Cerićeva hinjena naivnost
Eh, kako slučaj tako udesi pa se na jedan iščašen, odnosno inverzan način iznenađujuće potvrdi ona engleska izreka great minds think alike, odnosno veliki umovi slično razmišljaju. U ovom slučaju ti veliki umovi, pod navodnim znakovima, opskurni su proustaški desničari u Hrvatskoj, okupljeni oko Domovinskog pokreta, Plenkovićevog koalicijskog partnera, te bivši reis u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić.
Naime, dok ovi iz Domovinskog pokreta već nekoliko godina uzaludno pokušavaju registrirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu, po uzoru na crkvu identičnog naziva koju je nakon inicijalnih pokolja, prekrštavanja i progona Srba, utemeljio Ante Pavelić, Mustafa Cerić je upravo u sedmici u kojoj se obilježavao Božić po julijanskom kalendaru, odnosno pravoslavni Božić, došao na istovjetnu ideju o utemeljenju Bosanske pravoslavne crkve. Sve pod obrazloženjem o tome da u slobodnom društvu ne smije biti zabranjenih tema. Što je načelno sasvim ispravno, ali je kao Cerićev argument posve promašeno, jer lako je tuđim gloginje mlatiti i pozivati se na slobodu govora i demokraciju. To dosta teže ide kad se takne u tabue vlastite zajednice. No, dok je Cerićeva ideja tek u začetku i očekujemo njene osebujne nastavke, dotle hrvatski desničari organiziraju opskurne proslave pravoslavnog Božića isključivo zato da bi s još jedne platforme napali božićno okupljanje Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu. Ove godine su se iz dalmatinskog zaleđa spustili u Split, a na tzv. proslavi pridružio im se i trener Zrinjskog Igor Štimac. Čovjek posve uklopljen u dotični milje, još od ranih devedesetih i kasnijeg pritiska na sud prilikom procesa mučiteljima iz Lore.
Njihov argument o autokefalnosti pravoslavnih crkava, koji također zvuči načelno logično, u ovom konkretnom slučaju, odnosno slučajevima, ne predstavlja ništa drugo nego simboličko nasilje nad Srbima. Jednostavno, ostavimo li po strani par unijatskih zajednica, odnosno grko-katoličkih crkava u Hrvatskoj, koje su se donekle primile među stanovništvom na Žumberku i u par sela u okolici Drniša, autohtonih pravoslavnih zajednica koje bi uzele autokefalni identitet Hrvatske ili Bosne i Hercegovine nema. I to jednako dobro znaju i hrvatski nacionalisti i Mustafa Cerić, ali iz vlastitih računica i provokacija forsiraju vlastite sulude ideje.
Koje u praksi ne mogu zaživjeti, ali se valjda osjećaju moćniji kad nešto tako predlažu.
Druga je sad stvar neupitni nacionalizam, revizionizam i sramotan odnos najvećeg dijela Srpske pravoslavne crkve prema Drugom svjetskom ratu i pogotovo prema ratovima iz devedesetih godina, a posebno prema presuđenim i dokazanim ratnim zločincima. No, niti su u tome neki izuzetak, iako su ljudi koje oni glorificiraju neupitno najmonstruozniji od zločinaca iz ovih ratova, niti je stvar Hrvata i Bošnjaka ili Hrvatske i Bosne i Hercegovine da na tom suočavanju mimo pripadnike te zajednice rade.
Jedino što se ovakvim inicijativama postiže jeste iritacija Srba, zatim primoravanje civiliziranijeg dijela društva na solidarizaciju s SPC-om, što zaista nije jednostavno, a na koncu i najgore od svega, ovakve inicijative dodatno otežavaju bilo kakvo približavanje među narodima i ljudima u Bosni i Hercegovini. Ako Mustafi Ceriću to nije jasno, a to je gotovo nemoguće, onda je nejasno zbog čega razara ideju jedine moguće Bosne i Hercegovine. One njenih triju konstitutivnih naroda.
Naravno i ostalih građana. Samo što je problem kod onih koji se vole pozivati na te ostale i na te neutralne građane i na zapadni tip nacionalne identifikacije s državom, u tome što su u pravilu ti neopredijeljeni građani sekularizirani i nije im do organiziranih religija.
Sve to nas dovodi do pitanja čemu sve to?
Apstrahiramo li nenadmašnu Cerićevu fotografiju s Colom na velikom vjerskom okupljanju, koja će ostati zauvijek simbol ciničnosti jednog vremena, njegova inicijativa kojom bi bosanskohercegovački muslimani inicirali nekakvu evropsku viziju islama imala je i smisla i utemeljenja u realnosti.
Kako je pak čovjek koji je znao doći na suvislu ideju i čak je obrazložiti došao do ovog besmisla, to valjda samo on zna. I ne mora nam odgovoriti kako, samo bi bilo dobro da ubuduće ipak ozbiljnije razmisli. A može i na božićno druženje u Split.