Još u bajke vjerujem

Kako vi zamišljate Djeda Mraza? Postoji li? Koga, zašto i kako daruje? Posljednjih dana Djed Mraz za brojne budžetske službenike, iliti fake Djeda Mraz, odnosno Vlada Federacije BiH je odriješila kesu i na hitnoj sjednici donijela Odluku o isplati 200.000.000 KM pomoći budžetima kantona. Divno, nek’ se nađe za pomoć poslodavcima, regres, više plate, službena putovanja, reprezentaciju, ali i izgradnje trotoara, stepeništa... U Odluci je navedeno i da je obavezno 20 posto sredstava usmjeriti u provođenje demografske politike i mjera. A to se na kraju svede na pomoć porodiljama i dječiji dodatak. I opet nikome nije palo na pamet da, kao što su, recimo, u pravo na dječiji dodatak u KS-u uvedene porodice sa troje i više djece, bez bilo kojeg drugog uslova, uvrste, recimo, i djecu onkoloških pacijenata. I opet, nigdje života. Opet, nigdje bolesnih. Opet, nigdje onih koji u godinama prije dijagnoze napuniše budžete, a i danas u velikom broju trče na posao jer treba zaraditi za sve što za liječenje treba. Opet nigdje i ništa za Fond solidarnosti na čijim listama i danas hiljade ljudi, još malo živih ljudi čeka lijek. A jedan od kriterija za raspodjelu budžeta nije samo veličina kantona, nije samo privredno bogatstvo nego su i žive glave, broj stanovnika. Ne znaju to ovi koji su naučili samo dijeliti, jer zaradili marku u životu nisu.

Ne znam kako izgleda fake Djeda Mraz, jer iz njegove kese za život ne dobih nikada ništa, njegova ruka me ne pomilova kao što nije ni hiljade drugih teško bolesnih građana, ali zato znam kako izgledaju i žive irvasi, iliti konji na čijim leđima ovi fake Djeda Mrazovi dolaze do cilja. Izgledaju i žive kao da im je polomljena svaka koščica tijela, ne čuju i ne vide i ništa više ne osjećaju. Slijepo slijede naredbe, vuku do iznemoglosti, ne posustaju. Tovare ih kao mazge dok ne lipsaju. Ako i pokušaju skinuti malo tereta, izaći iz tog začaranog kruga u kojem se vrte, brzo bivaju vraćeni nazad, ali ne sami. Moraju u taj isti krug ubaciti i svoje najbliže, jer u BiH za jednog onkološkog pacijenta vuče cijela porodica, nerijetko prijatelji, svi koji vas vole, pa tako vremenom, jer karcinom se liječi godinama, ergela postaje sve brojnija. Na leđa se tovare nedostatak lijekova, liste čekanja, aparati koji ne rade, specijalisti kojih nema, niske plaće zbog bolovanja, bolovi, slabosti, nemoć, nerazumijevanje... Na leđa se tovare i život i smrt.

Ne znam kako izgleda fake Djeda Mraz, više ga i ne zamišljam i ne očekujem, jer već godinama moji Djeda Mrazovi su samo i jedino doktori i medicinsko osoblje. Oni se jedino trude da kako znaju ispune našu želju - da živimo. Iz svoga bogatog iskustva izvlače darove, trude se da nadomjeste sve nedostatke, odolijevaju mećavama, provlače se kroz uske dimnjake kako bi bar za jedno mjesto smanjili listu čekanja, sa nama iščekuju i dočekuju ključne trenutke, sa nama se raduju i tuguju i u ponoć, ali i u zoru, u svako doba dana i noći. I zbog njih još u bajke vjerujem, a u bajkama uvijek dobri pobijede zle.