Hormuz.

Ostaje nam onda da još samo razmotrimo pitanje električne energije, koju (za sada) možemo sami proizvoditi i koju (za sada) ne moramo uvoziti. Donedavno smo čak bili izvoznik električne energije, ali se i tu situacija posljednjih nekoliko godina dramatično promijenila. Zašto? Pa ovdašnji političari su se previše “zanijeli i zaletjeli” u smjeru takozvane zelene energije, zelene agende.

Nedavno je američki Wall Street Jornal objavio tekst u kojem je navedeno da je glavni razlog trenutnog energetskog problema Evrope upravo zelena agenda. Zbog nametanja preskupe energije sunca i vjetra, Evropa sada ima jako visoke cijene električne energije, zbog čega je krenula i deindustrijalizacija. Evropski proizvođači sele proizvodnju u zemlje gdje je jeftinija električna energija. A mi idemo u obrnutom smjeru. Od jeftine električne energije bezglavo srljamo ka skupoj.

Da ne bude nesporazuma - niko ne zagovara prljavu energiju. Ali, podatak da 67 postojećih termoelektrana u Njemačkoj u atmosferu izbacuje manje štetnih plinova nego jedna bh. termoelektrana je dovoljno rječit i samo nam može iscrtati veoma jasnu putanju u kojem smjeru treba ići.

Sjetite se da British Petroleum i U.S. Energy Information Administration kažu da su dokazane rezerve uglja BiH 2,5 milijardi tona, što je prema obimu proizvodnje iz 2021. dovoljno za naredne 264 godine. Lokalni instituti tvrde da su rezerve uglja u BiH gotovo duplo veće od pomenutog.

Sjetite se također i da je 2014. provedena (zbog Bloka 7 TE Tuzla) laboratorijska analiza uglja iz srednje Bosne na njemačkom Ruhr University Bochum, na osnovu koje je zaključeno da su peći sa PFC (izgaranje usitnjenog goriva) tehnologijom i sa temperaturom izgaranja od 1.230 °C isplative za pomenutu mješavinu uglja. A ta njemačka laboratorijska analiza je ujedno i odgovor na tvrdnje svih onih koji kažu da je ugalj iz BiH treće klase i da je kao takav neisplativ.

Ali, šta nam sve to znači ako se ovdje u BiH ide ka odustajanju od uglja samo zato što Bruxelles kaže da to tako treba. Usput, koliko to god izgledalo nepotrebno, nije naodmet podsjetiti i da BiH nije članica EU, te da apsolutno nema nikakve potrebe da sama krši svoj suverenitet i provodi tuđe ideje. Ali, također, nije naodmet pomenuti i čuveni Murphyjev zakon koji kaže da ljudi obično pribjegnu razumnim rješenjima tek onda kada iscrpe sve druge mogućnosti.